Search
Close this search box.

Almirov uspjeh u inat predrasudama o Romima: Odlikaš koji se sprema za fakultet

Podijeli članak:

Kada ga je u srednjoj školi profesorica, zajedno sa još dva druga, optužila za krađu, odlikaš Almir Agić pobacao je sve sa stola.

Almir, kao i njegova dva tada optužena druga, su Romi, pripadnici manjine koja je najviše od svih manjina u Bosni Hercegovini (BiH) na udaru predrasuda i stereotipa. Posljednji izvještaj Evropske komisije o napretku BiH na evropskom putu navodi da su Romi najranjivija manjina u toj državi sa najnepovoljnijim uslovima.

Ostatak razreda u ovom slučaju stao je na njihovu stranu, kontaktirana je razrednica, Almiru je vladanje smanjeno sa pet na jedan i poslan je pet puta sedmično na razgovore za kontrolu bijesa.

“Naravno, ja se kajem zbog toga šta sam uradio, to je bila baš velika greška. I bilo je baš ružno od mene,” priča sada 21-godišnji mladić u podcastu Radija Slobodna Evropa.

Kaje se zbog toga što je pobacao stvari, ne zbog krađe. Jer ukrao, kako kaže, nije.

“Sve što sam uradio, ja sam uvijek priznao”, kaže Almir. Na kraju, dodaje i psihologinja je shvatila da on nije takav tip, a razrednica mu je mnogo pomogla.

U zemlji, čiji je ustav Sud u Strazburu proglasio diskriminatornim upravo prema ovoj manjini, živi između 25.000 i 50.000 Roma, navodi UNICEF.

Osnovnu školu pohađa 69 posto romske djece, a 23 posto srednju, kažu u izvještaju Evropske komisije o napretku BiH

Među onima koji su, uz sve prepreke, završili srednju školu je i Almir Agić. Kako je poslati romsku djecu u školu zna njegova majka Amira. Uvijek je bilo, kaže ona u podcastu, pogleda sa strane, bez obzira što su učili “išli čisti i uredni u školu.”

Prva učiteljica koju je imao je bila divna, kažu oboje, no nakon što su iz Gladnog polja kod Sarajeva došli u Ilijaš, nastao je problem.

“Ja taj dan nikad neću zaboraviti. Spremila sam dijete, idem u školu da ga upišem da dijete nastavi školovanje. I na prvi pogled nastavnik kaže ‘ja ovo dijete neću’. Rekoh, zašto nećete? ‘Jednostavno neću, imam dovoljan broj učenika'”, priča ova samohrana majka, koja danas radi u agenciji za čišćenje.

No, pronalazak posla nije lagan. Uz odbijenice dolaze i stereotipi i situacije u kojima vas ljudi ne žele pustiti u kuću “jer imaju vrijedne stvari” ili ne žele da se presvlače na istom mjestu sa vama.

Foto: RFE/RL
Almir Agić sa majkom Amirom u stanu u Ilijašu

“Pa nisam ja lopov, da sam lopov, otišla bi nešto ukrasti ne bi došla tebi prozore da perem.”

Ipak, obrazovanje u ovoj porodici nikad nije bilo upitno. Almir i njegov brat Amir završili su srednju školu, kao i njihova majka. “Djeca treba da se obrazuju, da se školuju”, dodaje Almirova majka.

“Što više znaju, više će se izboriti. Više će uspjeti u životu. Znat će se odbraniti od loših mišljenja,” kaže Amira.

Najranjivija manjina u BiH

Ove godine bit će puna decenija i po otkako je Evropski sud za ljudska prava osudio Bosnu i Hercegovinu zbog diskriminatorskog odnosa prema Jevrejima i Romima pri izboru članova Predsjedništva BiH i Doma naroda Parlamenta BiH.

Presuda poznata pod nazivom “Sejdić i Finci” prema Dervi Sejdiću i Jakobu Finciju, podnositeljima tužbe, nikada nije implementirana.

Dekada Roma, inicijativa 12 zemalja za postizanje veće inkluzije i integracije romske populacije okončana je 2015. godine.

“Jedini vidljiv napredak ostvaren u Dekadi inkluzije Roma je vjerovatno u obrazovanju. U mnogim zemljama postoji pozitivan trend kada je u pitanju pristup obrazovanju u ranom djetinjstvu,” rekao je u ranijem razgovoru za Radio Slobodna Evropa Jonathan Lee, menadžer za zagovaranje i komunikaciju Evropskog centra za prava Roma.

Od svih 17 nacionalnih manjina koje žive u Bosni i Hercegovini, romska populacija je najugroženija.

