Piše: Armin Saračević
Kao jedan od „Starih Jajčana“ u zadnje vrijeme dobio sam mnogo poruka u kojima se čuju vapiji Jajčana koji žive u Jajcu i koji se još nalaze bar u srcu na granicama bedema našeg grada. Te poruke vratila su me u sjećanja na ona vremena kada sam ja kao tinejdžer kao i mnogi drugi Jajčani gradili ljubav prema našem gradu i voljeli i cijenili ono što je u njemu bilo.
Mnogi od nas su imali običaj prije korza „klapiti“ burek i sjesti pored Begove i onda se iz česme, Begove česme vode napiti. Bila je hladna i jedinstvena,često smo se i osvježavali u vrelim ljetnim danima. U ratu kad nigdje vode nije bilo Beg je tu za borce bio.
Sakriveni iza zidina kod kapije sjedili smo uz našu Begovu vodu šutili, pili i slušali kako ona hrabro teče i prkosi onima što su htjeli da je ubiju i unište. Mi smo znali da Bega ne mogu ušutjeti. Tekli su potoci krvi od Navisa do Hamamdžića, a Begova česma je znala i tekla sve jače i kao da je znala da je trebamo. I svaki put je bila uz nas.
Danas, kada prođemo pored nje, pogledamo i pozdravimo se. Pogled prema njoj nam kaže da je nešto tišti,da je nešto boli i da ona sada treba nas i treba našu pomoć. Nije više ona česma koju mi znamo. Nema više one česme iz koje je voda tekla gdje smo se svi okupljali.
Danas teču samo kapljice,kao suze koje nam govore da joj pomognemo da bude ona česma koju znamo. Ona hoće da živi ali joj neko ne da. Ko je taj ? Ponos Jajca mora ponovo da oživi.
Begova česma mora ponovo ustati i biti ona koja je uvijek bila.
Da li moramo pisati peticiju?
Da li moramo mi sami s popeti iznad česme i odvrnuti taj ventil koji se nalazi iza nje?Vrijeme je da prekinemo tu sramotu i vratiti gradu njegovu česmu jer Beg je bio uz nas i vrijeme je da mu to vratimo.
Neka je sramota onih koji su doveli do ovoga!
(Jajce Online)
