Šokantna ispovijest Ferida Šečibovića kojem je otac preminuo u Bolnici Travnik

Bugojanac Ferid Sečibović objavio je na Facebook profilu priču i fotografije o tome šta se dešavalo nakon smrti njegovog oca koji nije preminuo zbog koronavirusa već od posljedica trećeg moždanog udara. Preminuo je u Bolnici Travnik u kojoj je prema Sečibovićevim tvrdnjama insistirano da se njegov otac testira na koronavirus. Ovaj Bugojanac ima teoriju o tome zašto je insistirano na covid testu, koji kako kaže nije registrovan kao urađen.

U nastavku prenosimo priču Sečibovića:

Sve ovo govorim iz ličnog iskustva za šta posjedujem i materijalne dokaze. Otac mi je preselio u ponedjeljak 10.08. u 58 godini života od posljedica trećeg moždanog udara. Iz kantonalne bolnice Travnik me obavještavaju u 19:20 da je otac preselio i da dođem sa mrtvačkim vozilom da preuzmem tijelo, po mogućnosti u naredna 2 sata dok je tijelo na odjelu tj. da ga ne nose u mrtvačnicu.

Stižem pred bolnicu u 20:40 i javljam se da sam došao. Kažu mi da čekam. Čekam do 22:00 sata da bi se tek tada neko udostojio da se pojavi. Dolazi medicinska sestra sa odjela donosi mi očeve stvari. Potpisujem da ne želim da se radi obdukcija, dobijam dozvolu za nesmetan ukop bez ikakvih napomena i posebnih upozorenja, uočavam na dozvoli pogrešno vrijeme smrti na čemu insistiram da se isto izmjeni, što sam čekao dodatnih još 30 minuta. U trenutku dok izlazim iz bolnice sestra mi se obraća riječima: “Ne možete preuzeti tijelo jer je testirane na koronavitus zbog visoke temperature”. Ostajem šokiran, jer na samoj dozvoli za ukop stoji: ”NE POSTOJI ZAPREKA ZA SAHRANU”, istu tu dozvolu potpisuje i ovjerava dežurni ljekar Nedim Katica, koji je 2019. godine diplomirao na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, i koji za manje od godinu dana može da radi kao dežurni ljekar na tako ozbiljnom odjeljenu. ( To nije čudo jer gdje prestaje logika, nastaje Bosna).

Kakva temperatura, kakva korona, u 16:10 razgovarao sa tehničarima sa odjela a u 9:30 sati ujutro bio sa doktorom koji je liječio moga oca i niko nista nije spominjao. Tek tada počinje agonija za mene i moju porodicu. Kažu mi da će “test” biti gotov ujutro do 9 sati ( utorak 11.08. ). Zovem ujutro nema još ništa, kaže zovi za sat vremena, i tako sve do 11:00 sati, ja zovem svaki sat, da bi mi se u 11.00 sati glavna sestra na odjelu neurologije obratila riječima:” Pa šta hoćete mi taj test znamo čekati po 3 dana”.

Vjerovatno svjesni da su zabrljali i da će biti razotkriveni, jer u subotu dok je otac još bio živ kada sam pozvao odjel, a što sam samo ja od porodice činio, dobijem odgovor od nekoga sa odjela ko se već javio: “ Da je dobro bio bi kući a ne ovdje”, poziv se prekida. Sumnja da se dešava nešto što nema logike obzirom da imam potpisan i ovjeren papir za dozvolu ukopa, da su mi date sve stvari, a da mi se usmeno objašnjava da je testiran, daje mi signal da se obratim policiji i da mi oni pomognu da preuzmem tjelo svoga oca, jer se dženaza već pripremala. Kada su u policiji vidjeli papir za dozvolu ukopa, i kada sam im sve ispričao ljudi su ostali šokirani. Upućuju me u bolnicu da idem i tražim da mi predaju tijelo a ako opet odbiju da njih pozovem i oni će doći da intervenišu. Svjesni da su uhvaćeni u lažima i mućkama pokušavaju da me smire i opravdjaju svoj lopovluk. Duže od sat vremena mi pokušavaju da objasne nešto što je neobjašnjivo. U jednom trenutku im dajem prijedlog, pošto je već bilo 14:00 sati, da do ujutru u 9:00 sati ( srijeda ) hoću da mi se preda tjelo i da svoga oca dostojanstveno ukopam.

