Ima situacija da zbog njegovih objava nastanu gužve. Ako objavi da se u određenom razdoblju čeka malo svi pohitaju da uhvate taj trenutak.

Zaboravite HAK i njegovu slovensku i bosansku verziju AMZ i BIHAMK, ne zovite Beroše i Capake i njihove kolege po stožerima, još vam manje trebaju policije zemalja kroz koje prolazite, a upitno je trebate li kliknuti čak i na vremensku prognozu.

Svako tko putuje iz Slovenije, Austrije i dalje sa Zapada u sjeverozapadnu Bosnu kroz Hrvatsku i zanima ga kakve su putem gužve, gdje su određene karantene, koliko koštaju testovi na Covid-19, a gdje su besplatni i, konačno, kad će se više razići tmurni oblaci nad Bosnom, u mobitelu mora imati broj Dinka Rizvića (34), “bauštelca” iz Velike Kladuše na radu u Grieskirchenu, gradiću u gornjoaustrijskoj regiji, ili barem biti pratitelj njegove mrežne stranice na Facebooku “Granični prijelaz Maljevac”, zajedno sa 43.000 drugih putnika.

Preko Stalnog međunarodnog graničnog prijelaza Maljevac, koji Veliku Kladušu najbrže spaja sa Zapadom, godišnje prođe više od milijun vozila i dvostruko više putnika. U dane produljenih vikenda za važne blagdane (Božić, Uskrs, Svi sveti, Ramazanski bajram, Kurban-bajram) njime prođe i 10.000 do 15.000 vozila. Usporedbe radi, to je više nego što u ljetnim danima dnevno prođe automobila našim najvažnijim magistralnim pravcem prema jugu, Državnom cestom D-1, i gotovo se može mjeriti s našim najprometnijim autocestama. Običnim danima u tjednu ovaj prijelaz postaje sasvim obični prijelaz, zato ga prosječni dnevni godišnji promet smješta tek na 15. mjesto u usporedbi s drugim našim graničnim prijelazima. Ipak, jedini je na kojemu se broj putnika i vozila u posljednjih deset godina – udvostručio.

Na cesti kojom voze svi ti ljudi, a na dan prođe točno 2241 vozilo, potvrđuju nam u policiji, u posljednje četiri godine dogodile su se 124 prometne nesreće u kojima je poginulo petero ljudi, a 64 osobe su što teško, što lakše ozlijeđene. U Hrvatskim cestama nam kažu da nemaju planova koji na cestovnoj spojnici Tušilović – Vojnić – GP Maljevac, uz postojeće državne ceste DC 6 i DC 216, u ovom trenutku predviđaju neku novu državnu cestu ili barem proširenje postojeće infrastrukture, a inicijativa o proširenju samog prijelaza nije otišla dalje od inicijative.

Kad ovu statistiku pretočimo u stvarni život, onda to izgleda ovako: radnici iz Slovenije i Austrije, pa i Hrvatske koji vikendom žele posjetiti svoje obitelji u Velikoj Kladuši dvaput više potroše vremena na čekanje u koloni na prijelazu nego na samo putovanje. Kilometarske kolone znaju se vući i pet-šest sati, kako na ulaz u Bosnu petkom, tako i na ulazu u Hrvatsku nedjeljom na povratku. U tim satima čekanja vozači i putnici, dakako, nisu baš staloženi, učestale su svađe, pa čak i tučnjave u borbi za dobru poziciju. Ima ta kolona i dobrih strana, ljudi se druže i stvaraju se prijateljstva. Ima tome sedam-osam godina kako se u koloni, čekajući na pregled dokumenata, jedna žena čak i porodila. Valja napomenuti da su ove brojke i životne situacije prošlost otkako je nastupila koronasituacija, a Covid-19 donio je još složenije probleme. Osim toga, vraćanjem situacije u normalu, vratit će se i stari problemi.

Svi šalju informacije

Dinko je mrežnu stranicu koja se bavi prometom preko ovog graničnog prijelaza pokrenuo prije pet godina, tek prije mjesec-dva otkrio je posjetiteljima svoj identitet, a sada će ga upoznati i šira javnost. Rođeni je Kladušanin, ima bosansku osobnu iskaznicu i hrvatsku putovnicu. Zašto svaku sekundu slobodnog vremena odvaja kako bi svojim sunarodnjacima olakšao putovanje, a to radi bez ikakve naknade, otkrit će nam, gdje drugdje nego tamo gdje je sve započelo – na Maljevcu. Dotamo je potegnuo iz Austrije samo zbog ovog razgovora, a iako ga je od domovine dijelilo nekoliko koraka, u nju nije ušao, jer bi ga na povratku kući čekala – karantena.

