Postoje ljudi koji pišu zato što žele. A postoje oni koji pišu zato što drugačije ne mogu. Kod Ademira Ade Sefera, pisanje nije hobi niti prolazna inspiracija. Ono je unutrašnja potreba, naslijeđena emocija i način da se ono neizgovoreno pretvori u stih koji ostaje, piše Jajce Online.
Njegovi tekstovi već su pronašli put do poznatih izvođača, njegove pjesme žive na radijskim talasima i digitalnim platformama, a publika ih prepoznaje po iskrenosti i toplini koju nose. Iza svakog stiha stoji lična priča, porodično naslijeđe i osjećaj da riječ može spojiti generacije, zadržati uspomene i probuditi ono što često ostane skriveno u srcu.
Pisanje kao naslijeđe
Prvi susret s pisanjem kod Ademira Ade Sefera nije bio odluka, već prirodan put. Govori o naslijeđu, emociji i potrebi da se neizgovoreno pretoči u stih.
– Pisanje se ne može naučiti – ono se rađa i nosi u genima. Moj otac, Džemal Sefer, godinama se bavi pisanjem savremene poezije i vjerujem da su geni tu učinili svoje. Još od ranih dana osjećao sam potrebu da ono što ne mogu reći naglas, pretočim u stih. Pisanje je za mene postalo način da sačuvam emociju od zaborava. Inspirisali su me životni trenuci – ljubavi koje ostaju nedorečene, rastanci, porodica i muzika uz koju sam odrastao. Posebno me inspirišu iskrene emocije koje povezuju generacije, jer vjerujem da pjesma ima snagu da spoji djecu i starije, unuke i djedove, kroz toplinu riječi, emotivno nam govori Sefer.
Emocija je, kaže, temelj svega što stvara. Ljubav, porodica i prolaznost ostavljaju najdublji trag u njegovim stihovima.
– Najvažnije su mi emocije koje su istinite i univerzalne. Ljubav u svim njenim oblicima, porodična bliskost, nostalgija i prolaznost. Upravo takva emocija je stvorila pjesmu „Dva oka moja“, koju je snimio Nihad Fetić Hakala – pjesmu posvećenu njegovim dvjema unukama, ali i svim unucima i unukama, te svim bakama, dekama, nenama i didovima. Ta iskrena, porodična emocija je razlog zbog kojeg se pjesma snažno povezala s publikom, istakao je on.
Između umjetnosti i tržišta
U savremenoj muzici često se traži balans između tržišta i umjetnosti. Ademir vjeruje da je ključ ostati vjeran emociji.
– Balans pronalazim tako što nikada ne izdajem emociju. Ako je emocija iskrena, pjesma će naći put i do publike i do tržišta. „Dva oka moja“ je dobar primjer toga – pjesma je bila u TOP 20 najslušanijih pjesama na YouTubeu u Bosni i Hercegovini, a za samo dva mjeseca od objavljivanja imala je oko 450.000 pregleda. To mi je potvrda da komercijalni uspjeh dolazi prirodno kada tekst ima dušu, rekao je on.
Proces nastanka pjesme kod njega počinje iznutra – iz jedne rečenice, slike ili osjećaja.
– Najčešće sve počne jednom snažnom emocijom, rečenicom ili slikom. Prvo pišem slobodno, bez razmišljanja o formi i pravilima. Kasnije dolazi faza brušenja – traženje pravog metra, ritma i refrena. Kada osjetim da tekst „diše“ i da se može otpjevati prirodno, znam da je pjesma spremna, objašnjava nam Sefer.
Tekst pisan za glas
Saradnja s izvođačima zahtijeva razumijevanje njihovog izraza, glasa i publike. Svaki tekst mora „leći“ onome ko ga pjeva.
– Uvijek u velikoj mjeri. Svaki izvođač ima svoj izraz, boju glasa i publiku koja ga prati. Moj zadatak je da tekst zvuči kao da je pisan baš za njega. Tako sam za mladog i talentovanog Ajdina Osmanovića napisao pjesmu „Sehara duše“, a uskoro snima još jednu novu pjesmu čiji sam također autor teksta. U pripremi su i dvije pjesme koje sam napisao za Husniju Mešaljića Huleta, što mi predstavlja posebno zadovoljstvo. Također sam u kontaktu i s još nekim poznatim i uspješnim pjevačima, a posebno bih izdvojio svoju Jajčanku Amelu Osmanović – Amelli, s kojom imam zaista prijateljski odnos i s kojom povremeno razmjenjujemo mišljenja o našim novim projektima, kazao nam je Ademir Ado Sefer.
Iza svake pjesme stoji tim, a Ademir posebno ističe važnost povjerenja i zajedničke vizije u radu.
– Iza svake dobre pjesme stoji tim. Muziku za sve ove pjesme komponovao je moj prijatelj prof. Jasmin Brašnjić, s kojim dijelim slično razumijevanje emocije i melodije. Značajan doprinos u realizaciji pjesama dao je i Vahidin Vaha Mehić, poznati estradni menadžer i Huletov menadžer. Uz to, profesor i ja imamo još nekoliko potpuno završenih pjesama koje trenutno čekaju svoje izvođače, jer vjerujemo da svaka pjesma mora pronaći glas i emociju koji joj zaista pripadaju. Bez međusobnog povjerenja, otvorene komunikacije i zajedničke vizije, nema ni trajnih pjesama, naveo je on.
Inspiracija daleko od domovine
Život daleko od domovine i rodnog grada Jajca donio je novu dimenziju njegovom pisanju – distancu koja produbljuje osjećaje.
– Život u Njemačkoj mi je donio distancu koja pojačava emocije. Fizička udaljenost od domovine budi nostalgiju, ali i dublje promišljanje o porodici, identitetu i korijenima. Ta osjećanja često pronalaze put u moje tekstove. Mogu reći da me iseljenički život nije udaljio od inspiracije – naprotiv, dao joj je novu dubinu, rekao je Sefer za krajnašeg razgovora.
U vremenu u kojem se pjesme često stvaraju brzo i zaboravljaju još brže, Ademir-Ado Sefer bira drugačiji put – put emocije, iskrene riječi i poruke koja traje. Njegovi stihovi nastaju iz života, iz porodičnog naslijeđa i unutrašnje potrebe da se ono neizgovoreno sačuva od zaborava.
Bilo da piše o ljubavi, porodici, nostalgiji ili identitetu, njegova riječ pronalazi put do ljudi različitih generacija. I upravo u tome leži snaga njegovog stvaralaštva, u sposobnosti da pjesmom spoji srca, probudi uspomene i ostavi trag.
Daleko od domovine, ali blizu vlastitim korijenima, Ademir-Ado Sefer nastavlja graditi pjesme koje imaju dušu. A takve pjesme, baš kao i iskrena riječ, uvijek pronađu svoj put.
(Jajce Online)