Prešutio sam glavnoj sestri da su mi date stvari u kojima je otac bio kada je preselio. To sam prešutio jer sam vidio da oni nemaju pojma šta im ko radi na odjelu. To mi je bilo jasno i onda kada je došao ljekar koji je liječio moga oca (Amir Hadzikadunić) koji je jedina normalna, časna i poštena osoba koju sam sreo na odjelu neurologije u Travniku, kada me je začuđeno pogledao kada sam mu spomenuo da je tijelo zadržano “zbog sumnje na koronu”.

U srijedu ujutro, u 8:30, mi javljaju da je “nalaz” negativan i da mogu da preuzmem tijelo. Tek tada govorim sestri da sam to znao od prvog trenutka i da su mi date njegove stvari, na što ona ostaje zatečena i ubjeđuje me da mi nisu predate stvari u kojima je bio. U Četvrtak idem u bolnicu da preuzmem dokumentaciju i otpusno pismo. Naravno papri da je otac testiran ne postoiji, u otpusnom pismu nigdje ne piše da je otac rahmetli imao temperaturu i da je testiran.

Ljudi moji, ukop po toj proceduri košta dodatnih 500 KM, bolnica od Evropske unije naplaćuje za svakog preminulog od koronavirusa. Pa vi sad samo razmislite šta je sve po srijedi kada su upitanju ove enormne brojke oko preminulih. Virus postoji, bolest jeste opaka, ali je mnogo opasnija bolest pohlepe i bezobrazluka u bolnicama i institucijama koji debelo zarađuju na mukama napaćenog naroda. Za sve napisano imam materijalne dokaze! – napisao je Ferid Šečibović.

O ovom slučaju također je se oglasila Bolnica Travnik, te je demantovala navode Šečibovića.

Njihovo pismo prenosimo u cjelosti:

– Klinički tok bolesti se komlikuje razvojem srčanog popuštanja i plćnim edemom koji se uz intezivnu terapiju uz konsultaciju interniste prvi dan sanira. Pacijentu se zbog povišene temperature 8.8., 9.8, 10.8. u konsultaciju sa infektologom uradi test na koronavirus unatoč svim poduzetim mjerama klinička slika pacijenta se pogoršava te nastupi exitus letaris 10. augusta u 19 sati pod kliničkom slikom kardiorespiratorne insuficijencije i intrakranijalne presije. Nakon verificirane smrti pacijenta, po standardnom protokolu se pristupi izradi medicinske dokumentacije u vidu dozvole za sahranu potvrde o smrti i otpusnom pismu. Porodici pacijenta se usmeno prenese da se tijelo umrlog može preuzeti i prije dospijeća rezultata na koronavirus, ali da se ukop mora izvršiti po protokolu ukopa pozitivnog pacijenta na COVIS 19, obzirom da je isti testiran i da se čekaju rezultati testa. Ukoliko porodica odbije ponuđenu mogućnost ukopa pod navedenim uslovima, isti imaju opciju čekanja na usmeni rezultat testa na COVID 19 i u tom slučaju mogu prisstupiti ukopu pacijenta po standardnoj proceduri.

Potom, 12.08. smo obaviješteni usmeno od strane infektologa o negativnom rezultatu testa na COVID 19. Obzirom da se na pismeni rezultat testiranja čeka duži vremenski period u slučajevima negativnih nalaza isti se ne upisuje u otpusnom pismu osim ukoliko se pacijent ne premješta u drugu ustanovu radi nastavka liječenja. U slučajevima usmenog prenesenog pozitivnog test  na COVID 19 pacijent se dalje u konsultaciji sa infektologom prosljeđuje na odgovarajući odjel sukladno kliničkoj slici. Put testiranja svakog pacijenta evidentiran je i u sestrinskoj evidenciji a svi pismeni rezultati testiranja dolaze naknadno u vidu jedinstvene pisane forme a koja potom bude u pismenoj formi dostupna pacijentu ili bliskoj rodbini – zaključuje se u njihovom saopštenju.

Preuzeto sa Srednja Bosna