Radio Televizija Republike Srpske u posljednje je dvije godine najmanje 91 put prenijela sadržaje anonimnog portala InfoSrpska, što znači da je javni servis na svojim stranicama svakih osam dana prenosio objave koje stručnjaci za provjeru činjenica najčešće označavaju pristranim, lažnim ili u nekim slučajevima kao promociju teorija zavjere, piše BIRN.

Nedavno je na anonimnom portalu InfoSrpska prozvana Eddie Bernice Johnson, demokratska zastupnica u američkom Kongresu, koja je Zastupničkom domu uputila Rezoluciju o osudi genocida i drugih zločina nad Bošnjacima koje su počinile srpske snage u Srebrenici 1995. godine.

Za zastupnicu Johnson se navodi kako je “višegodišnji bosanski lobista koji pripada Bosanskom kružoku (Congressional Caucus on Bosnia)”, te da je za inicijativu “dobro nagrađena od Bošnjačko-američkog savjetodavnog vijeća sa sjedištem u Washingtonu”.

U istom tekstu prozvan je i Trumpov protukandidat na predsjedničkim izborima Joe Biden, koji je obećao da će “i dalje tražiti pravdu za žrtve u Srebrenici”, te poručio da “svi koji su počinili ratne zločine u Bosni i Hercegovini moraju odgovarati”.

“Negirati te zločine, moralni je zločin koji vrijeđa naše najviše vrijednosti i negira težinu onoga što se dogodilo”, poručio je Biden. Rezolucija je ocijenjena kao “udar na Srbe”, ali i kao podrška Bidenu jer je “poznat kao antisrpski raspoložen”.

“Zbog toga će svi Srbi, kako tvrdi naš izvor iz SAD-a, na predstojećim predsjedničkim izborima u SAD-u svoje glasove dati Donaldu Trumpu i uputiti zahtjev američkom Kongresu da Rezoluciju gospođe Eddie Bernice Johnson izbaci iz procedure”, zaključuje InfoSrpska.

Tekst su, bez puno korekcija, ubrzo prenijeli SRNA i RTRS.

Cirkuliranje sadržaja u ovom medijskom trokutu često je predmet analize platforme za provjeru činjenica Raskrinkavanje. Njihove objave stavljaju u kontekst, kako to objašnjava Tijana Cvjetićanin, članica uredničkog kolegija Raskrinkavanja, u kojem je “anonimni portal napravljen da bi služio kao izvor dezinformacija i na taj način skinuo odgovornost sa mainstream medija koji će takve dezinformacije da prenese, ali neće biti njihov ‘tvorac’”.

“Imali smo situacije da se dezinformacije koje imaju elemente klevete prvo pojave na stranici InfoSrpska – koja je potpuno anonimna što komplikuje eventualno utvrđivanje odgovornosti za klevetu – a onda ih u roku od nekoliko minuta prenesu i RTRS i SRNA.

“S obzirom da je taj portal anoniman, nema načina da se bilo šta od ovog dokaže, ali na osnovu rada Raskrinkavanja i načina funkcionisanja ovog ‘lanca’ InfoSrpska – SRNA – RTRS koji smo uočili, vrlo jake su indicije da je InfoSrpska vođena od strane osoba koje rade ili u RTRS-u, ili u agenciji SRNA, ili da uredničku politiku svih navedenih ‘diriguje’ isti akter”, kaže Cvjetićanin.

Pojedine osobe prozvane na stranicama InfoSrpske, a potom i u servisu agencija SRNA, na stranicama RTRS-a te drugih brojnih medija, poput Samira Sadikovića iz Bugojna, osjećaju da im je ugrožena sigurnost.

Sadikovića su, zbog podrške prosvjedima “Pravda za Davida” i Davoru Dragičeviću, prozvali “ozloglašenim”, “srpskim krvnikom”, pripadnikom “veterana koji su ubijali nedužnu srpsku djecu, žene, starce” i da se, zajedno s drugim osobama koje su okarakterizirali kao “okorjele srpske ubice i snajperiste […] vjerovatno sprema za sasvim radikalniji scenario”.

Navedeno je u objavama i da je Sadiković bio “komandant 4. bataljona bugojanske brigade Armije BiH”.

Sadiković u telefonskom razgovoru za BIRN BiH kaže da “taj bataljon nikad nije ni postojao u Bugojnu”. Pravdu je pokušao potražiti sudskim putem, ali nije uspio pronaći pravnog zastupnika, ni u Bugojnu, ni u Banjoj Luci. Priznaje da mu nije svejedno “i danas otići u Banju Luku radi toga”.