“Antiromski stereotipi i predrasude, diskriminacija i anticiganizam i dalje ometaju njihovu društvenu uključenost”, stoji u posljednjem izvještaju Evropske komisije o napretku BiH na evropskom putu.

Kako se u takvim uslovima boriti za normalnu svakodnevnicu? Amira koja cijeli život radi i kaže da samo želi pošteno da zaradi, priča da su se susretali sa raznim situacijama.

“Dok smo bili podstanari znalo se desiti da se sve dogovorite na telefon. Sve je super. Izdaće vam stan i vi dođete i onda vam kažu ‘ja sam prije pet minuta izdao stan.’ A vi imate dogovor da dođete da pogledate stan. Znači kad vas pogleda kaže ‘ja sam izdao stan'”, priča Amira.

Pripadnici ove manjine suočavaju se sa institucionalnim, ali i društvenim stereotipima i diskriminacijom.

Almir, koji danas piše poeziju, ima iza sebe napisanu knjigu, radi kao aktivista za brojne organizacije, kaže da se na početku fizički branio protiv diskriminacije. Jednom se u četvrtom osnovne potukao nakon što ga je jedan vršnjak vrijeđao. To, kaže, naravno nije bilo uredu.

“Onda sam počeo da pokušavam da se ne obazirem toliko, ali iako si navikao ti na to da si diskriminisan još uvijek te boli i to će uvijek biti tako”, dodaje ovaj mladić.

Kaže milion je sitnica koje se nakupe tokom života.

“Kada te ne biraju na tjelesnom, kada te gledaju drugačije, kada čak ne kažu o tebi, ali ti znaš da pričaju o tebi, kad čuješ da pričaju o tebi, kad neće da se druže s tobom.” Vremenom se stvari promijene, priča Almir, i ostatak razreda se kasnije krene družiti sa tobom.

Obrazovanjem protiv diskriminacije

Almir, koji se nada da će upisati Fakultet političkih nauka i to na odsjeku za socijalni rad, kaže da je u životu krenuo naprijed samo zahvaljujući mami. Kada se osvrne, kaže, vidi svoje drugove koji nažalost nisu možda imali podršku koju je on imao.

“Onda sam shvatio gdje ne želim da završim. Da ja završim negdje gdje ne treba, a šta bi bilo sa mojom majkom?” pita se Almir.

Ovaj mladi pjesnik danas govori engleski, volontirao je u SOS selu, aktivista je u Asocijaciji mladih Roma Aksiom i Obrazovanje gradi BiH. Želi da upiše socijalni rad upravo kako bi pomagao drugima.

“Ja sam sada u mogućnosti da pomognem nekome ili da uputim nekoga da mu, ako ništa otvorim oči, da pokušavam da mu promijenim pogled. Naravno, ja bih bio jako sretan kada bih bio u mogućnosti da iskorijenim diskriminaciju, ali nisam ni ja i nije još uvijek niko i diskriminacija će da traje i traje i traje i mislim da nikad neće da prestane.”

A, diskriminacija, kaže ovaj mladić, prisutna je u svemu, pa čak i u ljubavi. Zbog toga je svoju knjigu poezije nazvao ‘Kaktus u polju orhideja’.

“Imao sam takvu situaciju da sam se osjećao baš kao kaktusu polju orhideja. Samo zato jer sam Rom, kako kažu Ciganin, tamo gdje ne pripadam, u bašti koja nije moja, u kojoj ne trebam da budem.

No, obrazovanje je ključno, kaže, kako bi se umanjila diskriminacija.

“Jer je dosta drugačije te ljudi gledaju kad si obrazovan, kad si elokventan. Radi nešto i budi dobar u tome. Budi uporan. I promijenit će se to. Što više radimo na ličnom razvoju, jer je to jedini način za borbu protiv diskriminacije”, kaže Almir.

Stope upisa romske djece u obavezno obrazovanje su porasle u BiH, navode iz Evropske komisije, ali broj onih koji odluče da napusti školu je i dalje visok. U školama nema segregacije, ali nema ni učenja romskog jezika, a svjesnost o romskoj kulturi među ostatkom stanovništva je ograničen.

Podijeli članak:

Drugi su čitali

Pročitajte još članaka

Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila je danas rezolucijuo Srebrenici.

Uprkos brojnim upozorenjima nadležnih institucija iz godine u godinu o tome šta se sve...

Nova studija je otkrila da navike spavanja mogu biti rani znak potencijalnog lupusa.

Proizvodnja cigareta nekada je zahtijevala tehnologiju koja je bila smještena samo u velikim fabrikama....

Slovenija će produžiti kontrole na granici s Hrvatskom i Mađarskom za još šest mjeseci,...

Italijanska Serija A naredne sezone bi mogla imati šest predstavnika u Ligi prvaka, što...