U Bosni i Hercegovini postoji vic u kojem Mujo umire i da mu je rečeno da može birati između odlaska u raj ili pakao.

Dobivši priliku da “zaviri” prije nego što se odluči, Mujo ulazi u vrata pakla kako bi pronašao ljude kako se zabavljaju i uživaju. U raju svira klasična muzika i pije se čaj.

Zbunjen, Mujo pita: „Mogu li dobiti tri dana da razmislim?“. Nakon tri dana vrati se i kaže da je izabrao pakao, ali na ulasku u kapiju nalazi kako ljude muče i pale žive.

– Šta je ovo – pita on.

U odgovoru mu kažu: „Mujo, prijatelju moj, prije četiri dana je još trajala izborna kampanja. Izbori su održani jučer”.

Kao i u svim dobrim vicevima, i ovaj sadrži dozu istine jer se Bosna bliži lokalnim izborima zakazanim za sredinu novembra.

U gradovima i selima širom zemlje izborne kampanje redovno prate izgradnje puteva i mostova u drskim naporima da se pridobiju glasači.

Oni koji nisu zavedeni iluzijom o akciji, padaju umjesto na izbornu prijevaru u obliku zastrašivanja, kupovine glasova, zloupotrebe javnih sredstava za stranačke kampanje, neuspjeha u ažuriranju izbornih spiskova, trgovanja izbornim mjestima, zabrane plaćenih političkih oglašavanje i ostale nepravilnosti tokom glasanja i prikupljanja rezultata.

Postoji mnogo načina za poboljšanje kvalitete izbornog procesa u Bosni, ali malo je volje za to među odgovornima. Međunarodna zajednica služi kao svojevrsni „službenik za ispravke“, uzbunjivanje Velikog Brata koji pokušava identificirati i kazniti one koji su navikli da se skidaju sa ljestvice zbog svojih izbornih nedjela.

Sistem štiti stanke, a ne glasače

Jasno je da su izborni proces u Bosni u vlasništvu političkih stranaka.

Mora se detaljno sagledati rad oko 10.000 članova stranke samo na dan izbora – u ulozi izbornih zvaničnika i posmatrača. Ta ogromna mašinerija predstavlja i štiti, prije svega, interese političkih stranaka, a ne birača. Potrebni su mnogo apolitičniji građani kao posmatrači izbora, koje treba pažljivo birati.

Zapošljavanje stranački odobrenih pojedinaca na pozicijama u izbornoj administraciji zemlje, kao članova izbornih komisija na svim nivoima, mora se svesti na najmanju moguću mjeru.

Najnoviji primjer otpuštanja i vraćanja starih članova Središnje izborne komisije i imenovanja novih članova, hvalisanje političkih stranaka nakon što su osigurali zapošljavanje ili vraćanje na rad stranački odobrenih pojedinaca i gnjev drugih zbog vlastitog ostavljenih predstavnika govore o golom političkom uticaju na sastav CIK-a i politički su licemjerni i opasni za društvo u cjelini.

„Noviteti“ predstavljeni prije izbora 2018. godine, poput transparentnih glasačkih kutija ili crveno-plavih olovaka za glasanje i brojanje glasačkih listića, nisu dovoljni za vraćanje povjerenja javnosti u izborni proces.

Uvođenje moderne tehnologije, na koju se javnost već dugo poziva, moglo bi pružiti rješenje. Ali parlament je takve prijedloge više puta blokirao. U 2018. godini Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) predvođen aktuelnim srpskim članom Predsjedništva Bosne i Hercegovine Miloradom Dodikom, i Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH), predvođeni bivšim članom predsjedništva Draganom Čovićem, bili su protiv takvih poteza.

Građani BiH trebaju oblikovati svoju zemlju FOTO: ILUSTRACIJA

Ubrzavati voz

Jasno je da skeneri i nadzorne kamere, koje bi osigurale da rezultati budu dostupni odmah po završetku glasanja, nekima ne odgovaraju, jer radije imaju dovoljno vremena nakon izbora da bi se izmijenili izbori birača.

Međutim, čak bi i uvođenje moderne tehnologije imalo smisla samo ako bi se bosanski političari jasno opredijelili za fer izbore i ako bi se uvođenje takve tehnologije temeljilo na ozbiljnoj analizi specifičnih potreba, kao i finansijskih i tehničkih kapaciteta.

Najbolji alat za poboljšanje uvjeta u državi i dalje je u rukama građana. Lokalni izbori zakazuju se za 15. novembar, a vladajuće stranke ubrzavaju voz da bi ih preuzele prije svakog izbora.

Oni su neobuzdani u optužbama jednih protiv drugih kako namjerno opstruiraju usvajanje budžeta kako bi što duže odgodili izbore.

Bosna je prešla kriznu tačku omjera zaposlenika i penzionisanih i lako je zaključiti jednostavnom analizom da je jedino rješenje za opstanak Zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje beskrajno zaduživanje, jer mlade radne snage, koje bi trebale “ubacivati” novac u njega porezom, se smanjuju.

Posljedice krize koju uzrokuje pandemija COVID-19 su nemjerljive, ali će sigurno doprinijeti ubrzanju gore navedenih negativnih trendova. Ostaje nada da ovaj put oči građana neće biti zatvorene, već oprezne i otvorene.

Jer je to jedini način da se spomenuti voz, ispunjen prevarom, varanjem i praznim obećanjima zaustavi prije nego što stigne na svoje odredište, odnosno četiri godine suverene vladavine. Građani bi trebali oblikovati sudbinu svoje zemlje, a ne obrnuto.

 

 

(avaz)