Da nije, kaže nam, imao problema s vladanjem, odnio bi srednjoškolsku titulu učenika generacije. U Rijeci je postao inženjer građevinarstva, a u Bihaću je dogradio znanje i diplomirao na visokoj školi. No, pronaći posao u struci, ma i bilo kakav posao, nije lako u BiH. Zato je Dinko počeo s novinarstvom kad je pokrenuo lokalni internetski portal. Osim svakodnevnih životnih problema u svojoj općini, ubrzo je shvatio da je gorući problem njegova kraja granični prijelaz Maljevac.

– Svi su pričali o tim gužvama, pa sam se ja vikendima znao zaletjeti tamo i napraviti fotografiju-dvije i stavljati to na stranicu koju sam napravio. Bilo je to vrijeme pametnih telefona, pa su ljudi počeli pratiti stranicu, ali i sami slati slike i informacije s terena. Onda ja nazovem i pitam za neke službene informacije, i tako to ažuriram. Nisam u to vrijeme imaš što pametnije raditi, a ljudima na proputovanju je dobro došlo – otkriva nam Dinko.

Oko 440 tisuća stanovnika živi u Cazinskoj krajini, sjeverozapadnoj bosanskoj regiji, a pretpostavlja se da je još i više njih iz tog dijela na radu u zapadnoeuropskim zemljama. Ubrzo će Dinko postati jedan od njih, seli se na rad u Austriju. Iako visokoobrazovani građevinski kadar, počinje kao bauštelac radom na crno. Da je bilo lako po cijele dane u stranom svijetu variti ograde za gazdu Bosanca – nije, ipak se Dinko ne odriče svojeg Maljevca. Štoviše, još ga bolje ažurira, jer se sada i sam nalazi u situaciji vikend-putnika.

– U početku je to bila jedna ili dvije informacije mjesečno, onda sam ažurirao vikendom. Kad sam prešao 10.000 pratitelja, shvatio sam da to postaje ozbiljnije, pa sam uključio još jednog administratora, on je rođeni Puljanin, ali kladuški zet, Tihomir Geršner, također redoviti putnik preko ovog graničnog prijelaza. Bez njega to više ne bih mogao sam, jer sada radim u firmi 10-12 sati dnevno, pa on pokriva taj dio. U godinu dana došli smo na 20.000 pratitelja, a taj se broj tijekom koronakrize u nekoliko mjeseci udvostručio – kaže nam Dinko.

Kakva je to policija i država

U međuvremenu je on dobio papire, pa više nije morao raditi na crno one inoks ograde. Dobio je stalan posao na kant stroju u tvrtki koja se bavi pećima za grijanje i mogao je sebi priuštiti putovanje kući barem svaka dva tjedna. Sjedenje u koloni koristio je za pisanje vijesti onima koji tek trebaju doći do prijelaza, ali i odgovarajući na njihove upite koji su također rapidno rasli, a ponekad ga zasipaju stotine. U međuvremenu se Dinko oženio svojom Edinom i sretna obitelj dobila je bebu, ali ni malo nije zapustio brigu o vikend-putnicima preko Maljevca. Dok je čuva, kaže, svako malo provjeri situaciju. Ako ima nešto novo, objavi ili pripremi neku zanimljivost za kasniju objavu. Nisu na Maljevcu u problemu samo putnici sa Zapada, nego zbog njih sve više i pogranično stanovništvo obiju zemalja.

– Ako žele obaviti neku ozbiljniju kupnju, ljudi iz Kladuše idu u Karlovac, a ako žele proći jeftinije ili natočiti gorivo, iz Hrvatske idu u Veliku Kladušu. Ako za takvo nešto trebaš čekati satima, onda nastaje kaos. Pokrenuo sam inicijativu da se lokalno stanovništvo izuzme nekako iz tih kolona, da imaju prednost, ali nije uspjelo. Ovi što žive bliže išli su pješice, ili bi petkom ujutro ostavili auto s druge strane granice pa prešli pješice, obavili što trebaju pa se vratili kad gužve stanu – objašnjava Dinko. Napominje da granica ima dva ulaza i dva izlaza, ali u praksi to, kaže on, baš i ne funkcionira, nego radi po jedan ulaz i izlaz, bez obzira na stalne gužve.

