Piše: Mirza Kapetanović, mag. arheol.

Kada govorimo o arheološkim potencijalima naše zemlje, nezaobilazno polazište čini sedmotomno enciklopedijsko izdanje„ Arheološkog leksikona Bosne i Hercegovine“ iz 1988. godine, koje još uvijek daje najpotpuniji pregled arheoloških nalazišta koji su zabilježeni na čitavom prostoru Bosne i Hercegovine. Ako je suditi po podacima iz leksikona, na širem području Jajca je registrirano, locirano i opisano oko 27 arheoloških nalazišta koja ispunjavaju dug vremenski okvir od razdoblja eneolitika do kasnog srednjeg vijeka. Danas taj broj ipak treba proširiti novim spoznajama i rezultatima istraživanja društvenog i kulturnog života na području općine Jajce, ponajprije zbog vremenske distance od prikupljanja podataka do njihovog sistematiziranja i konačnog objavljivanja u “Arheološkom leksikonu”, kao i novijim arheološkim istraživanjima koja su poduzeta u relativno skorijem razdoblju na teritoriji Općine Jajce.

Ambijentalne odlike ovoga kraja koje ga u cjelini srednjobosanskog područja afirmiraju kao prostor s nedvojbeno jako kvalitetnim mikroklimatološkim, hidrografskim i pedološkim potencijalima, pogodnim za stabilan i svestran razvoj društvenih zajednica, kako tokom prahistorijskih tako i historijskih razdoblja. Zbog toga je ovdje neupitno postojanje vrlo ozbiljnih i dugotrajnijih naseobinskih cjelina i s njima povezanih drugih vrsta arheoloških nalazišta, kao što su ekonomski objekti i kompleksi, svetišta, groblja, i sl. Ne treba zanemariti činjenicu da žilu kucavicu čitavog ovog kraja čine rijeke Pliva i Vrbas, ali se njezino značenje ne svodi samo na hidrološki potencijal. Jednako je važna i njezina uloga prirodne komunikacije i poveznice čitave regije sa mediteranskim i panonskim središtima. Ta je veza zadržala jednaku vrijednost od prahistorije do savremenog doba i sasvim je jasno da se to njezino značenje mora iskazati i u arheološkim zapisima.

Iako statistički broj novootkrivenih nalazišta sam po sebi nema vrijednost posebno pozitivnog pokazatelja o značaju jajačkog prostora tokom prošlosti, svakako će utjecati na ukupnu sliku opće dinamike kulturno-historijskog razvoja. Jednako tako, nikakvo posebno značenje nema ni činjenica što su u ukupnom broju poznatih nalazišta relativno ravnomjerno zastupljena nalazišta sva tri osnovna doba: prahistorijsko, antičko i srednjovjekovno, jer bi zaključak o relativno ujednačenoj općoj dinamici kulturno-historijskog razvoja, utemeljen na takvom odnosu, ipak bio površan. Prvenstveno zbog raznih okolnosti tokom prošlosti, danas imamo uglavnom fragmentarne prikaze, ali ne i neku cjelovitiju sliku koja bi bila utemeljena na naučno verificiranim činjenicama.

Gotovo sva nalazišta ovoga kraja registrirana su prema standardnim arheološkim postupcima i faktorima otkrića koja uključuju pojave u prostoru (mikroreljefu), indikativne toponime (gradine, gomile, torine, guvnine, kućetine, kućišta, zidine, krčevine itd.), površinske nalaze arheološke građe, površinski vidljive građevinske strukture, slučajne nalaze građevinskog materijala, nadgrobnih i drugih kamenih spomenika otkrivanih pri poljoprivrednim i drugim aktivnostima, pojedinačne i skupne nalaze novca i drugih vrsta sitne arheološke građe, spolije, informacije lokalnog stanovništva i druge vrste podataka. U tom kontekstu, zvuči gotovo nevjerovatno da je na širem području Jajca, tokom gotovo čitave historije organiziranog arheološkog istraživanja u Bosni i Hercegovini sve do 2020. godine, proveden jako mali broj opsežnijih istraživačkih zahvata; Kraljev grob (Zastinje) 1888., Mitrej (Bare) 1937., Crkva sv. Marije (kasnije Fethija/ Sulejmanija džamija) 1961., Nekropola stećaka Potkriž (Divičani) 2015., Guvno (Divičani) 2019. Izraženo u postocima, to ne doseže ni 3% ukupnog broja poznatih i verificiranih nalazišta. Osim toga, ni jedno od navedenih iskopavanja nije potpuno dovršeno, a ako se u obzir uzme činjenica da su sva, a pogotovo ona s kraja 19. stoljeća, provedena prema metodološkim praksama koja se u arheološkim istraživanjima već odavno ne primjenjuju, razlozi skromnog nivoa poznavanja arheoloških kapaciteta ovoga kraja postaju posve razumljivi.

