Ajna rođena nakon što je u ratu njena majka silovana: “Ženama se stavlja teret sramote”

Filozofski fakultet Univerziteta u Zenici, povodom 8. decembra – Dana sjećanja na stradanje žena u ratu u Bosni i Hercegovini, u saradnji s Centrom ženskih prava iz Zenice, organizirao je za svoje studente Panel pod nazivom “(Pre)Živjela”, na kojem su na ovu temu govorile sociologinja/terapeutkinja Nurka Babović i Ajna Jusić, predsjednica Udruženja “Zaboravljena djeca rata”.

Cilj ovog panela, kako su istakli organizatori i panelistice, bio je da se “mladim osobama ukaže na problem nevidljivosti žrtve u našim zajednicama”, ali i da se otvore pitanja vjerovanja žrtvama ratnog nasilja te svim žrtvama koje prolaze svakodnevnu torturu u našem društvu.

– S obzirom na to u kakvoj državi živimo, užasno je važno za sve nas; ne samo za mlade nego i za sve koji žive u ovoj državi, da budu svjesni da žrtve rata, pogotovo žrtve silovanja, žive sa nama. One su tu; iako su za javnost i za državu nevidljive, one su tu, prisutne. Ovo je jedan od načina kako da razvijemo empatiju kod mladih osoba; da suosjećaju i da razumiju ono što su žrtve tijekom 90-ih godina prolazile i da se to više ne ponavlja. Da ove mlade generacije ne budu začetnici nikakvih budućih – ni etičkih, ni bilo kakvih drugih podjela, a kamoli ratova – istakla je vanredna profesorica književnosti na Filozofskom fakultetu Edisa Gazetić.

Danas 28-godišnja djevojka Ajna Jusić, koja je završila Filozofski fakultet Univerziteta u Sarajevu, rođena je nakon što je njenu majku u ratu silovao vojnika Vojske Republike Srpske. Zbog svega što su ona i njena majka preživjele i doživjele, odnosno zbog “odbacivanja” od strane “porodice i društvene zajednice”, kako je istakla u svom obraćanju zeničkim studenti(ca)ma, sebe još ne smatra spremnom za zasnivanje porodice niti rađanje vlastite djece.

– Jedan od mojih identiteta je dijete koje je rođeno kao posljedica ratnog silovanja, s obzirom da je moja majka preživjela ratno silovanje u svojoj 22. godini života. Činjenica je da mnogi ljudi u BiH, ali i širom svijeta, smatraju da su, većinom, oni koji su preživjeli nasilje i krivi za to – istakla je Jusić.

U bh. društvu, podvukla je Jusić, naprosto je stvorena “vrlo jaka, podržavajuća kultura za sve oblike nasilja”.

– Žene koje preživljavaju nasilje bivaju odbačene od strane okoline. Nekako im se stavlja teret sramote, za ono što su one preživjele. Što se tiče mladih ljudi, mi smo u BiH preživjeli vrlo težak rat i činjenica je da se transgeneracijski trauma prenijela na omladinu. Ali, isto tako, mi, iako mladi ljudi, moramo biti svjesni svoje odgovornosti da moramo u ovom trenutku učiniti sve da preveniramo sve ove oblike nasilja za budućnost. Mi ne smijemo biti saučesnici budućih silovanja; ne smijemo biti saučesnici budućih bilo kojih oblika nasilja – poručila je Jusić.

Smatra da, ako mladi ljudi prihvate činjenicu da “žena nije kriva zato što je silovana, da to može biti recept za pravilnije, ravnopravnije i humanije ophođenje prema svim žrtvama, bilo kog oblika nasilja”.

– Od kako sam počela da pričam o ovom, iznosim jednu tezu: Ja nisam nikoga silovala, moja majka nije nikoga silovala! Onaj koji jeste, on je i dan-danas na slobodi! Znači, činjenica je da mi živimo u državi okruženi silovateljima, ubicama, ratnim zločincima… Naša uloga, u ovom društvu, jeste da pokažemo da i mi, koji smo rođeni kao posljedica takvog zločina, pokažemo da mi nismo prenosnici mržnje; da smo mi normalna ljudska bića i da kroz svoj rad pokušavamo pokazati i dokazati koliku su snagu i hrabrost naše majke imale te da, pored onoga što su preživjele, da i dalje ostaju u BiH i rade za ovu državu – podvukla je Jusić.

Dodala je kako, sudjelujući i na ovakvim događajima te razgovorima, želi poručiti kako je neophodno da “institucije BiH dozvole više govora i edukacije na temu bilo kojeg oblika nasilja u obrazovnim institucijama”, koje se, napominje, također događa.

 

 

(Fokus.ba)