Naslovnica DRUŠTVO Škole u FBiH još nemaju psihologe, Husremović: Potrebni su učenicima, roditeljima i...

Škole u FBiH još nemaju psihologe, Husremović: Potrebni su učenicima, roditeljima i nastavnicima

133

Većina osnovnih i srednjih škola na području Federacije BiH nema psihologa, iako je potreba za njima u vrijeme pandemije, dodatno izražena.

Trenutna situacija je takva da bi dvije ili tri škole trebale dijeliti jednog psihologa, što je, prema riječima prof. dr. Dženane Husremović, profesorice psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, rješenje koje ne doprinosi kvaliteti samog rada stručne službe i života u obrazovnoj ustanovi.

– Mi smo prije nekoliko godina, potaknuti nemilim događajima, imali val zapošljavanja školskih psihologa na području Federacije BiH. No, pitanje koje se nedvojbeno nameće jeste – zašto se nešto brutalno mora dogoditi da bi ministarstvo razmislilo, a potom i zaposlilo nekoliko školskih psihologa!? Prošloge godine su formirani i mobilni timovi u kojima su bili psiholozi angažirani na godinu, ali ono što Društvo psihologa u FBiH zagovara, a što je praksa u zapadnim zemljama, jeste da škole imaju svoje stalne psihologe – naglašava Husremović.

U FBiH jedan psiholog “pokriva” više škola

Saznajemo da je do 30. juna na području Kantona Sarajevo bilo 17 mobilnih timova za osnovne škole u kojima je bilo i 17 psihologa. Trenutno ih ima više u srednjim školama (26 srednjih škola ima školskog psihologa), dok ih samo devet osnovnih obrazovnih ustanova ima. No, to ne znači, kaže Husremović, da svaka od navedenih škola ima svog psihologa, jer jedan pokriva više njih.

Prof. dr. Dženana Husremović, profesorice psihologije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu

– Donekle mogu shvatiti da zapošljavanje psihologa u školama opterećuje budžet, ali isto tako treba znati da je njihov kvalitetan rad u obrazovnim ustanovama najbolja prevencija problema koje možemo imati svi, počev od djece, preko njihovih roditelja i nastavnika, do cijele društvene zajednice, a to, priznat ćete, državu puno više košta – ističe.

Kaže kako je širok spektar djelovanja psihologa u osnovnim i srednjim školama, od organiziranja aktivnosti koje će zaštititi njihovo mentalno zdravlje i kvalitet života, do pomoći i pružanja podrške prilikom savladavanja vještina u učenju.

– Psiholog u školi treba da se bavi nizom aktivnosti. Ako pogledamo naše trenutno stanje i probleme sa kojima se djeca suočavaju, počevši od onih koji su izazvani učenjem, a onda i covid-situaciju koja ih je primorala na online nastavu, sve to itekako utječe na njihovo mentalno zdravlje. Suočavaju se sa problemima u svojim porodicama, a onda i sa širom zajednicom. Ono zbog čega psiholog treba biti u školi, jeste da organizira i druge važne stručne aktivnosti, kao što je i karijerno savjetovanje – objašnjava Husremović.

No, psiholozi ne trebaju samo učenicima, nego i nastavnicima, ali i roditeljima.

– Nastavnička profesija jedna je od najstresnijih jer su svaki dan izloženi procjeni od nekoga. Tu su i roditelji koji se suočavaju sa nizom problema, prvo u svojim profesijama, koji nisu vezani za djecu, ali koji se itekako odražavaju na kvalitet njihovog odnosa sa djecom. Uloga psihologa je da pomogne roditeljima kako da se bolje nose sa svim izazovima kada imaju dijete u školi, kao što su – kako stvoriti kvalitetan odnos sa djetetom i kako raditi sa njim da bi kasnije u adolscentnom periodu imali dovoljno otvoren odnos koji bi im omogućio kvalitetniji uvid u život tinejdžera – navodi Husremović.

Posebna uloga školskih psihologa ogleda se i u prevenciji i suzbijanju vršnjačkog nasilja, koje je, ističe naša sagovornica, posljednjih godina u stalnom porastu i na ovim prostorima.

– Dovoljno je pogledati zadnji izvještaj u kojem su navedeni različiti oblici vršnjačkog nasilja na našim prostorima, a čiji su postoci jako visoki. Nefizičko vršnjačko nasilje, verbalno izazivanje, isključivanje iz grupe, socijalna izolacija…, itekako su prisutni. Zbog toga je važno da psiholozi uđu u škole i tamo stalno rade na prevenciji i sprečavanju toga. Kad se desi fizički napad zajednica se odmah uključuje, ali ono što je problem su drugi oblici nasilja, poput sajber nasilja, koje je posljednjih godina sve izraženije i koje se teže detektuje, ali koje se s druge strane može prevenirati i minimizirati ukoliko imate psihologa koji kvalitetno radi sa djecom na izgradnji njegovih socijalnih i drugih vještina – kaže Husremović.

Većina škola u RS-u ima psihologa

U većem bh. entitetu nisu zastupljeni, barem ne u onoj mjeri u kojoj bi trebali, ali uvođenje psihologa u osnovne i srednje škole u entitetu RS pokazalo se kao izuzetno dobra praksa.

Sa projektom se, kako saznajemo u Društvu psihologa RS-a, krenulo još 2008, a 12 godina poslije većina osnovnih i srednjih škola ima drugog stručnog saradnika. Većinom su to psiholozi, kaže Branko Anđić, voditelj Sekcije školske psihologije na nivou RS-a, dok su se neke škole odlučile za defektologe i logopede.

Branko Anđić, voditelj Sekcije školske psihologije na nivou RS-a

– Na nivou osnovnog i srednjeg obrazovanja trenutno imamo 210 zaposlenih psihologa. Sama praska zapošljavanja otvorila je nove domene djelovanja i mogućnosti pružanja usluga u zaštiti mentalnog zdravlja, kako učenicima, tako i njihovim roditeljima i nastavnicima. Ono što je opće iskustvo naših nadležnih institucija, ali i samih škola, jeste da je uvođenje psihologa u mnogome doprinijelo kvaliteti života i rada škole. Činjenica je da su stručni saradnici od samog početka opravdali svoj rad. Možemo se pohvaliti kostantnom podrškom nadležnih institucija na čelu sa Republičkim pedagoškim zavodom RS-a koji ima zaposlenog nadzornika za stručne saradnike i koji je vrlo posvećen razvoju i unapređenju položaja stručnih saradnika u RS-a. Konstantno se uvode noviteti i pružaju edukacije. Od ove školske godine definisani su i standardi rada stručnih saradnika što je značajna stvar, jer mnoge zemlje u okruženju to nemaju – objašnjava Anđić.

Težište rada psihologa usmjereno je, ističe Anđić, ka prepoznavanju, sporazumijevanju, objašnjavanju djetetovih i učenikovih potreba te ponašanja i pružanja različitih vidova psihološke podrške, kako djeci, tako i nastavnicima, ali i roditeljima.

– Psiholog predviđa, analizira, osmišljava, usmjerava i podstiče rad vaspitno-obrazovne djelatnosti. U radu sa djecom on vrši psihološku procjenu, planiranje rada sa učenicima, a tu su i savjetodavni, preventivni i rad sa talentovanom/darovitom djecom, te rad sa učenicima na njihovoj profesionalnoj orijentaciji kao i podrška učeničkim organizacijama. Stalno sam u kontaktu sa menadžmentima škola, učenicima, roditeljima u RS-u i njihova iskustva sa psiholozima su više nego dobra – naglasio je Anđić.