Razmišljao je, vagao, analizirao… Ove sedmice je, na koncu, riješio trenutno najvažnije pitanje. Prvi golman reprezentacije BiH je presjekao i odlučio gdje će nastaviti karijeru.

Razmišljao je, vagao, analizirao… Ove sedmice je, na koncu, riješio trenutno najvažnije pitanje. Prvi golman reprezentacije BiH je presjekao i odlučio gdje će nastaviti karijeru.

Ibrahim Šehić je potpisao prije nekoliko dana ugovor sa Konyasporom (dvije godine uz opciju produženja na još jednu), ekipom koja gaji visoke ambicije u Superligi Turske. U posljednjoj sezoni su zakazali, ali upravo zbog toga popularni Šeha je stigao, bosanskohercegovački panter ima zadatak zatvoriti pristupe mreži, kao što je to uspješno činio u svim prethodnim klubovima.

Nakon potpisa stigao je doći nakratko i u Sarajevo, ali koferi ostaju spakovani jer već sutra se priključuje novim saigračima u Turskoj.

“Na samo dan sam došao, da uzmem neke stvari, vidim se sa prijateljima i familijom, a zatim slijede pripreme s Konyasporom”, počinje razgovor sa SCsport vratar Zmajeva.

Kakvi su prvi dojmovi o novom klubu?

“Ja sam zaista oduševljen. Ljudima, organizacijom, pristupom… Zaista. Znam da su imali sezonu ispod očekivanja, čvrsto su uvjereni da će u novoj sezoni sve biti drugačije. Cilj je izboriti izlazak na evropsku scenu. Nekoliko igrača je otišlo, trebat će još tri-četiri pojačanja, da se napravi konkurencija u ekipi i podigne tonus kompletnog tima, ali vjerujem da će ova agilna uprava uspjeti u tome”.

Prošla sezona je bila, hajde tako da kažemo, neobična. Iskustvo igranja u drugoligaškom rangu s Erzurumsporom moglo bi se na kraju čak nazvati i veoma pozitivnim, s obzirom da ste se nakon samo jedne sezone vratili u Superligu, i to kao prvaci?

“Bila je to dobra sezona, sjajno iskustvo. Druga liga Turske je jedna sasvim nova dimenzija, vjerujem da sam nakon ovoga bolji golman nego ranije. Imao sam 16 utakmica bez primljenog gola, zaista sam bio na odlinom nivou. Veoma sam zahvalan što sam to prošao”.

Bilo je ponuda i lani, ali sada je ipak došao trenutak za rastanak s Erzurumom?

“Prošlog ljeta je bilo pet konkretnih ponuda, ali imao sam ugovor na još godinu dana. Erzurumspor nije želio da me pusti, ozbiljno su računali na mene i u drugoligaškom takmičenju, stoga su sve zainteresovane klubove odbijali visokom cijenom. Kada sam shvatio da ostajem, znao sam da moram dati maksimum, bez obzira što se radi o nižem rangu. Na kraju je sve dobro ispalo. Sada su došle još ozbiljnije ponude, tražili su me Legija, AEK, Apoel, Guimaraes,… Iz Turske je isto bilo ponuda, postojao je i kontakt sa Galatasarayem. Ali, odlučio sam se za Konyaspor, potpuno sam siguran da sam napravio pravi izbor. Tražio sam stabilan klub u kojem ću braniti i biti spreman za reprezentaciju. To mi je jako bitno”.

Koliko bi adaptaciju na novu sredinu trebala olakšati činjenica da za Konyaspor već nastupaju tri bh. nogometaša?

“Pa, sigurno će olakšati, pogotovo što svu trojicu odlično poznajem. S Marinom Aničićem sam igrao još u mladoj reprezentaciji, Amira Hadžiahmetovića poznajem još dok je kao nadareni dječak trenirao u mom Želji, dok sam s Denijem Miloševićem provodio vrijeme na okupljanjima našeg A nacionalnog tima. Super je imati takvu situaciju, zbog bolje komunikacije i saradnje unutar tima”.

Pominješ reprezentaciju, posljednje dvije godine su bile itekako značajne za tebe u nacionalnom timu?

