Skoro tri desetljeća Centar za djecu i omladinu s posebnim potrebama “Los Rosales” u Mostaru radi na obrazovanju, socijalizaciji, radnom osposobljavanju mladih s poteškoćama u razvoju. Jednako toliko su pojedini štićenici dio ovog Centra koji je u njima ojačao vjeru u sebe, te uprkos invaliditetu potakao da pomjeraju vlastite granice.
Azemina Mehremić dugogodišnja je članica Centra „Los Rosales“ i ponosna autorica pet zbirki poezije, kroz koje izražava svoje najdublje osjećaje. Piše o ljubavi, porodici, domovini, snovima, nadanjima, ali i predrasudama s kojima se suočava kao osoba s poteškoćama u razvoju.
„U prvoj knjizi sam pisala o mostovima i tim nekim mostarskim temama, u drugoj sam pisala o beharu , u trećoj knjizi nalazim sebe posebno to sam nekako ja. U četvrtoj sam pisala kako sam ponosna tetka, a u petoj kako je po drugi put još ljepše biti tetka“, kazala je Azemina Mehremić.
S pisanjem je počela još u osovnoj školi, a prvu knjigu napisala je 2018. godine. i na tome nije stala, jer je kroz peoziju pronašla način da kaže ono što misli i osjeća. Osim što voli da piše, voli i da crta i slika. Svaku pjesmu prati odgovarajuća slika – proces je to koji je opušta, smiruje i potiče neke lijepe osjećaje.
„Moj čitav život je opisan, nešto što ne mogu opisati ja to opišem u ovoj knjizi, jer ima dosta toga što ja ne mogu da izgovorim, eto otprilike tako. Čitam puno knjiga, kupujem ih i to mi dosta pomaže“, istakla je ona.
Više u prilogu Đenane Kaminić-Puce.