Petak je oko 19 sati ispred GP Maljevac, gdje stojimo s Dinkom. To je inače udarni trenutak i gužve su najveće zbog priljeva vozila, ali i smjene na granici. Da nema korone, kolone bi bile kilometarske, i čekalo bi se između tri i šest sati. Ovoga petka čeka se desetak minuta.

– Budu tu i tri ili četiri trake, ali je to nebitno kada se sve slijevaju na pregled u jednu kućicu. Ljudi su nervozni, nema toaleta. Mi iz Kladuše, kao i lokalno stanovništvo, znamo mnogo lokalnih putova kojima možeš izbiti prije granice i ubaciti se u kolonu. Svaki vikend bude tu naguravanja i tučnjave, jer se naljute ovi koji već satima čekaju. Bude situacija da padne informacijski sustav na hrvatskoj strani jer imaju problema s kabelom, pa onda opet uslijedi kaos – govori Rizvić.

Ima situacija da i zbog njegovih objava nastanu gužve. Primjerice, ako objavi da se u određenom razdoblju čeka malo i da nema većih gužvi, svi pohitaju da uhvate taj trenutak, pa samim time naprave gužvu.

– E, onda krenu prozivke i uvrede, da lažemo, da nemamo pojma, da kakva smo mi to policija i država, da nas zovu na telefone Graničnog prijelaza, a nitko se tamo ne javlja – kaže Dinko, koji, ma koliko se trudio u svojim demantijima, nikako da uvjeri ljude da on nije nikakav državni službenik kojemu je posao objavljivanje servisnih informacija, nego samo jedan od njih koji nastoji pomoći da brže dođu do cilja.

Osim zbog gužvi, široj javnosti postao je zanimljiv i tijekom migrantske krize i blokade prijelaza. Prve informacije s Maljevca izašle su upravo preko Dinkove stranice, a zbog krize oko Covida-19 i informacija oko režima prijelaza tijekom pandemije koje su se mijenjale iz dana u dan, inboks mu je eksplodirao.
komplikAcije zbog korone

– Situacija oko koronakrize je složena, a Bosna je dodatno, sama po sebi, komplicirana. Bila je zanimljiva situacija: ako u Republiku Srpsku uđeš preko Federacije, nemaš karantenu, i obrnuto. Ako ideš direktno u Federaciju, imaš karantenu. Zato je dosta ljudi ulazilo na Maljevac u Federaciju da bi produžilo u Republiku Srpsku. Put je bio dulji, ali se izbjegavala karantena. Deset dana kasnije je to napokon netko shvatio, pa se riješilo – priča nam Dinko.

– Imam dvojno državljanstvo, bosansko i hrvatsko, tri godine radim u Karlovcu, a zbog izvanrednog stanja ostao sam u Bosni i Hercegovini, kako mogu natrag na svoje radno mjesto a da ne idem u karantenu? Živimo u Švicarskoj, kako najbrže da dođemo do svoje kuće u Velikoj Kladuši? Državljanin sam BiH, u izolaciji ali negativan na koronavirus, radim u Italiji kamo trebam na posao, moram li i tamo u samoizolaciju? Ja sam državljanin Bosne i Hercegovine, a radim u Sloveniji gdje imam stalni boravak, u svemu ovom su mi žena i dijete došli u posjet, a moraju izaći iz Slovenije nakon isteka tri mjeseca, postoji li mogućnost da ih odvezem do Graničnog prijelaza Maljevac i da se isti dan vratim za Sloveniju? Molim pojašnjenje oko boravka u Hrvatskoj kraćeg od 72 sata, vrijedi li taj boravak isključivo za državljane i zemlje članice EU ili i za ostale zemlje i njihove državljane? – ovo su samo neka od pitanja koja mu postavljaju na stranici, a Dinko strpljivo traži odgovore.

Kako bi olakšao i sebi i njima, odabrao je ključna pitanja te na profilu objašnjava gdje i kako su ograničena kretanja, gdje ima, a gdje nema karantene, što je tranzit, za što vam treba viza, a za što je dovoljna samo putovnica itd. Primio je tisuće zahvala običnih ljudi, koji se u njega uzdaju više nego u svoju Vladu i državne institucije.

– Svima vama želimo sretan put, vozite oprezno – Dinkova je poruka kojom započinje i završava dan na Maljevcu.

 

 

(cazin.net)