Ferid je onkološki pacijent. Živi i liječi se u Tuzli, na istoku Bosne i Hercegovine. Da bi došao do specijaliste na Univerzitetsko-kliničkom centru Tuzla (UKC), čeka satima.

Problem u svemu je to što prije ulaska na onkologiju ide se u trijažni šator, gdje se dugo čeka u redu da dobiješ papir, a onda se dugo čeka da dođeš na onkologiju. To su vrlo ozbiljni problemi i ne razdvajaju uopšte pacijente po vrsti i složenosti njihovih oboljenja“, kaže za “Radio Slobodna Evropa” (RSE).

Visokorizični pacijenti, priča, nisu ni na koji način pošteđeni čekanja u redovima, ali ni rizika.

Na jednom ulazu, kad prođeš trijažni šator, dobiješ papir. Na jednom ulazu je i onkologija i biohemija i ginekologija i ortopedija i urologija i očno, i tu bude toliki broj ljudi. Nema šanse da se napravi distanca“, navodi Ferid.

Vahid Jusufović, direktor Univerzitetsko-kliničkog centra Tuzla kaže kako je, uprkos pandemiji korona virusa, za najteže pacijente, ipak, osigurano nesmetano liječenje.

Bez obzira koliko god bilo COVID pozitivnih, odjeljenje na internoj klinici nije stalo i, čak, smo u posljednjih godinu dana uspjeli da zamijenimo sve hemodijalizne aparate. Što se onkoloških pacijenata tiče, pacijenata na radioterapiji smo povećali broj usluga. Čak smo pacijente koji dolaze na hemioterapije, onkološke pacijente u dnevnu bolnicu gdje se prima terapija, oslobodili PCR testiranje, jer smo ranije na tome insistirali. Klinika za invazivnu kardiologiju radi bez prekida, u povećanom broju i prema pacijentima iz našeg kantona, ali i drugih. Imamo odvojene COVID operacione sale od običnih, ali uz sve to moramo organizovati i COVID bolnicu, COVID ambulantu i respiratorni centar“, napominje Jusufović za RSE.

U Mostaru, na jugu BiH, su onkološki pacijenti koji su, kako kaže Maja Memić, predsjednica Udruge ‘Novi pogled’, koja okuplja žene oboljele od raka dojke, imali dobar tretman.

Kada se pojavila kriza onkološki odjel se jako dobro organizirao jer bi bilo pogubno da je neko od mecinskih sestara obolio. Išlo je uz trijažni pregled, protokoli su se odvijali nesmetano. Sve je išlo u Mostaru dobro“, kaže ona.

Međutim, navodi da je svjesna da je kriza za mnoge bila pogubna, te da se mora omogućiti isti tretman svima.

Ne trebaju se zaboraviti drugi zdravstveni problemi i zanemariti dok traje vrijeme korona krize, jer bojim se da bi poslije prestanka epidemije moglo izazvati drugu epidemiju, porasta oboljelih od karcinoma, a bilo bi to pogubnije za pacijenta“, smatra Memić.

Nema prijema dok traje korona

Bogdan Trninić iz Doboja, na sjeveru BiH, kaže kako uzimanje lijekova u vrijeme pandemije, zahtijeva poseban režim.

Doktorica mi kaže da bih morao odležati dva dana prije nego što odem kući sa tim lijekovima da vidim reakciju. I ja pristanem. Nakon mjesec, dva, zovem i pitam mogu li doći po te lijekove da počnem da pijem. Kaže mi, ne može, jer je korona. Ja sam rekao da korona može još pet godina trajati i da ja do tada mogu pet puta umrijeti. I sačekam još, i ponovno zovem neki dan, na šta mi kažu, doktorica te ne može primiti, jer korona još traje“, govori Trninić za RSE.

Čak i uobičajeni pregledi, ljudima koji su bolesni, predstavljaju teško premostivu prepreku. Naročito kada žive daleko od bolnice u kojoj se obavljaju pregledi, a prijevoz je reduciran, rizik je veći, a gužve teško izdržljive.

Cvijeta u redu pred dobojskom bolnicom čeka na pregled ljekara interniste. Došla je iz Teslića, tridesetak kilometara od Doboja, a dok se naručila na pregled trajalo je, kaže, baš kao i čekanje da uđe u bolnicu.

Ja trebam doći specijalisti u petak i kažem da ne mogu u 11. Oni meni kažu da to nije pijaca da se mi raspravljamo. Ja im kažem, čekajte, možemo li se dogovoriti? Nije problem specijalista, ona će mene primiti, ali oni tako drsko i agresivno kao da smo mi ne znam šta“, govori ona.

Čekanje na zahvat odlučuje između života i smrti

Ukoliko se nije radilo o hitnom slučaju, sve operacije i zahvati su bili stavljeni na čekanje i u Sarajevu. To je za Radio Slobodna Evropa potvrdio direktor sarajevske Opće bolnice „dr. Abdulah Nakaš“, Ismet Gavrankapetanović.

Mi smo vidjeli da su naše zdravstvene ustanove najvećim dijelom bile zatvorene za pacijente s drugom patologijom. Nešto se radilo, ali veoma malo i mi smo donijeli odluku da ćemo 18. jula krenuti sa potpunim otvaranjem bolnice i prijemom svih pacijenata“, navodi Gavrankapetanović.

Nakon što su odlučili da prekinu s tom praksom, jer pacijenti, kaže, ne mogu čekati u nedogled, suočili su se sa velikim prilivom ljudi kojima su intervencije bile neophodne.

Tako su u periodu od 17. jula do 19. avgusta 2020. samo na urgentnom odjelu imali 3.370 pacijenata i 937 prijema u bolnicu. U ovom periodu operisano je 450 pacijenata koji su imali ranije zakazane operacije, a urađeno je i 126 hitnih operativnih zahvata. Za svega mjesec dana u ovoj bolnici urađeno je i preko 42 hiljade laboratorijskih pretraga.

Odgađanje prijema pacijenata, kaže Gavrankapetanović imalo je veliki danak.

Ono što smo primjetili, moje kolege i ja, je da je veliki broj pacijenata zapušten. U jednom dobrom broju slučajeva su posljedice tog zapuštanja, mogu slobodno reći bile i tragične, zato što se izgubilo na vremenu“, ocjenjuje, dodajući kako je otvaranje bolnice za pacijente bio medicinski ispravan i hrabar potez.

Osim toga, obavljeno je i 126 poroda među kojima su i porodilje zaražene korona virusom.

Šta je sa pacijentima koji čekaju transplantaciju?

Tridesetsedmogodišnji Senaid Ćatić iz Cazina više od dvije godine ide na hemodijalizu. U februaru je završio bolničku pripremu za transplantaciju bubrega. Operaciju je očekivao krajem aprila.

Međutim, ona je otkazana zbog pandemije korona virusa.

Na listi sam za transplantaciji, majka mi je donor i bio sam u Tuzli na pripremi. Predviđali su da će sve biti završeno krajem aprila, ali je korona zaustavila kompletan proces. Dijaliza je teška, jer ste svaki drugi dan priključeni za aparat. Volio bih da ovo što prije završi, jer ima još ljudi u Cazinu koji se pripremaju i imaju i donora, ali sve džaba. Ako se ništa ovdje ne pokrene, treba ići vani na transplantaciju jer život je najbitniji”, kaže Senaid za RSE.

Bosna i Hercegovina je na dnu evropske ljestvice, sa prosječno 20-ak transplantacija organa godišnje. S pandemijom korona virusa, proces transplantacija je potpuno zaustavljen, a mnogi oboljeli dovedeni u bezizlaznu situaciju.