Opći okvirni sporazum za mir u BiH, zajedno sa svim svojim aneksima, trebao je osposobiti državu da samostalno ispunjava svoje kako regionalne tako i međunarodne obaveze, međutim, dogodilo se suprotno .

Uoči obilježavanja 25. godišnjice potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, intervju „Dnevnom avazu“ dala je prof. dr.Lada Sadiković, redovni profesor ustavnog prava. Prof. Sadiković govorila je o onome što nam je donio Dejton, potrebi njegovog mijenjanja…

Tragični sukob

Ove godine obilježava se 25 godina od potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Šta je on donio ovoj državi?  

– „Tragični sukob u regionu“, kako se službeno naziva rat u Bosni i Hercegovini 1992-1995. godine, okončan je operacijom NATO-a „Deliberate Force“, nakon èega je devet potpisnika, u različitim svojstvima, potpisalo Opći okvirni sporazum za mir u BiH. Zahvaljujući Mirovnom sporazumu, država BiH 25 godina poslije i dalje „provodi mir“, uz sva ovlaštenja visokog predstavnika – Aneksa 10 Mirovnog sporazuma i evropskih vojnih snaga EUFOR Althea, čije prisustvo i mandat produžava Vijeće sigurnosti UN-a.

Za nas je od posebnog značaja Evropska unija, koja je Mirovni sporazum potpisala u svojstvu „specijalnog pregovarača“ i koja u BiH ima Delegaciju EU s Uredom specijalnog predstavnika u Bosni i Hercegovini.

Znamo njegov značaj tih krucijalnih godina za BiH i sve njene graðane. Okončao je krvavi rat. Ipak, postoji li ono “ali”…

– Opći okvirni sporazum za mir u BiH, zajedno sa svim svojim aneksima, trebao je osposobiti državu BiH da samostalno ispunjava svoje kako regionalne tako i međunarodne obaveze. Međutim, dogodilo se suprotno.

Svi aneksi Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i njihovi instrumenti, posebno ovlaštenja visokog predstavnika, koji je uz saglasnost svih strana potpisnica „konačni tumač civilnog dijela Mirovnog sporazuma“ i direktno nadležan, između ostalog za „rehabilitaciju infrastrukture i rekonstrukciju privrede, formiranje političkih i ustavnih institucija u BiH, unapređivanje poštovanja ljudskih prava i omogućavanja povratka raseljenih lica i izbjeglica, te održavanje slobodnih i pravičnih izbora u skladu sa Aneksom 3“, nisu uspjeli pomoći državi BiH da iz faze provoðenja mira prijeðe u fazu ‘izgradnje moderne pravne i demokratske države’.

Koje su prednosti i mane Dejtonskog ustava?

– Najveća prednost Mirovnog sporazuma sadržana je u njegovom Aneksu 4 – Ustavu Bosne i Hercegovine, u članu 2.2., gdje se direktno navodi da je Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava „direktno primjenjiva u BiH i ima prioritet nad svakim drugim pravom“. Na taj način, BiH je 1995. godine, potpisivanjem Mirovnog sporazuma, postala jedina država u Evropi koja je direktno počela primjenjivati „ustavni instrument evropskog javnog poretka“ kako se prema presudi Evropskog suda za ljudska prava Loizidou protiv Turske naziva Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava.

BiH je to učinila prije ulaska u Vijeće Evrope i prije same ratifikacije Evropske konvencije od Parlamentarne skupštine BiH 2002. godine.

Jedna od mana Mirovnog sporazuma svih ovih 25 godina jeste izbjegavanje primjene Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja bi BiH u svakom pogledu pomogla da se razvije kao država sa „stvarnom političkom demokratijom i zajedničkim shvatanjem i poštivanjem ljudskih prava“. Upravo je davne 1950. godine, nakon završetka 2. svjetskog rata, sama Evropa na temelju primjene Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava postigla „veće jedinstvo između država članica i stremila očuvanju i razvijanju osnovnih ljudskih prava i sloboda“.

Osim ove mane, postoji i apsolutno zanemarivanje èinjenice da je u BiH izvršen genocid, drugi u Evropi u 20. stoljeću, utvrđen Međunarodnim sudom pravde 26. februara 2007. godine. Upravo nestanak Bošnjaka s prostora entiteta Republike Srpske doveo je do toga da su entitetski interesi postali praktično jednonacionalni interesi, a entitetski veto isključivao jednonacionalni veto.

Ispunjavanje obaveza

Sve su jača zagovaranja izmjene Dejtona… 

– Ako neko i nije najbolje shvatio šta sve zahtijeva primjena Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH i njegovih aneksa, u proteklih 25 godina država BiH je dobila više nego egzaktne upute o tome šta je neophodno da se uradi kako bi postala moderna demokratska pravna i funkcionalna država.

