Naslovnica DRUŠTVO Zbog fotografije Željinog stadiona završili na sudu; na internetu nije sve “na...

Zbog fotografije Željinog stadiona završili na sudu; na internetu nije sve “na izvolite”

191

Koliko puta ste svjesno ili nesvjesno preuzeli neki sadržaj objavljen na internetu, iskoristili fotografiju koju je neko drugi napravio ili poslužili se tuđim tekstom ili nekim drugim autorskim djelom?

U našoj državi svijest o kršenju autorskih prava na veoma je niskom nivou. Iako je zakonska regulativa veoma dobra, jako slabo se primjenjuje u praksi.

Kako nam je objasnio Haris Hasić, profesor na Univerzitetu u Travniku i stručnjak u ovoj oblasti, koji je i savjetnik većeg broja udruženja, muzičkih, filmsikh i drugih stvaralaca, autorska prava regulišu Zakon o autorskom i srodnim pravima i Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava.

– Oba zakona usvojena su 2010. godine, kada su i stupila na snagu. U vrijeme kada su usvojeni, ti zakoni su bili usaglašeni sa svim relevantnim međunarodnim konvencijama koje je Bosna i Hercegovina potpisala, kao i sa direktivama EU koje su do tada stupile na snagu. Problem je u tome koliko se ta pravila primjenjuju. Svijest je veoma niska, a one osobe i institucije koje trebaju da provode ta pravila, ili nisu sposobne ili za to nemaju volju – istakao je Hasić.

Autorsko pravo je automatsko

Dodao je kako se sudovi rijetko koriste u rješavanju kršenja autorskih prava, prvenstveno jer su ona privatna prava.

– To znači da država ne “ganja” nekoga ko povrijedi autorska prava, osim ako se ne radi o takvoj vrsti povrede da je to krivično djelo. Krivični zakon BiH određuje da je krivično djelo koristiti autorsko djelo bez dozvole i tu je nadležan Sud BiH. Uzimajući u obzir kolika je stopa povrede autorskih prava, moralo bi se očekivati mnogo više pokrenutih postupaka nego što je to slučaj – istakao je.

Čak i kada se ljudi odluče da putem suda ostvare satisfakciju, za to je potrebno mnogo vremena, a ono što se dobije je minorno. Naveo je primjer od prije nekoliko godina kada je čovjek fotografisao stadion na Grbavici, a jedan sarajevski dnevni list “skinuo” tu fotografiju sa interneta i koristio je.

– Oni nisu tražili dozvolu za objavu fotografije, niti su naznačili ime autora ili izvor. Osoba je tužila, sudski postupak je trajao nekoliko godina i na kraju smo imali situaciju da je sud presudio u korist te osobe, ali naknada štete je bila 100 KM, a sudski postupci su bili 1.300 KM – rekao je Hasić.

Haris Hasić FOTO: PRIVATNI ARHIV

 

Prema riječima našeg sagovornika, član 14. Zakona o autorskim i srodnim pravima kaže da je autorsko pravo automatsko.

– To znači da onog trenutka kada neko napiše tekst, kada uslika fotografiju, on automatski stiče autorsko pravo na to. Dakle, ne morate prijaviti autorsko djelo nikome, ne morate zaštiti autorsko pravo. Autorsko djelo je zaštićeno onog trenutka kada se napravi i niko ne mora da kaže to je autorsko djelo ili nije. S druge strane, ako ste zaposlenik – tu imamo odredbu člana 100. ovog zakona, koja kaže da, ako niste drugačije dogovorili sa svojim poslodavcem, onog trenutka kada stvorite svoje autorsko djelo u okviru svojih radnih obaveza, autorska prava prelaze ne tog poslodavca na period od pet godina. Nakon tih pet godina ta prava se vama vraćaju, osim ako poslodavac ne traži da se ponovo prenesu prava i ne plati vam ponovo za to – naglasio je.

Strahovite sankcije

S pravne strane, osoba kojoj je autorsko djelo “ukradeno” i, naprimjer, objavljeno na internetu bez njenog odobrenja, ima pravo da tuži za naknadu štete.

– Međutim, u BiH to nije praktična solucija. Sudovi su tromi. Ako je na internetu nešto duže od pet dana, vi slobodno ne trebate to da skidate, to je već stara historija. U zakonu ima jedna mjera koja kaže da vi možete tražiti da sud naredi da se to skine, međutim, do sada se ta mjera izuzetno rijetko koristila, efektivno kao i da ne postoji. Vi možete tužiti, ali to iskreno ne bih preporučio. Ono što bih preporučio bilo kome ko je primijetio da je njegovo autorsko djelo objavljeno na internetu je onaj ljudski postupak. Otiđite tamo i recite “Molim vas, skinite to”. Ako neće ta osoba da skine, onda u tom slučaju komotno možete da kontaktirate njihovog Internet Service Providera i zahtjevate da se sadržaj ukloni zbog kršenja autorskih prava. Postoje pravila, vi možete tražiti “mak na konac”, ali u većini slučajeva ili će pravda doći prekasno, ako uopće dođe, ili će vas skupo koštati, a neće vam dati pravu satisfakciju.

Najveći problem po pitanju sadržaja sa interneta je to što ljudi nisu svjesni da imaju autorska prava, a drugi je da nisu svjesni koje su sankcije.

– Zaprijećene sankcije su strahovite. Ako se radi o krivičnom djelu, to su kazne zatvora, a novčana kazna za pravno lice može biti do 100.000, a za fizičko do 10-20 hiljada KM po povredi. Ako prezentujete te činjenice osobama, u velikoj većini slučajeva bit će skinut taj materijal. Svaki aspekt korištenja autorskih dijela na internetu je uređen zakonom. Recimo, skidanje sadržaja sa interneta je nešto za šta morate imati dozvolu. Isto tako, postavljanje sadržaja na internet je nešto za šta također morate imati dozvolu. Sama činjenica da se nešto nalazi na internetu ne znači da na tome nema autorskih prava. To je kao da hodate ulicom i vidite da je nekom ispao novčanik. Taj novčanik nije vaš – zaključio je Hasić.

 

 

(Faktor.ba)