Piše: Nikola Kolja Jagarić

Lijepo je kako na Balkanu se razvija potreba za korištenjem zdrave hrane. Ekološki pokreti, misli, reklame, proizvodi…

Ambasadori ekološke hrane i ekoloških proizvoda. Lijepo!

Ekološki proizvodi su i dobro i lijepo i ukusno.

Potrebni su!

A ipak, ipak nešto treba porazmisliti, odnosno uvezati.

Nikakva tajna nije da je današnja Planeta , ili životna sredina čovjeka je zagađena toliko da ne trebam postavljati dokumente, prikaze zagađenja ovim ili onim. Istina, zagađenja variraju i nisu svuda ista , istog oblika, vrste, koncentracije…

No, ipak su široko zastupljena, toliko široko da je teško naci manje zagađene ili još teže nezagađene prostore.

Veoma često se prilikom promocija zdrave ishrane zaboravlja gdje je i kako je proizvedena hrana. Nemoguće je proizvesti zdravu , cistu hranu na zagađenom zemljištu, zagađenim vodama i u prostorima zagađene atmosfere.

Ponekad zagađenja (izvori su jako daleko). Ponekad malo znamo sto o tome.
Culi ste za Černobil.

Cesium je i u prostorima neurbaniziranim stvorio probleme u prirodi. U gljivama, šumskom voću, ribama, u mesu…toliko da se ne preporučuje za upotrebu. Još k tome ako se dodatno koriste hebrcidi, vještačka đubriva, antibiotici i steroidi…

Cilj je jasan: “Što brza, jeftinija, veća proizvodnja a time i veća je zarada…”

Veoma često riječ EKO se hotimice ili ne koristi na popularne, ali neralane kvalitetne načine i sluzi za skuplju prodaju.

U čestim mojim ranije primjedbama da ne postoji u zagađenom prostoru ekološka proizvodnja dobijao sam odgovore: “Da, ali mi ne koristimo “praske”.

Slažem se! Dakle radi se o proizvodnji manje zagađenoj, čišćoj, ali to nije u punom smislu potpuno ekološka ili prirodna proizvodnja posto smo upravo mi ljudi stvorili globalna onečiščenja voda, tla, a i atmosfere.

Na svu žalost u kratkom vremenskom intervalu nećemo moći očistiti sve vode, tla, atmosferu, ali možemo pa i moramo, moramo opstanka radi na tome raditi.

Nije samo zagađena okolina nas problem. Problem je i prisutno zagađenja duha.
Ovo zagađenje utiče na ukupno stanje životnih odnosa među ljudima, među ljudima i prirodom, vrijednostima..

Valja nam raditi i na tome – na ekologiji duha.

Nije to lako!

EKO odavno ima snažan marketinški znak kojeg koriste u prodaji mnogi pa i kada je u pitanju hrana i drugi proizvodi. Ako se malo vratimo unazad pročita ćemo veoma EKOLŠKE stavove o energiji, o fosilnim gorivima:

Pročita ćemo o uticaju CO2 na globalnu klimatološku promjenu, ali i da postoje tehničke mogućnosti o uzimanju CO2 iz atmosfere i time spašavanja planete. Gotovo niko ozbiljni i ne piše o potrebi postojanja razvijenih suma ne samo radi kisika nego i radi vode, radi erozije, radi životinja i živog svijeta uopšte.I ne pominjem uticaj suma na lokalnu i makro klimu! Zaboravlja se da su iz EKO tumačenja (cista energija) nastao problem
MHE.

Međutim, i  kada su u pitanju individualni marketinški potezi “PRODAJE” često se dosta vješto koristi EKO u svijetu, ali i na Balkanu u stvaranju ličnih intencija, tendencija, rada (prodaje), odnosno hvatanja društvenih mjesta prvenstveno radi ekonomskih ili i političko-upravljačkih razloga što može biti opasno u ekološkim realnim životnim problemima nas svih kao i s ekologijom duha.

Najsvježiji primjer je MHE, ali i povećanja gornjih dozvoljenih doza ako se radi o hemijskim, ili radioaktivnim materijama, bakterijama, plijesni, uništenja šuma,itd …

Vode na Balkanu su posebno ugrožene, a time i živi svijet u vodama , posredno i neki segmenti proizvodnje, mi obični potrošači… Koliko samo neispravnih voda za pice postoji na Balkanu.

Kakvi su efekti?

Nažalost ja to znam. ili na sreću ne znam. Iz iskustva na svu nesreću znam.

A ipak, pogledajmo – dal’ nauke na tome ozbiljno rade?

Politike???

Postoje li odgovorni?

Možemo mi svi doprinijeti boljim stanjima.

Možemo doprinijeti čistoći ne bacajući otpatke, u vode, sumu, prirodu, po ulicama i parkovima.

Edukacijama, činjenjima, razvojem znanja i shvatanja…

Možemo doprinijeti glasnošću, stavljanjem jasnih i konkretnih zahtjeva odgovornim, politikama i političarima. Možemo zahtijevati da se ljudima obezbjedi mogućnosti ekološkog razvoja i rada.

Posebno čuvanje prirodnih resursa ne samo stvarajući zaštitne prostore nego putem racionalnih načina korištenja ukupnog prostora – pejsaža shodno njegovoj produktivnoj otpornosti i snazi.

Zašto ne početi s promjenama odnosa ka javnim zelenim površinama urbanih prostora?
Davati poticaje za očuvanje i razvoj vrtova, bašti, balkonskih proizvodnji, krovnih…

Naravno to ne bi smjelo biti haotično i štetno po druge aspekte i segmente življenja…

Nije nemoguće, ali je potreban multidisciplinarni pristup stručni,a prvenstveno shvatanje što se dešava.

Treba htijenje, ali treba i oprez da se ne ponovi sličan problem kao MHE, ili da se životni problemi svih ne pretvore u pogon, poligon u borbi za vlast i novac nekolicine ili pojedinca.

A za to je neophodno čistoća – ekologija duha.

 

(Jajce Online)