Javnost u Britaniji je bila šokirana kada je bakica Melita Norvud otkrivena kao dugogodišnji špijun KGB-a. A bio je to tek početak jedne nevjerovatne priče…
Stojeći u svojoj bašti u predgrađu, 87-godišnja penzionerka Melita Norvud gledala je u objektive mnogobrojnih kamera i mirno čitala s lista papira ranije napisanu izjavu.
“Ne smatram se špijunom. Generalno se ne slažem sa špijuniranjem protiv svoje zemlje. Učinila sam ono što sam učinila, ne da bih zaradila novac, već da bih pomogla da se spriječi poraz novog poretka koji je, uz veliku cijenu, dao običnim ljudima hranu, dobro obrazovanje i zdravstvenu uslugu”, rekla je ona novinarima.
Udovica već 13 godina, Melita je bila strastvena baštovanica. Komšije su je smatrale simpatičnom, luckastom bakicom. Dane je provodila u svojoj bašti njegujući cvijeće ili promatrajući ljude na ulici nakon jutarnjeg čaja koji je pila iz svoje Če Gevara šolje.
A onda je priznala novinarima i cijelom svijetu da je izdala svoju zemlju i bila sovjetski špijun… i to punih 40 godina!
Melita Norvud je bila komunistkinja od malih nogu. Njen otac je bio Letonac koji je pobjegao iz Rusije u Englesku gdje je našao dom. Bio je knjigovezac i izdavao je novine pod naslovom “Južni radnički i laburistički i socijalistički časopis”, sa tekstovima pisanim pod utjecajem Oktobarske ruske revolucije i prevodima djela Lenjina i Trockog.
Ipak, on je umro od tuberkuloze kada je Melita imala šest godina, pa je na njen razvoj i političku svijest najviše utjecala majka. A ona je bila politički aktivna ljevičarka. Rođena 1912. godine, Melita se faktički od najranijeg djetinjstva kretala među komunistima, socijalistima i lenjinistima.
Teodor Rotštajn, jedan od glavnih govornika u tim krugovima, pisac, novinar i Lenjinov sledbenik koji je formirao Komunističku partiju Velike Britanije, bio je jedan od glavnih utjecaja na Melitin politički put. Kada je odrasla, pridružila se toj stranci.
Nakon što je Melita Norvud priznala svoju špijunsku prošlost, javnost je ostala u šoku. Mediji su se raspisali o njenom nevjerojatnom životu, a njena priča je postala predmet rasprave i spekulacija.
I dok su neki osuđivali Melitu zbog izdaje svoje zemlje, drugi su pokušavali razumjeti njene motivacije. Autor Dejvid Berk, koji je napisao knjigu o njenom životu, tvrdi da je Melita bila idealista i da je vjerovala kako svojim djelovanjem pomaže u izgradnji boljeg svijeta. U mladosti je bila uvjerena da je Sovjetski Savez jedina nacija sposobna poraziti naciste, i to je bio jedan od razloga zašto se priključila Komunističkoj partiji Velike Britanije.
Melita je pružala informacije Sovjetima tijekom cijelog svog špijunskog djelovanja. Dok je radila kao sekretarica u Britanskom udruženju za istraživanje lakih metala, imala je pristup važnim dokumentima vezanim za tajni projekt “Tube Allois” koji je bio u vezi s razvojem britanskog nuklearnog oružja. Svoju ulogu je shvatila ozbiljno i redovito je prenosila informacije i dosjee KGB-u.
Melitin rad nije stao nakon završetka Drugog svjetskog rata. Ona je nastavila špijunirati i regrutirati nove agente. Jedan od njenih uspjeha bio je regrutiranje britanskog državnog službenika poznatog samo pod kodnim imenom “Hant” koji je skoro 15 godina otkrivao tajne informacije o prodaji oružja. Unatoč svojim aktivnostima, Melita je uspjela ostati ispod radara sigurnosnih službi i živjeti mirno i povučeno.
Ipak, 1999. godine, kada je prebježnik iz Sovjetskog Saveza donio obimnu arhivu KGB-a u Britaniju, identitet agenta Hole, odnosno Melite Norvud, otkriven je javnosti. U to vrijeme, služba sigurnosti je pokušavala smanjiti važnost Melitinog djelovanja, ali istina je brzo izašla na vidjelo. Ljudi u njenoj okolini, uključujući komšije i čak i njenu vlastitu kćerku, bili su šokirani kada su saznali istinu o bakici koju su smatrali simpatičnom i bezopasnom.
Iako je javnost pozivala na krivično gonjenje Melite, tadašnji ministar unutrašnjih poslova Velike Britanije, Džek Stro, presudio je da Džek Stro je presudio da neće biti pokrenut krivični postupak protiv Melite Norvud. Njegova odluka izazvala je žestoke rasprave i podjele u društvu. Neki su smatrali da je Melita zaslužila kaznu za izdaju svoje zemlje, dok su drugi bili uvjereni da je ona već platila svoje grijehe životom u ilegali i da je vrijeme da se pusti da živi mirno.
Melita je nakon otkrića svog identiteta povukla se u potpunu privatnost. Mediji su je žestoko progonili, pokušavajući doći do njenih izjava ili bilo kakvih informacija o njenom životu. Međutim, Melita se nije oglašavala i nastojala je izbjeći svaki oblik javnog eksponiranja.
Nakon nekoliko mjeseci, interes javnosti za Melitu Norvud polako je splasnuo. Ljudi su se okrenuli drugim temama i senzacionalistički naslovi polako su blijedili. Melita je uspjela zadržati svoju anonimnost i povučenost, unatoč povremenim spekulacijama o tome gdje se nalazi i što radi.
Pitanje Melitine uloge i naslijeđa ostalo je otvoreno. Neki su je smatrali herojem koji je žrtvovao svoj život u borbi za bolji svijet, dok su drugi tvrdili da je izdala svoju zemlju i da bi trebala snositi posljedice svojih djela. To pitanje i dalje je predmet rasprave među povjesničarima, analitičarima i običnim ljudima.
Melita Norvud, jednom ikonom tajanstvenosti i špijunaže, sada živi u tišini. Njena priča ostaje jedna od onih koje intrigiraju ljude i potiču razmišljanje o moralnim dilemama, patriotizmu i granicama vjernosti. Bez obzira na to kako je njen život završio, Melita će ostati upamćena kao jedna od najpoznatijih špijuna 20. stoljeća.
(Jajce Online)
