Jajce je sačinjeno od ogromnih lego kockica.
Neka velika ruka položila ih kao po prospektu.
Ništa nije kao pravo osim vodopada.
On je velik i strašan.
Izlet provodiš pod natkrivenom baštom restorana.
Džemo (vozač) priča o djevojci koja je zbog mladića skočila s vrha vodopada. Kada je ovaj to čuo, skočio je i on. Ali djevojka nije poginula, nego se drugi dan pojavila u gradu.
Pitala ljude gdje joj je mladić i ovi joj rekli da je skočio za njom.
To ju je rastužilo pa je skočila opet.
Niko osim tebe nije vjerovao Džemi.
Pitao si da li se možda mladić nakon skoka pojavio živ.
Nije!
E sad, nije ti bas bilo jasno kako zena, a žene su slabije od muškaraca, može ostati jednom živa a on nije mogao nijednom.
Predložio si Džemi da skačete, pa da vidimo ko će ostati živ.
On nije htio.
Tako je izlet iz Sarajeva u Jajce zabilježio, poznati Miljenko Jergović. Ljepota grada od” lego kocki” nastavila je da živi u istoriji, u slikama umjetnika, u svakodnevnim fotosima, u pjesmi i prozi, u uspomenama i srcima onih koji ga vole.
I tako će uvijek biti. Džemina, malo vjerovatna priča o nesretnoj sudbini dvoje mladih osuđena je na samo jedan dan i samo jednog što je povjerovao da je nemoguće u mašti moguće.
A vodopad, jednom sam zapisao, je simbol Jajca, njegov znak raspoznavanja, cilj hiljada zaljubljenika prirode i ljepote, ručni je njen rad, ne treba ga graditi, ni dograđivati…
I treba mu voda, štoviše to bolje.
Najljepši je u prirodnom ruhu, neofarban i neobojen.
Netaknut!
Ničim osim vjetra, sunca i neba…
I uzdaha onih što su se, bas tu, jednog kasnog proljeća zavoljeli.
(Jajce Online)
