Prema podatcima iz zadnjeg popisa stanovništva u BiH živi 25 posto ljudi mlađih od 25 godina. Znači jedna četvrtina stanovnika ove zemlje je rođena poslije rata. Ovi mladi ljudi nemaju nikakvog živog vlastitog sjećanja ratnih dešavanja.

Naravno da su svjesni da je rat bio iz priča svojih roditelja medija i nažalost političara. Zanima li te mlade ljude rat i tko je gdje bio I sto je radio ’92.? Vjerojatno većinu ne, a to su najbolje pokazali srednjoškolci iz Jajca prije nekoliko godina. Ti hrabri mladi ljudi su spriječili namjere političara da ih razdvoje i da odrastaju odvojeni od svojih vršnjaka kojima je jedina razlika vjeroispovijest. Oni su mudro skontali da jedni s drugima imaju više sličnost zajedničkih interesa koje dijele nego različitosti.

Tako je i u Jajcu tijekom većega dijela godine, gdje ljudi žive jedni s drugima i trećima bez ikakvih problema i svatko se svojim jadom zabavio da se nema vremena misliti o glupostima. Sve to ide fino dok ne dođu izbori ili 13./14. rujan u Jajcu.

Najčešće to se nekako poklopi jer u ovoj našoj zemlji izbori uvijek dolaze u jesen iz nekog razloga. Kad dođe to vrijeme prvih septembarskih dana vrijeme kao da prestane ići unaprijed pa se vrati nekih 20-tak godina unazad i počne se prebirati tko je bio, gdje i šta je radio tih ludih ratnih godina.

Samo praćenjem objava na društvenim mrežama može se vidjeti da nešto nije normalno. Prestanu se dijeliti slike s odmora ili od prvačića pa se počnu stavljati slike nekih ratnih zastava i “heroja”. Srećom za političare, kantonalne, federalne i tko zna kakve sve ne, obilježavanje Dana oslobođena Jajca dođe kao naručeno taman negdje pred izbore, pa ga odrade u sklopu svoje predizborne kampanje, a narod misli da su došli zbog neke obljetnice.

Tako završe s Jajcem na brzinu ubiju dva zeca jednim metkom i nema ih do sljedeće godine. Naravno, ne odu oni iz jajca tako brzo uspiju se najesti i napiti o tuđem trošku, kako su to navikli, uslikati se te baciti nekoliko praznih fraza da oni nisu zaboravili Hrvate u Jajcu i da to dokazuju svojim dolaskom na obljetnicu.

Zašto to treba Jajcu???

Zašto treba čitav taj cirkus?

Je li to pridonosi suživotu s onima s kojima se mora dijeliti svakodnevica na poslu, u školi, u kafiću, na ulici, na sportskom terenu..?

Nikako!!!

Pa čemu onda sve to kad se nema nikakve koristi i kad ne vodi napretku. Definitivno nisam da se zaborave žrtve i treba se odati počast, ali sama smisao odavanja počasti nije stvarati čitav cirkus oko toga. Već diskretno, tiho, neupadljive, pognute glave kako i priliči.

Obilježavanje svakako, samo ne na ovakav način. Mislim da bi se duhovi iz prošlosti puno manje budili nekim događanjem zatvorenog tipa bez nabijanja na nos događaja drugoj ili trećoj strani iz toga nesretnog rata.

Bolje bi bilo ostaviti malo uspavano jajce da i dalje spava nego ga buditi svake jeseni nacionalističkom bukom koja nam očigledno nije ništa dobro donije. Čemu svjedoče imena na pločama gdje se polaze cvijeće uglavnom jednom godišnje.

Kada se pogledaju datumi na tim pločama može se vidjeti da je nekih prosjek starosti nažalost 25 godina. Zar ne bi bilo bolje da i oni nikad iz prve ruke nisu saznali šta je rat.

Zašto onda našoj djeci, koja su mlada od 25 godina, svake godine ponavljamo te strahote koje su nam se dogode i kojih se nažalost sjećamo. Neko će reći da se ne zaboravi. što se tu ima ne zaboraviti?

Kome je to, osim političarima, puno bolje i ljepše nakon rata?

Većina je izgubila nekoga, ako ne člana porodice onda prijatelja poznanika. Većini je kuća srušena i imovina opljačkana. Je li stvarno želimo da mladi ljudi koji se srećom ničega toga ne sjećaju imaju traume kao i mi. Zašto želimo da je toj djeci bitno čija je zastava s koje strane tvrđave ili čija je zastava duža i stoji više od drugih zastava.

Dokle god su nam bitne zastave, a ne da li ima posla ili ima li se od čega živjeti, ti mladi ljudi nemaju svijetlu budućnost u ovoj zemlji. Jer oni u Jajcu nekim jajačkim vremeplovom se vrate 20-tak godina unazad u jedno vrijeme u kojem uopće nisu živjeli i ne snalaze te rade onako kako im se kaže.

Uskoro neće biti ni tih mladih ljudi u BiH, jer kako vidimo većina njih nakon srednje odlazi glavom bez obzira negdje gdje nisu bitne zastave već se cijeni koliko i kako radiš. Tim slijedom ako se odlasci nastave neće vise biti 25 odsto mladih od 25 godina u BiH već mnogo manje.

Možda je i bolje tako jer će onda ostati samo oni koji se sjećaju rata i moći će svojim vremeplovima da se vraćaju kad god žele. Neće biti tamo neke djece kojoj će morati objašnjavati zašto tjedan dana u godini moraju mrziti svoje susjede pa onda opet poslije toga kao i prije nastaviti živjeti kao da se ništa nije dogodilo.

 

 

 

 

(Dado za Jajce Online)