Kulturna baština, kao temelj identiteta i historijskog pamćenja naroda, često je meta razaranja i pljačke u ratovima, upozorio je ataše za kulturu Ambasade Irana u Sarajevu Hamid Reza Azadi, analizirajući ovo pitanje iz kulturološke i upravljačke perspektive.
Prema njegovim riječima, uništavanje historijskih spomenika, građevina i kulturnih predmeta ne uzrokuje samo materijalne gubitke, već dovodi do brisanja kolektivnog pamćenja i poremećaja u kulturnim politikama, što dugoročno može izazvati društvene i kulturne krize.
Azadi ukazuje na značaj međunarodnih pravnih okvira, prije svega Haške konvencije iz 1954. godine o zaštiti kulturne baštine u slučaju oružanih sukoba, kao i njenog Drugog protokola iz 1999. godine, koji dodatno naglašava krivičnu odgovornost za uništavanje kulturnih dobara.
U okviru međunarodnog humanitarnog prava, podsjeća i na princip razlikovanja, prema kojem kulturna baština, kao civilni objekt, ne smije biti meta napada, a njegovo kršenje može predstavljati ratni zločin.
On napominje da je Međunarodni krivični sud već procesuirao slučajeve namjernog uništavanja kulturne baštine, navodeći primjer presude za razaranje lokaliteta u Timbuktuu.
“Analiza ratnih dešavanja u Bosni i Hercegovini, Iraku, Siriji i Iranu pokazuje da su nedostatak kriznog upravljanja, odsustvo sistemskog planiranja i slaba međunarodna koordinacija doveli do nenadoknadivih šteta. Kao ilustrativne primjere navodi rušenje Starog mosta u Mostaru, pljačku Nacionalnog muzeja u Bagdadu i uništavanje historijskih lokaliteta u Palmiri, koji su izazvali globalne reakcije”, podsjeća Azadi.
U tom kontekstu, posebno naglašava da zaštita kulturne baštine zahtijeva sveobuhvatan pristup kulturnog menadžmenta, uključujući identifikaciju i prioritizaciju kulturnih dobara, izradu kriznih planova, jačanje međunarodne saradnje, te edukaciju vojnog i civilnog osoblja. Također ističe značaj planiranja poslijeratne obnove oštećenih lokaliteta.
Prema podacima Ministarstva kulturne baštine Irana, u saopćenju od 24. marta navedeno je da je u nedavnim napadima oštećeno 114 kulturnih i historijskih objekata, uključujući 48 muzeja i šest historijskih urbanih cjelina u više gradova.
Azadi upozorava da su posljedice uništavanja kulturne baštine višestruke – od fizičkog razaranja i pljačke, do gubitka historijskih podataka u kratkom roku, te dugoročnih posljedica poput krize identiteta, smanjenja kulturnog i ekonomskog kapitala, pada turističkih prihoda i otežane postratne obnove.
Posebno ističe ulogu globalnog javnog mnijenja, medija i društvenih mreža u zaštiti kulturne baštine, naglašavajući da međunarodne kampanje i pritisak javnosti mogu doprinijeti odgovornijem ponašanju država i aktera u sukobima, navodi Azadi u saopćenju Kulturnog centra Ambasade IR Iran u BiH.
Ataše za kulturu Ambasade Irana u Sarajevu Hamid Reza Azadi, zaključuje da zaštita kulturne baštine u ratnim uslovima nije samo pravna obaveza, već i etička i upravljačka dužnost, te da jačanje međunarodne saradnje i svijesti javnosti ostaje ključni mehanizam u sprječavanju daljnjeg uništavanja svjetske kulturne baštine.
