Dok se nadležne institucije u Bosni i Hercegovine odluče da pomognu “običnim ljudima”, ti isti ljudi pomognu jedni drugima. Naime nakon priče BHRT-a o samohranom ocu sa četvero djece, koje idu u osnovnu školu, dobri, “obični ljudi” pomogli su.

Mnoga djeca današnjice nemaju osmjehe na licima, a ni njihovi roditelji. Nema ni peteročlana romska obitelj u Mostaru.

Samohrani i nezaposleni otac, zajedno s četvero osnovnoškolske djece bez rano preminule majke, u siromaštvu preživljavaju iz dana u dana, bez novčanih primanja, često bez hrane, bez igre, topline i radosti .

Bez obzira na teške „romske“ uvjete djeca se žele obrazovati i sebi osigurati život dostojan čovjeka. Ali kako? Postoji li način?

Duboko emotivnu priču smo nedavno vidjeli u prilogu Dnevnika BHRT-a tragajući za temom kako se djeca u pandemiji pripremaju za novu školsku godinu.

Suze oca u prilogu nisu strah od pandemije i zaraze, suze su realnost živućeg siromaštva i neizvjesne budućnosti za djecu.

[embedded content]

Nakon objavljene priče novinari i djelatnici televizijskog dopisništva u Mostaru dobili su poziv dobrih ljudi koji su pogledali prilog.

Spontano i ljudski odlučili su, zajedno s djelatnicima, skromno pomoći ovu obitelj. Prikupili su dobrovoljne priloge, djeci osigurali školske ruksake pune neophodnog pribora za učenje, dio prehrambenih proizvoda i poneki slatkiš.

U akciju se uključila i udruga „Humano srce Mostar“, koja je ovoj obitelji osigurala ponovno uključenje električne energije, nakon što su danima živjeli u „mraku“.

Kada smo posjetili obitelj, netko je u trenu naslikao osmijeh na njihovim licima i upalio sjaj u oku.

Ova priča nije promocija, nije velika priča, imena nisu važna. Vjerujemo da ih u svom okružju susrećete često. Ovo je poticaj da pokušate nacrtati osmijeh na licu djeteta!

bhrt.ba