“Da, poseban je ovo period za mene. Bio sam strpljiv i čekao priliku, sada sam ‘jedinica’ na golu BiH. Na mojih prvih 18 utakmica nismo izgubili nijednu utakmicu, od Slovačke, pa sve do meča u Finskoj. Puno mi to znači.”

Sljedećeg mjeseca kreće novo izdanje Lige nacija, gdje mnogi smatraju da ćemo biti “topovsko meso” za mnogo jače reprezentacije Italije, Poljske i Holandije. Već na početku oktobra čeka nas i najvažniji ispit, baraž protiv Sjeverne Irske…

“Mislim da će takmičenje u Ligi A biti za nas predobro iskustvo. U tim utakmicama sa velesilama vidjet ćemo gdje smo, imati priliku nešto naučiti. Moramo probati izvući najbolje iz toga. Što se tiče play-offa, moram priznati da će biti teško bez navijača, čak se sad pominje i opcija neutralnog terena. Međutim, kakve god okolnosti da budu, moramo učiniti sve da se plasiramo na Evropsko prvenstvo. To bi bio vrhunac moje karijere. Igrao sam i Ligu prvaka, ali ništa se ne bi moglo porediti sa učešćem sa Zmajevima na EP”.

Kad smo već kod Lige prvaka, kako bi opisao to iskustvo?

“Sjajno. Bilo je lijepo sa Qarbagom igrati te utakmice grupne faze, a posebno mi znači i činjenica da sam postao rekorder s najviše odbrana u jednom meču Lige prvaka, kada smo igrali s Atleticom. Također sam imao i najviše odbrana generalno u grupnoj fazi te sezone. Zahvalan sam Qarabagu na toj avanturi, najviše zahvaljujući tom klubu sam i skupio 60 nastupa u Evropi. Uz tridesetak nastupa za reprezentaciju to je ukupno nekih stotinjak internacionalnih mečeva. Nema to puno igrača iz BiH, samo kalibri kao što su Džeko, Pjanić,…”

Qarabag ti je, dakle, ostao u lijepoj uspomeni?

“Apsolutno. Jako uređen klub, sve je na vrhunskom nivou, plate redovne… Ljudi kod nas omalovažavaju fudbal u Azerbejdžanu, a nemaju pojma da su u nekim njihovim klubovima bolji uvjeti nego negdje na Zapadu. Uostalom, ne znaju cijeniti ni kvalitet fudbala u Turskoj, gdje su igrači bolje plaćeni nego u nekim budnesligaškim ekipama. Ne znaju šta znači kad jedan Višća tu ima status megazvijezde i koliko je teško biti prvak Turske…”

Da, u Superligi Turske je uvijek neizvjesno, svako svakog može pobijediti iako se ogromni iznosi ulažu u igrački kadar…

“Meni je tursko prvenstvo prezanimljivo. Igra se otvoreno, po nekoliko golova pada čak i u sudijskim nadoknadama. Meni se to više sviđa, nego da se igra na nulu. Golmanu je teže u takvim utakmicama, ali to mi odgovara. Igrao bih negdje drugo da razmišljam drugačije”.

Koliko pratiš Premijer ligu BiH?

“Imam karticu za naše kanale, pratim uredno i sada preko Arene Sport. Večeras ću baš sa majkom gledati Želju, to je naš mali ritual. Poslije analiziramo utakmicu, pričamo,…”

Uočavaš li neki napredak u bh. Prvenstvu u odnosu na period kada si ti ovdje branio?

“Fudbal napreduje svugdje, pa tako i kod nas. Treneri su počeli pratiti trendove u inostranstvu, imaju i neke svoje vizije koje pokušavaju usaditi. Međutim, i dalje postoje problem. Omladinski pogon se treba dići na viši nivo, infrastruktura posebno. Pa čak Skoplje i Tbilisi imaju vrhunske stadione, a mi nemamo gdje igrati evropske utakmice najviše kategorije. Sramota”.

Neću ni pitati za koga navijaš u BiH…

“Željo je moj klub, moja prva ljubav. Volio bih barem još jednu sezonu braniti za Željezničar, imam osjećaj da sam ostao dužan barem još tu jednu. Bože zdravlja”.

KOMENTARI

Scsport.ba