Priča o arheologiji u Bosni i Hercegovine započinje sa osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu 1888. godine. Prva arheološka istraživanja u Bosni i Hercegovini, pa time i u Jajcu, koja možemo vremenski smjestiti u kasni srednji vijek, izvršena su se na lokalitetu Kraljev grob kod Zastinja, kada je 08.06.1888. godine, kada je arheolog Ćiro Truhelka, iskopao skeletne ostatke posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića te ih smjestio u prostorije Franjevačkog samostana u Jajcu gdje se i danas čuvaju. Prilikom njegove ponovne posjete Jajcu 1890. godine, u obilasku tvrđave, prikupio je i ostatke kraljevskog, kasnije banskog dvora: dva kapitela ukrašena akantusovim listom, dva ulomka profiliranog doprozornika, kao i jedan kapitel stupa kao ukras na jednom vojničkom grobu. Svi ti vrijedni arheološki nalazi danas se čuvaju u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Od tada nije bilo značajnijih istraživanja sve do 1931. godine kada je arheolog Dimitrije Sergejevski istražio prostor jajačkog mitreja i u svom arheološkom izvještaju zabilježio arheološki materijal: keramičke svjetiljke tipa firma, svjetiljka od mesinga, žrtvenici, lančić, srebrena fibula te sitnije rimske novčiće koji su kovani u vremenu od II do IV stoljeća.

Na području šireg područja Jajca u rimsko doba registrovano je nekoliko naselja i građevinskih objekata iz rimskog doba. Prema arheološkim tragovima glavno naselje je formirano vjerovatno u vremenu od početka 2. do kraja 4. stoljeća, kao jedna vrsta vojnog utvrđenja. Može se pretpostaviti da se glavno rimsko naselje nalazilo na području gradske zone, gdje se spajalo nekoliko predantičkih i rimskih puteva i gdje se nalazio objekt za nadzor prijelaza preko Vrbasa a vjerovatno i carinska postaja.

U vremenu od 1. do 4. stoljeća jedno rimsko naselje nalazilo se na desnoj strani Vrbasa na Crkvini u Divičanima kod Jajca. Prostiralo se na površini oko 500 x 250m. Evidentirano je mnoštvo građevinskog materijala: cigle, crijep, hodnici, kupatila, mozaici grobnice i dr. pokretnog materijala. Osim temelja zgrada ovdje su pronađeni i ulomci dvaju rimskih natpisa, reljef rimskog konjanika, kao i dvije kasnoantičke grobnice na svod, koje kao i uostalom naziv lokaliteta upozoravaju na mogućnost postojanja kasnoantičke bazilike na ovom mjestu.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata arheološka se struka, kao i sve ostalo u zemlji, našla na novom početku. To je značilo promjenu percepcije tj. samog pristupa arheološkim istraživanjima, gdje su korištene neke nove metode za prikupljanje informacija i prezentaciju arheološkog nasljeđa. Jedno takvo istraživanje desilo se 1961. godine unutar objekta Crkve sv. Marije/ Fethija džamije gdje su tom prilikom istraženi srednjovjekovni grobovi kao i prikupljeni značajni ostaci kamene plastike i rukotvorina koji su nekada pripadali crkvi. Može se istaći da su uz objekt, kao dio nekropole pronađeni i nadgrobni spomenici – stećci.

U periodu mjeseca septembra/oktobra 2015. godine vođena su arheološka istraživanja srednjovjekovne nekropole Potkriž (Divičani) u Jajcu. Te aktivnosti provodio je Institut za arheološka istraživanja Filozofskog fakulteta u Sarajevu na čelu sa prof. dr. Dubravkom Lovrenovićem i magistrom arheologije Edinom Bujakom, a učestvovali su i studenti arheologije iz Sarajeva i Mostara. U tom periodu otvoreno je ukupno 5 sondi u kojim je pronađeno 7 skeleta. Jedan od zanimljivijih nalaza jeste pronalazak dobro očuvanog sarkofaga koji se danas nalazi u gradskom parku.

