Prof. dr. Zehra Alispahić – Travnik, 4. septembar 2020. godine

Zahvala pripada Uzvišenom Stvoritelju. Molimo Ga da nas počasti da osjećamo darove velikim kako bi Njemu bili zahvalni, da osjetimo posebnost vremena, i da koristimo vrijeme na najbolji mogući način. Salavat i selam, mir i spas Muhammedu, posljednjem Allahovom poslaniku i miljeniku, na njegove prijatelje i sve one koji su kroz vrijeme nosili zastavu islama.

Poštovani muftija, dr. Adilović, poštovani Zehrudin ef. Hadžić, poštovana prof. Bešo Haskić, esselamu alejkum ve rahmetulahi ve berekatuhu. Hvala vam na ukazanom povjerenju, hvala na priznanju i nagradi koje u okrilju manifestacije Dani Esme Sultanije, dani porodičnih i džematskih vrijednosti koje već četvrtu godinu uspješno organizira MIZ Jajce na čelu sa gl. imamaoM Zehrudin ef. Hodžićem a pod pokroviteljstvom Muftijstva travničkog i NJ.E. dr. Ahmeda Adilovićau – meni dodjeljujete.

Čovjek je odgovoran za svoje namjere, nastojanja, trud i napore koje uloži na putu njihove realizacije, ne i za rezultate. Raditi, hizmetiti i biti na korist svojoj zajednici, svojoj domovini, ljudskom rodu u cjelini, to je zadatak svakog odgovornog pojedinca.

Zato je sretan i uspješan onaj/ona koji u datom vremenu pronađe sebe i pronađe i prepozna prave vrijednosti koje će mu pomoći da na ovom svome dunjalučkom putu ostavi valjane i jedinstvene tragove koji će biti razlogom da on/ona kao i njegovo/njezino uže i šire okruženje žive sretnije dane i kvalitetniji život. A živjeti takve dane i takav život znači kvalitetno se distancirati od dnevne rutine koja nas sve skupa obuzima i odvaja od pravih vrijednosti kojima smo kao ljudi svakodnevno obasuti iz riznice veličanstvenog darovatelja milosti sa kojom odlazimo na počinak i ujutro se budimo.

Naši dobri preci, muškarci i žene, dobro su se pobrinuli da mi potonji, mi današnji uživamo u brojnim vrijednostima koje nas okružuju: vrijednostima vjere koju ovdje na prostorima BiH prema službenim podacima svjedočimo već šest stoljeća, vrijednostima domovine, (Bosna nije od jučer, čovjek je ove krajeve naseljavao od davnih vremena, vrijednostima identiteta, (povremeno zatiranog ali uvijek prisutnog), vrijednostima bosanskoga jezika (potiskivanog i zatiranog) ali živog; vrijednostima slobode i mogućnosti slobodnog življenja vjere i vjerskih vrijednosti. Ove vrijednosti koje su nam prenijete i sačuvane do današnjih dana rezultat su velikih odricanja, istrajavanja, truda i žrtava koje su naši dobri prethodnici, i muškarci i žene činili kroz vrijeme i u svome vremenu, blistavog uma, čistog nijjeta i čvrsto vezani za naše imanske konstante i islamske konstante.

Ovakvi kakvi jesmo, danas ovdje ili na bilo kojem drugom dijelu planete, mi smo rezultat nečijih nastojanja, želja, dova, stremljenja… I oni što dolaze poslije nas, naša djeca, naši unuci, naši učenici/ce, studenti/studentice, džematlije/džematlijke bit će rezultat naših nastojanja, istrajavanja, dova, nadanja. Zato je važno davati sebe, davati najviše i najbolje što možeš, praviti balans između fizičkog i duhovnog svijeta. Rezultati neće izostati, sve će se nadoknaditi i plodove naših napora kušat će oni što dolaze. Na tragu takvih tragova mi danas u Travniku evociramo sjećanje na plemenitu Esmu Sultaniju koja je prije pet vijekova dala sagraditi džamiju na obalama triju rijeka u kojoj su se znanjem i duhovnošću napajale generacije dobrih Bošnjaka i Bošnjakinja. Rušili su je a ona je iznova nicala, uvijek ljepša i stamenija. Priča o Esmi Sultaniji nije zaboravljena. Ona živi i živjet će jer je rezultat iskrenih želja i nastojanja, rezultat priče o dobru i njegovom promicanju. Sultanija, dvorkinja, plemkinja iz dalekog Stambola gradi hajrat u našoj Bosni, u Jajcu. U toj priči potonje generacije muškaraca i žena nalaze i snagu i inspiraciju jer priča o dobru i dobrim namjerama ne poznaje vremenske niti geografske barijere. Zanavlja se.

Dugo sam bila uključena u brojne projekte VD IZ u BiH koji su na različite načine kazivali o BiH kao zemlji vakufa. U toj priči žene su zauzimale posebno i istaknuto mjesto. Ponekad tiho i iz sjene ali značajno. Izražavam posebno divljenje Muftijstvu travničkom i MIZ Jajce koji su kao gradovi vakufi na poseban način prezentirali ovu priču o ženskom vakufu koja je postala na taj način vidljiva i inspirativna za generacije koje dolaze.

Iako sam posebno ushićena zbog priznanja koje mi danas dodjeljujete, osjećam posebnu odgovornost da se moji dosadašnji dunajlučki tragovi dovedu u vezu sa ovom plemenitom ženom. Sigurna sam da su ovo priznanje prije mene trebale dobiti brojne druge žene, naše heroine, žene borci, majke šehida, nana Fata, starije univerzitetske profesorice, vrijedne vakife našega doba…

Molim Uzvišenog Stvoritelja da vas pomogne u vašim nastojanjima da radite dobre stvari.

 

 

(MIZ Jajce)