Bh. psihoterapeuti primjećuju nedostatak empatije kod ljudi

Istraživanja koja su rađena do sada u različitim zemljama, pa i u Bosni i Hercegovini, potvrđuju da kriza poput pandemije dovodi do dugoročnog izlaganja stresnim situacijama s velikom dozom neizvjesnosti u svim sferama društva.

Epidemija stresa i desocijalizacije

U nedavnom istraživanju psihologinja s Univerziteta u Briselu Elke Van Hoof kazala je da su oko 2,6 milijardi ljudi širom svijeta u nekakvom obliku karantina, a koji znači sve manje ili gotovo nikakav kontakt s drugim ljudima. Poslovni, ali i privatni sastanci su zamijenjeni online razgovorima i prepiskama, a druženja s prijateljima svedena su na minimum.

“Svjedoci smo najvećeg psihološkog eksperimenta koji će rezultirati sekundarnom epidemijom stresa i ‘izgaranja’ s kojom se tek trebamo suočiti”, upozorila je Hoof.

Profesor Nicolae Sfetcu s Univerziteta u Bukureštu početkom novembra je objavio rad “Desozijalizacija za vrijeme i poslije pandemije” u kojem je detaljno pojasnio psihološke posljedice pandemije na ljude.

Kako navodi Sfetcu, socijalna izolacija (desocializacija) podrazumijeva potpuni ili gotovo potpuni nedostatak kontakta između pojedinaca i društva.

“To može predstavljati problem ljudima bilo koje dobi, iako se simptomi mogu razlikovati ovisno o dobnoj skupini. Socijalna izolacija može obuhvatati dugotrajni boravak kod kuće i nedostatak komunikacije s porodicom, poznanicima, prijateljima ili kolegama. Socijalna izolacija može dovesti do osjećaja usamljenosti, straha od drugih ili negativnog samopoštovanja”, navodi Sfetcu.

Kako nam pojašnjavaju bosanskohercegovački stručnjaci iz oblasti mentalnog zdravlja, dugoročno izlaganje krizi kontinuirano crpi snage pojedinaca, porodica, poslovnih kolega…

Netolerancija prema ranjivim skupinama

Iz Udruženja za sistemsku praksu i terapiju BiH (USPIT) govore nam da kod klijenata s kojima rade u ovom teškom periodu, pored velike brige za zdravlje i socio-ekonomsku budućnost, primjećuju i zabrinutost zbog međuljudskih odnosa.

“Mjera socijalnog distanciranja je utjecala na mnoge odnose. Ono što je posebno važno istaći jeste da je ova mjera, prema prikupljenim podacima, utjecala na osjećaj empatije prema drugim ljudima. Mogli smo vidjeti širom svijeta povećanu netoleranciju prema marginaliziranim i ranjivim grupama stanovništva, što govori u prilog ovoj tezi. I u našem društvu to vidimo kroz odnos i nedostatak podrške prema najranjivijim kategorijama”, kazala nam je psihoterapeutica i psihologinja Armina Čerkić iz USPIT-a.

U ovom trenutku teško je reći da ne postoji dio života ljudi na koji pandemija nije imala i još uvijek ima jak utjecaj, upozoravaju psiholozi. Iako se proteklih mjeseci često govori da je pandemija “vratila ljude njihovim korijenima”, odnosno potaknula na razmišljanja o pravim ljudskim vrijednostima, o potrebi brige jednih o drugima i očuvanju prirode, ipak je mnogo faktora koji su u 2020. utjecali i na narušavanje odnosa među ljudima.

“Neke porodice ili pojedinci se nose uspješnije od drugih s ovim neobičnim okolnostima. Međutim, svakodnevno svjedočimo povećanom stresu zbog online nastave, rada od kuće, poslovanja u drugačijim okolnostima, izazovima u porodicama, povećanim sukobima između partnera, kao i povećanom siromaštvu usljed velikog broja osoba koje su ostale bez ili sa smanjenim primanjima”, ističe Čerkić.

Psihoterapeutica naglašava da je trenutno teško govoriti o dugoročnim posljedicama pandemije na živote ljude i dinamiku zajednica, dodajući da ljudi u svakom slučaje ne smiju i ne trebaju biti sami bez podrške. Pojedina svjetska istraživanja sugerišu da će posljedice pandemije na mentalno zdravlje biti u rangu PTSP-a.

“Ono što pomaže u socijalnoj izolaciji su online grupe podrške i online savjetovališta koja mogu doprinijeti smanjenju negativnih efekata pandemije”, podsjetila je Čerkić.

Prestižni magazin Lancet još početkom 2020. je objavio analizu dosadašnjih istraživanja o psihološkom utjecaju izolacije u vrijeme ranijih epidemija. Ova analiza pokazala je da osobe u karantini razvijaju mnoge simptome psihološkog stresa i poremećaja, dok se zdravstveni radnici suočavaju s PTSP-om godinama nakon završetka epidemije. Ustanovljeno je i da su simptomi PTSP-a četiri puta veći kod djece koja su bila u karantinu, nego kod one koja nisu.

Kada je riječ o BiH, vrijedi podsjetiti da su u Federaciji poduzete aktivnosti na izradi zakona o psihološkoj djelatnosti kroz koji se namjerava osigurati institucionalna psihosocijalna podrška građanima. Federalno ministarstvo rada i socijalne politike u saradnji s Društvom psihologa BiH pristupilo je izradi teksta prednacrta ovog zakona.

 

 

(Klix)