“Jer kad te privedu i dok krivu Drinu ispraviš, tebi nema leđa”, dodaje Sadiković, koji za objave tvrdi da su “samo laži i izmišljotine”.

InfoSrpska nije odgovorila na zahtjev Balkanske istraživačke mreže Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) za komentar.

Na njihovim stranicama, uz to što nema impresuma, podataka o vlasnicima i urednicima, niti novinarima, nema niti kontakata osim elektronske adrese sa koje je stigla povratna informacija da je poštanski sandučić – pun. U rubrici “O nama”, objašnjavajući zašto tekstovi nisu potpisani, navode: “Nastavit ćemo dа kriјеmо idеntitеt nаših sаrаdnikа kојi zbоg оnоgа štо rаdе mоgu dа budu nа rаznе nаčinе ugrоžеni.”

Iz agencije SRNA niti iz RTRS-a nisu odgovorili na upit BIRN-a BiH na koji način provjeravaju činjenice u tekstovima koje preuzimaju iz drugih medija i zbog čega često preuzimaju sadržaj s anonimnog portala.

PUT DEZINFORMACIJA U OBA SMJERA

Dezinformacije ne idu samo od anonimnih portala i društvenih mreža prema mainstream medijima, nego i obrnuto. Dokazalo je to Raskrinkavanje u svom istraživanju navodeći da se ruski državni medij Sputnjik, odnosno njegovo izdanje na srpskom jeziku, “pojavljuje kao jedna od ključnih poveznica između medija lociranih u Srbiji i onih koji se nalaze u [bh. entitetu] Republici Srpskoj”.

Sputnjikove sadržaje prenose medijske kuće s obje strane Drine, ali i obrnuto – Sputnjik prenosi vijesti iz srpskih medija. I najviše Sputnjikovih sadržaja dobilo je ocjenu “dezinformacija”, “klikbejt”, “prenošenje lažnih vijesti”, “lažna vijest”, “teorija zavjere”, “manipulisanje činjenicama”.

I druga su istraživanja, poput onoga koje je proveo Atlantski savez Crne Gore, utvrdila kako je “Sputnjik Srbija najpopularnija ruska državna medijska kuća na Zapadnom Balkanu, čiji sadržaj prenosi niz lokalnih medija”. Podsjećajući kako sadržaje Sputnjika prenose i brojne radiostanice, ali i novine i portali u Srbiji, Dimitar Bečev u analizi “Ruski strateški interesi i alati utjecaja na Zapadni Balkan” ukazuje i na utjecaj izvan granica Srbije.

“Primjerice, tijekom izbora u Bosni [i Hercegovini] 2018. godine Sputnjik se pozicionirao kao glasnik Miloradu Dodiku i SNSD-u”, navodi Bečev.

Pri tome se poziva i na kritičare, uključujući platformu “EU protiv dezinformacija”, koji “optužuju agenciju za širenje lažnih vijesti, teorija zavjere i propagande”.

I Tihomira Dončeva, autorica istraživanja “Praćenje ruskog narativa u medijima Zapadnog Balkana”, posvetila se također djelovanju moskovskih medija te utvrdila kako se, vrlo često, na Sputnjik poziva novinska agencija Tanjug.

Baš kao što i SRNA ukazuje u izvješću “Prenositelji ruskog narativa na Zapadnom Balkanu”, autorica Asja Metodijeva “posuđuje izvještaje Sputnjika i predstavlja ih kao originalne, a kada drugi informativni portali ponovo objavljuju iste podatke, oni kao izvor navode SRNA, a ne Sputnjik”.

“Antizapadni i proruski narativi popularni su […] na web lokacijama InfoSrpska, Krajina, Govori Srbija, Glas Srpske, Nezavisne, Srbija Danas”, navela je Metodijeva i dodala da su ovakvi narativi popularni i na drugim portalima čije vlasništvo i izvor finansiranja ostaju nejasni, a koji prenose jednostrane priče.

IPAK BEZ VELIKE POLITIČKE SNAGE

Bez obzira što mogu biti platforma za političke obračune sa neistomišljenicima, pa i kad njihove sadržaje prenose mainstream mediji, Vuk Vučetić, docent na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, smatra da anonimni portali u Bosni i Hercegovini “još uvijek nemaju ogromnu političku snagu ili nekakav ogromni politički uticaj koji bi mogao imati odlučujuću ulogu u izbornim rezultatima”.

Teško mu je zamisliti da bi “neko promijenio svoja politička uvjerenja zbog aktivnosti lažnih portala”.

