Članice Udruženja “Žene Srebrenice” i ovog jedanaestog u mjesecu okupile su se na Trgu žrtava Srebrenice u Tuzli u znak sjećanja na genocid u Srebrenici, 11. jula 1995. godine, zatraživši još jednom efikasniji radi na pronalasku nestalih osoba i izvođenje pred lice pravde svih odgovornih za počinjene zločine.

Predsjednica Udruženja Hajra Ćatić ističe da je i dalje najveći problem taj što se posmrtni ostaci njihovih najmilijih, kako je ocijenila, više ne traže.

Voljela bih da se svi ratni zločinci nađu pred licem pravde. S obzirom da živim u Srebrenici, znam koji su to ljudi. Međutim, ja se sada nadam samo da ćemo doći do posmrtnih ostataka naše djece. Živim za dan da pronađem moga Ninu i da ga ukopam, da imam njegov nišan na kojem će pisati njegovo ime i prezime – kaže Ćatić.

Među okupljenim Srebreničankama bila je i Behija Hukić, koja je sa svoje četvero djece izbjegla iz te enklave 1995. godine. Danas živi u Berlinu, ali svake godine dolazi u Srebrenicu.

Mojih 60 bližnjih je poginulo u Srebrenici. Moja sestra još uvijek nije pronašla svog muža. Mnogo je takvih – kaže Hukić.

Ističe da joj najteže pada činjenica da mnogi i danas osporavaju genocid u Srebrenici.

Svi znamo šta se događalo i šta smo preživjeli i zato nam je to teško podnositi. Međutim, mi se ipak nastojimo vratiti. Ja volim otići i biti u Srebrenici iako nam je porušena i minirana kuća. Moja djeca vole doći u Srebrenicu, vole doći tamo gdje su rođeni – kaže Hukić.

bhrt.ba