Naslovnica DRUŠTVO Jajčanin u Berlinu: Savršen cilj – aerodrom, blistav hobi – zlatovez

Jajčanin u Berlinu: Savršen cilj – aerodrom, blistav hobi – zlatovez

3547

Zračna luka Tegel u Berlinu za Denijana Blažića je savršen cilj. Posao zemaljskog stjuarta, ispunjenje njegova sna.

Nije Denijan Blažić ni slutiti mogao da je moguć taj „posao iz snova“ kad je 2013. godine iz rodne Bosne, stigao u Njemačku. U Berlinu ga je već čekao posao njegovatelja u Domu za stare osobe. Pet godina je, u rodnom Jajcu, čekao na stalni posao sa diplomama Hotesko-ugostiteljske, pa potom i Medicinske škole. Osim povremenih, privremenih poslova, vrijeme je provodio čekajući na posao. Kao i brojni drugi bez posla u Bosni, osobito mladi sa diplomama zdravstvenih škola, prijavio se za posao njegovatelja u Njemačkoj. Još kao dijete Denijan je često posjećivao brata i sestru koji žive u Stuttgartu i sanjao da će jednog dana i sam živjeti u tom gradu.

Od malih nogu mi je želja bila da živim u Njemačkoj, najviše u Stuttgartu, gdje sam dolazio tu kod brata i sestre. Mladi ljudi nemaju dolje puno šansi. Ja sam u Bosni volio zanimanje medicinara, stvarno sam se dobro osjećao u bijeloj uniformi, bio zadovoljan kad mogu pomoći ljudima. Naravno bio je to i put za Njemačku, način kako da dodjem do Njemačke.“

Posao u Berlinu

Iako se osim za rad u Stuttgartu, prijavio još za posao u Münchenu i Berlinu, obaviješten je da ga za 15 dana čeka posao u Berlinu. Nije oklijevao. Posao njegovatelja u Domu za stare osobe u Berlinu, za Denijana nije trajao dugo. Nakon okončanja probnog rada od šest mjeseci, dobio je otkaz u staračkom domu gdje je radio.

U medjuvremenu je već zavolio Berlin. Na nagovor prijatelja odlučio se za prekvalifikaciju. „Preporučili su mi da uradim dalje školovanje za aerodrom, koje sam radio devet mjeseci zajedno sa praksom i već od 2015. radim na aerodromu“, s osmijehom na licu priča Denijan. Kad se jedna vrata zatvore, eto otvore se druga, dodaje.

Posao na Aerodromu

Od tada, Denijan Blažić ne sanja, već radi posao iz njegovih snova. Izuzetno se dobro osjeća u uniformi zemaljskog strjuarta.

„Na aerodromu kontroliram karte,ručni prtljag, ukoliko vi letite i imate više od dozvoljenog u ručnom prtljagu, ja vas moram vratiti da platite ili čekirate, radim veoma rado sa putnicima. Ukoliko djeca lete sama, preuzimamo dijete iz aviona, završavamo neophodnu administrativnu proceduru, i predajemo dijete roditeljima. Posao je raznolik, radim sa putnicima, informacije, kontrola za daljnje države i vize. Veliki je obim poslova koje mi radimo, komunikacija sa ljudima, što najviše volim. Kad vidim avion, to me čini sretnim, atmosfera na aerodromu. Mislim da svaki čovjek koji počne raditi na aerodromu može da ga zavoli ili da ga ne zavoli.“

Visok, vitak, tamne kose, skupljene u modernu frizuru uz osmijeh koji uvijek „nosi“ na licu, sa zadovoljstvom, kad je u službi, ovaj 34-godišnjak „nosi“ uniformu stjuarta na aerodromu. Druži se ovdje sa „cijelim svijetom“. Na Aerodromu Tegel, naime rade ljudi iz 70 zemalja svijeta, savršeno mjesto za integraciju, primjer za migraciju, dodaje Denijan. „Mislim da bi se svaki čovjek, ukoliko živi u toj državi ,trebao integrirati u kulturu te države i tog naroda. Kažu:“ Nijemci su previše hladni“, nisu Nijemci previše hladni, nego se mi previše zanimamo za tudje živote, što meni najviše smeta, a što mi kod Nijemaca najviše i odgovara.“

Zlatovez

U šarenilu kultura i tradicija u Berlinu, gdje je u potpunosti „kod kuće,“ nastoji njegovati autentičnost vlastite kulture. Iz svog, rodnog, kako ponosno ističe „kraljevskog grada Jajca“, Denijan Blažić je u Berlin donio zlatovez, neobičan hobi, kojim se bavi 13 godina. „Radim simetrični zlatovez ili na njemačkom fadengrafik, engleski sticken card, to je moj hobi. Radim sebi i svojim prijateljima za rodjendan, za poklon. Od toga ne zaradjujem, niti želim. Ta igla i konac na nekoj podlozi, je nešto što mene smiruje. Ja sam to naučio u Jajcu u Samostanu, kod fratara i časnih sestara i to je nešto što je ostalo u meni“

Denijan Blažić, sretnik koji radi posao koji izuzetno voli, osobno rado i sam putuje avionima. S radošću posjeti mamu u Bosni, ali se najviše raduje prizemljenju na Aerodrom u Berlinu.

 

(WDR)