“I ako bi svakodnevno neko bio izložen sadržajima koji bi u negativnom svjetlu prikazali njegove političke favorite, to bi samo još više učvrstilo postojeće stavove, pri čemu bi se takvi mediji okarakterisali kao neprijateljski”, kaže Vučetić.

Veći problem je u mainstream medijima, dodaje, “gdje postoji jasno izražen navijački pristup prema određenim političkim opcijama i koji, još uvijek, imaju snažniji uticaj na javno mnjenje od lažnih portala”.

“Nerijetko su mainstream mediji izvor fake sadržaja, ali i sami političari koji zarad svojih interesa znaju u izjavama da plasiraju fake sadržaje, preuveličaju, optuže, spinuju i slično, čime doprinose spirali kontaminacije javnog prostora”, konstatira Vučetić.

Ministar unutarnjih poslova Republike Srpske Dragan Lukač i dekan Fakulteta za bezbjednost i zaštitu na Nezavisnom univerzitetu Banja Luka Slobodan Župljanin su nedavno, gostujući na Alternativnoj televiziji, izjavili kako gotovo svi teroristički napadi posljednjih godina u svijetu imaju veze sa Bosnom i Hercegovinom.

Bez puno propitivanja, takve tvrdnje prenijela je SRNA, a od nje potom i brojni mediji, među njima Glas Srpske, Nezavisne, Mondo i neki anonimni portali, no platforma Istinomjer je demantirala tačnost Lukačevih navoda.

Pozivajući se na godišnje izvještaje Europola o stanju i trendovima u vezi sa terorizmom u Evropi, navodi se kako se Bosna i Hercegovina uglavnom spominje u kontekstu odlaska boraca na strana ratišta, većinom ona na Bliskom istoku, no ne i u kontekstu organizacije i počinjenja terorističkih napada u Evropi i svijetu. Ni drugi izvori, na koje se poziva Istinomjer, nisu mogli potvrdili Lukačeve i Župljaninove tvrdnje.

Komentarišući Lukačevu izjavu, Vlado Azinović, profesor na Odsjeku za sigurnosne i mirovne studije Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, koji predaje, među ostalim, i predmete Terorizam i političko nasilje, odnosno Razumijevanje koncepata terorizma, napisao je da se BiH sa terorizmom u svijetu povezuje na drugačiji način od onoga koji je predstavio Lukač.

“Čovjek ima pravo”, napisao je Azinović na Twitteru.

“Terorist u Christchurchu na Novom Zelandu koji je 15. marta 2019. u dvije džamije ubio 51 nenaoružanu osobu, na putu do svog odredišta motivirao se slušajući u autu hit ‘Karadžiću, vodi svoje Srbe’ (i pustio to na videostream)“, napisao je Azinović.

“Nema mnogo sadržaja koji se objavljuju na anonimnim portalima, a da ih nećete čuti čak i od ljudi koji obnašaju i visoke funkcije u ovoj državi, od njihovih stranaka, od mainstream medija koje kontrolišu”, primjećuje Cvjetićanin. I zbog toga smatra da je to, ipak, “mnogo opasnije od bilo čega što individualno može da uradi neki anonimni portal”.

“S druge strane, njihov kumulativni efekt na društvo je sigurno razoran jer dolaze do ogromnog broja ljudi kojima svakodnevno serviraju informaciono ‘smeće’ svih vrsta – ne samo političko”, ukazuje Cvjetićanin.

OPASNO ŠIRENJE NACIONALIZMA I LAŽI

“Nacionalizam i laž su glavni sadržaji bh. javnog života više od tri decenije”, konstatira Tihomir Loza, direktor Mreže za profesionalizaciju medija Jugoistočne Evrope (SEENPM).

“Kriza vlasti i politička nestabilnost također traju već decenijama, tako da više nisam siguran da se radi o krizi i nestabilnosti; vjerovatno nam treba bolja terminologija. Ali moguće je da su današnji načini širenja nacionalizma i laži, uključujući putem anonimnih portala, opasniji od onih prije”, dodaje.

Čini mu se i da su “motivi za proizvodnju i distribuciju dezinformacija, anonimno ili ne, najčešće u vezi sa tekućim potrebama interesnih grupa, kao što su kompromitacija protivnika, često unutar istog konstitutivnog nacionalizma, ili zadovoljavanje gladi glasačkog tijela za novim, sve blesavijim nacionalističkim sadržajima, sadržajima u koje ta publika ne vjeruje do kraja, ali bez kojih više ne može jer su joj nacionalizam i laž postali dio identiteta”.

