Gordan Firić bivši bosanskohercegovački profesionalni košarkaš danas proslavlja svoj 50. rođendan.

On se našao ratne 1993. godine pred ponudom koju bi malo ko mogao odbiti.

Zagrebačka Cibona ponudila mu je četverogodišnji ugovor, podebljan stotinama hiljada maraka, stan za njega i porodicu, školovanje sestri… i to sve u situaciji u kojoj je porodica Firić bila, praktično, u izbjeglištvu u Hrvatskoj iz rodnog Jajca, a sam Gordan nije znao hoće li uopće dobiti neki drugi angažman.

Nije se kajao

No, prihvatiti ponudu tada bi značilo odreći se dresa reprezentacije Bosne i Hercegovine, s kojom je Gordan izborio Evropsko prvenstvo 1993. i koja se tog ljeta pripremala u Hrvatskoj…

I Firić, kakav jeste, zahvalio se Ciboni na ponudi i vratio reprezentativnim kolegama, s kojima je poslije osvojio senzacionalno osmo mjesto na EP-u u Njemačkoj, što je ostao naš najbolji rezultat u historiji.

– Cibona mi je nudila veliki novac, stan mojoj porodici, tati posao, sestri školovanje… No, nisam prihvatio niti sam se poslije pokajao.

Rođen sam u Bosni, tamo su rođeni i moji roditelji, tamo sam živio 23 godine i bilo mi je prirodno da sa svojim prijateljima igram za reprezentaciju BiH – prisjetio se Firić (50) za naš list malo poznatih detalja od prije 25 godina, kad se stvarala bh. reprezentativna košarka.

Sabahudin Bilalović i Mario Primorac bili su sjajni strijelci, Emir Mutapčić imao je rutinu i iskustvo, Samir Avdić znao je igrati i vani i leđima… Mi mlađi smo pomagali. Bili smo baš zeznuta ekipa – kaže Firić.

Dodaje da nismo loše igrali ni na Eurobasketu 1999. godine, kad smo bili nadomak pobjede nad moćnom Italijom, koju je vodio naš stručnjak Bogdan Tanjević.

– Minutu i nešto do kraja smo vodili. Da smo izdržali, mi bismo išli dalje, a Italija bi, s Bošom, ispala. Na kraju, mi smo se vratili kući, a Boša je otišao do kraja i postao prvak Evrope – kaže Firić.

Počeo u Jajcu

I Firić je igrao za prvaka Evrope, sarajevsku Bosnu, koja je u godinama kad je on stasavao kao igrač, bila košarkaška institucija.

– Iz Jajca, u kojem se tada košarka igrala na betonu, ja sam neke 1985. ili 1986. godine prešao u Bosnu, koja je bila ravna Realu iz Madrida. A po mene su u Jajce došli Mirza Delibašić, Mirsad Milavić i Zijah Kadić.

Delibašiću je za mene javio zenički trener Enver Jahić nakon što me je gledao na jednom turniru u Jajcu. To je bilo kao ostvarenje sna, takvi događaji se nikad ne zaboravljaju – ističe Gordan.

Firić je važio za sjajnog univerzalca koji je mogao pokrivati sve tri vanjske pozicije na terenu. Nakon Bosne, za koju je igrao do 1992., ali i završio karijeru 2007. godine, imao je i zapaženu inozemnu karijeru, tokom koje je najduže igrao u Italiji.

U ovoj državi je i zasnovao porodicu (ima dvije kćerke), a već godinama je trener u Riminiju, gdje radi sa mlađim kategorijama.

Nakon što je još od 1993. igrao u inozemstvu, Firić se na zalasku karijere vratio u Sarajevo, u dres Bosne, na inicijativu svog dugogodišnjeg saigrača Nenada Markovića, koji je te 2007. godine vodio “Studente” kao trener.

Susret protiv Izraela, odigran 31. avgusta 2006. godine, bio je Gordanov posljednji u dresu BiH.

Karijera:

  • 1989/1992. Bosna
  • 1993/1994. Napulj (Italija)
  • 1994/1995. Torino (Italija)
  • 1995. Modena (Italija)
  • 1997. Trst (Italija)
  • 1998/2000. Džesi (Italija)
  • 2000/2001. Aris (Grčka)
  • 2001. ASVEL (Francuska)
  • 2001/2004. Braunšvajg (Njemačka)
  • 2004. Džesi (Italija)
  • 2004/2006. Braunšvajg (Njemačka)
  • 2006. Sion (Švicarska)
  • 2007. Vevej (Švicarska)
  • 2007. Bosna
  • 4 završnice evropskih prvenstava igrao je Firić u dresu BiH (1993, 1997, 1999, 2001)

 

Redakcija portala Jajce Online, želi sretan rođendan Gordanu, uz lijepe želje i mnogo uspjeha u životu i trenerskoj karijeri.

 

(avaz/Jajce Online)