Arheolozi iz Jajca, ispred JU „ Agencija za kulturno- povijesnu i prirodnu baštinu i razvoj turističkih potencijala grada Jajca“, tokom septembra 2019. godine izvršili su arheološka iskopavanja na Guvnima kod Divičana i tom prilikom pored pokretnog materijala, pronašli i antički objekt, mauzolej, unutar kojeg je smješten kameni sarkofag sa četiri akroterija na poklopcu.

Zaštita i prezentacija kulturno – historijskog naslijeđa

Općina Jajce se može ubrajati u općine bogate arheološkim nasljeđem iz raznih historijskih i prahistorijskih doba. Očuvanje arheološkog kulturnog naslijeđa do sada je bilo na niskom i neprihvatljivom nivou. Pomak u oblasti arheologije, zaštite i očuvanja kulturnog nasljeđa, načinjen je na nivou BiH još 2008. godine. U oktobru 2008. godine, Bosna i Hercegovina je postala potpisnica Europske konvencije o zaštiti arheološkog naslijeđa (Sporazum Valletta). Osnivanjem Agencije za zaštitu kulturno-povijesne i prirodne baštine u Jajcu 2007. godine osigurani su uslovi za dalju brigu o kulturno-historijskom nasljeđu, kao i za očuvanje kulturnih i tradicionalnih vrijednosti jajačkog kraja i njihovu prezentaciju ali i uključivanje u turističku ponudu. U procesu izrade je i registar kulturno-povijesnog i prirodnog nasljeđa, kojeg aktivno provodi „Društvo za zaštitu kulturno-povijesnih i prirodnih vrijednosti“ koji će upotpuniti saznanja o kulturi, pa time i našem naslijeđu, a koji će u konačnici biti polazište za izradu razvojnih planova i projekata.

Mogućnosti turističke valorizacije arheoloških lokaliteta

Arheološki turizam predstavlja specijalnu podvrstu kulturnog turizma kod koje je turistička posjeta motivirana prvenstveno interesom za arheološko nasljeđe određene zemlje. Mnogi smo čuli za brojna svjetska nalazišta koja godišnje posjećuje nekoliko miliona turista, poput piramide u Egiptu, pećina Lascaux u Francuskoj, Stonehenge u Britaniji, Mikene u Grčkoj, koji su se sačuvali do današnjeg dana u gotovo neizmijenjenom obliku. Unatoč pojedinim i izolovanim pozitivnim pomacima u Bosni i Hercegovini, još uvijek nije u dovoljnoj mjeri usvojena spoznaja o arheologiji kao značajnom potencijalnom segmentu domaće turističke ponude. Naša zemlja svoje arheološko nasljeđe po svemu sudeći nedovoljno turistički prepoznaje a potencijala ima mnogo s obzirom na mnoštvo bogatih arheoloških nalazišta iz svakog razdoblja prošlosti.

Ako posmatramo naslijeđe iz nešto drukčije perspektive od tradicionalnog kulturno – historijskog pristupa interpretacije, shvatit ćemo da arheološko nasljeđe može predstavljati važan izvor ekonomskih prihoda, zapravo važno je na vrijeme postaviti dugoročne ciljeve kao što je valorizacija nasljeđa, stvaranje originalnog turističkog proizvoda kao i promocija nasljeđa na svjetskom tržištu.

Uz brojne probleme koje ima država Bosna i Hercegovina, nužno je što prije pokušati povezati razne učesnike u kreiranju jedinstvene ponude, počevši od arheologa, turističkih radnika, javnog sektora za kulturu i turizam, predstavnike lokalne zajednice i institucije, medije kao i sve ostale koji žele raditi ka zajedničkom cilju. Da bi se kreirao originalan proizvod, potrebno je uskladiti postojeće zakone i donijeti neke nove, zaštiti arheološke lokalitete i zone, definirati planove upravljanja arheološkim nasljeđem kao turističkim resursom, adekvatan marketing kao i profesionalan rad na edukaciji zaposlenih i budućih generacija.

 

 

(Jajce Online)