Iako smatra da “anonimni portali sigurno pogoršavaju već postojeću informativnu konfuziju i time ograničavaju slobodu govora”, napominje kako “nisu neki novi, odlučujući faktor u društvu”.

“Radi se o novom sredstvu u rukama poznatih aktera, s poznatim motivima, a koji se uvijek vrte oko potrebe da se postojeće stanje održi”, napominje Loza.

U slučaju anonimnih portala teško je doznati ne samo tko stoji iza njih, tko su im vlasnici, a tko urednici ili novinari, nego i koliko ih zapravo ima. I to će biti sve teže u budućnosti jer njihov broj iz dana u dan – raste.

Pokretanje takvih “medija”, za što je potrebno imati osobne dokumente i 50-ak eura, posebno se intenzivira, podsjeća Vučetić, “u vremenu predizbornih kampanja tokom kojih tzv. lokalni informativni portali nastoje osigurati dodatne političke poene za svoje političke patrone”.

I tada se, dodaje, “nerijetko objavljuju polutačne informacije, clickbait naslovi, optužbe”, čemu kao primjer mogu poslužiti anonimne kritike na račun BN televizije, koje su objavljene kao nepotpisan tekst na portalu InfoSrpska na kraju završile u mainstream medijima.

Uz kritiku bijeljinskoj televiziji da je “glasilo političkog Sarajeva s adresom u Republici Srpskoj” i da provodi svakodnevnu kampanju protiv aktualne entitetske vlasti, proziva se i vlasnik televizije te komentira izbor vijesti na portalu.

Analizirana je izjava člana Predsjedništva BiH Željka Komšića koju je dao Hayat televiziji. U njoj, prema navodima InfoSrpske, “Zlatni ljiljan Komšić […] plasira gnusnu laž o navodnom prisluškivanju MUP-a Republike Srpske 11. jula ove godine u Potočarima”.

Staje se u tom tekstu i u odbranu Milorada Dodika, ali i proziva opozicija za koje se tvrdi da je “u anti Republika Srpska koaliciji sa političkim Sarajevom”. Tekst je, uz manje korekcije, ubrzo prenijela Novinska agencija SRNA, a potom i Radio Televizija Republike Srpske (pozivajući se na entitetsku agenciju, koja se poziva na anonimni portal InfoSrpska).

Dodatni problem je, nastavlja Cvjetićanin, kad se “na javnom servisu pojavljuju potpune izmišljotine ili otvorena politička propaganda” što vodi prema zaključku da je “urednička politika takve medijske kuće već uveliko uzurpirana od strane nosioca vlasti”. U takvim okolnostima, dodaje, to znači da se “više de facto ne radi o javnom, nego o stranačkom servisu”.

“Jedini način da se zaustavi širenje dezinformacija iz takvog izvora bila bi njegova potpuna depolitizacija, to jest uspostavljanje stvarnih i jakih mehanizama za omogućavanje i održavanje političke nezavisnosti uredništva što je, naravno, mnogo lakše reći nego uraditi”, priznaje Cvjetićanin.

“UDARITE IH PO DŽEPU”

Loza smatra da bi korisno rješenje moglo biti zakonsko regulisanje odnosno stvaranje registra online medija, povećanje transparentnosti vlasništva i uredničke strukture, vodeći pri tome računa o slobodi medija.

“Dugoročno, podizanje medijske pismenosti stanovništva je jedini put i u tome treba da učestvuje čitav niz aktera, uključujući medijski i obrazovni sektor, civilno društvo, regulatore i samoregulatore… Svijest o potrebi zajedničke akcije među njima raste posljednjih godina, što je dobro, ali za velike korake naprijed potrebna je politička volja, dakle, da se zakonodavne i izvršne vlasti u Bosni i Hercegovini priključe tim naporima”, navodi Loza.

Na kraju, postavlja se pitanje postoji li, u takvim okolnostima, “tajna formula” za zaustavljanje plasiranja sadržaja koji se mogu opisati kao fake news. Loza odgovara kako takve formule – nema. I priznaje kako je “lažne informacije nemoguće eliminisati, ali ih je moguće potisnuti na marginu i u velikoj mjeri obesmisliti”.

“Udarite ih po džepu”, slikovito dodaje Jaroslav Valuch, voditelj programa medijske pismenosti i fact-checkinga praške organizacije “Transitions”. Objašnjava kako bi se time “razbio sistem prihoda od oglašavanja onih koji stvaraju profit od govora mržnje, bijesa i lažnih vijesti”.