Tu podrazumijevam razne rezolucije, preporuke, mišljenja i posebno presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu, za koje se država BiH ratifikacijom Evropske konvencije obavezala kao visoka strana ugovornica da „preuzima obavezu povinovanja odlukama Suda u svakom predmetu u kojem je stranka“, dok je Komitet ministara Vijeća Evrope bio dužan nadgledati njihovo izvršenje. Posebno je važno naglasiti da primjena potpisanih obaveza nije isto što i promjena Mirovnog sporazuma.

Treba li ga mijenjati i zašto, odnosno ne treba li ga mijenjati i zašto?

– Iako je država Bosna i Hercegovina dobila svjedočanstvo da „ne može samostalno ispunjavati svoje obaveze“ (Mišljenje VK 2005.), postavlja se glavno pitanje zašto Bosni i Hercegovini nisu pomogli ostali potpisnici Općeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, Vijeće Evrope i njegove institucije, čiji je èlan od 2002. godine, Ured specijalnog predstavnika Evropske unije u BiH, Venecijanska komisija, kojoj je to više puta rezolucijama Evropskog parlamenta naloženo da uradi, te sve ostale brojne institucije koje se podrazumijevaju pod pojmom prisustva „meðunarodne zajednice“ u Bosni i Hercegovini?

 Je li Dejtonski mirovni sporazum uopće proveden do kraja?

– Država BiH je ocijenjena kao „zarobljena država“. Brojni svjetski pokazatelji napretka jedne države, kao što su to Indeks lakoće poslovanja Svjetske banke, Fragilni indeks država, Indeks prosperiteta i mnogi drugi, postavili su BiH na nezavidno mjesto.

Iz svega ovoga više je nego vidljivo da Opći okvirni sporazum za mir u BiH nije proveden, niti su potpisnici Sporazuma, posebno ustanovljeni Aneks 10 – visoki predstavnik u BiH izvršili svoje obaveze po principu ‘pacta sunt servanda’ – ugovori se moraju poštivati.

Nedovršeni posao

Sadiković: Država BiH je ocijenjena kao „zarobljena država“

Sadiković: Država BiH je ocijenjena kao „zarobljena država“FOTO: AVAZ

Utječe li ovakav ustav na funkcionalnost kako države tako i EU integracija? 

– Zarobljena država ne može istovremeno biti i funkcionalna država. Dovoljno je pogledati zaključke i preporuke u Mišljenju Evropske komisije (2019), gdje se navodi, između ostalog, da BiH „mora uskladiti svoj ustavni okvir s evropskim standardima i osigurati funkcionalnost svojih institucija kako bi bila u stanju preuzeti obaveze EU“.

Iako je ovo nešto što je trebalo biti uraðeno odmah nakon potpisivanja Mirovnog sporazuma 1995., a ne 25 godina poslije, teško je razumljivo da Evropska komisija traži od BiH da poduzme odreðene korake, kada je i sama zaključila, pored brojnih inicijativa iz kojih nisu proistekli željeni rezultati, kao što su Sporazum o rastu i zapošljavanju, Reformska agenda i dr., da se u BiH radi o „kontinuiranoj slabosti države i ustavnoj neophodnosti osiguranja pune jednakosti“ (VE 2006). Radi se, jednostavno, kako je to Lord Ešdaun (Ashdown) rekao, o „nedovršenom poslu na vanjskim granicama EU.“

 Hoće li BiH ikada pronaæi originalni dokument Dejtona?

– Pitanje originalnog dokumenta Općeg okvirnog sporazuma za mir BiH je mnogo manje važno od pitanja zašto već 25 godina Opći okvirni sporazum za mir u BiH nikada nije službeno preveden, ratificiran od Parlamentarne skupštine BiH i uvršten u „Službeni list BiH“? Mnogo je tu pitanja na koja nemamo prave odgovore.

Posljednja supstanca demokratije

 Vaš otac, rahmetli Ćazim Sadiković ostavio je dubok trag u uspostavljanju demokratske BiH. Možemo li reći da je ovo Bosna za koju se on borio? 

– Država Bosna i Hercegovina je imala modernu demokratiju, parlament s dva doma, vladu i njenog predsjednika, šefa države, vrhovni i ustavni sud te teritorijalno uređenje. Koliko je daleko današnja BiH od BiH za koju se borio, najbolje govori izjava profesora Sadikovića, koji BiH opisuje kao državu „iz čijeg političkog sistema je izvučena posljednja supstanca demokratije, jer danas, umjesto 20 ravnopravnih naroda, parlament zastupa samo tri ‘konstitutivna naroda’.“ Ex iniuria ius non oritur!

 

 

(avaz)