Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

“Radi šta hodža kaže, ali ne radi šta hodža radi” (izreka)

Pisao sam o većini kategorija ljudi, a još nisam o efendijama. I ja sam efendija, i ponosim se time. Kada me stariji džematlija zovne “hodža”, odazovem se i bude mi drago, jer znam da to kaže iz poštovanja. Kada me neko drugi, posebno pojedini, zovnu “hodža”, ne odazovem se, jer znam da nije iz poštovanja nego da mi kažu gdje mi je mjesto – kako to oni misle – samo u džamiji, jer takvi i islam hoće da smjeste i zadrže samo u džamiji.

Vjera im smeta izvan džamije jer ne mogu da rade šta hoće ako islam izađe izvan džamijskih zidova. Tako onda oni malo dođu u džamiju, pomole se Bogu, a onda van džamije lažu, kradu, bludniče itd.

Ja sačekam da me ti pojedini oslove sa efendija ili profesore ili glavni pa im se javim. Da se vratim hodžama!

Efendija ili imam u službenom poimanju, ili hodža u narodnom jeziku su riječi s različitim značenjima. Riječ efendija znači gospodin dok riječ imam znači predvodnik. Značenje riječi hodža je postekija. Za neke da je gaze a za neke da im bude ukras.

Efendija ima džubu i ahmediju. Ahmedija je crveni fes omotan bijelim platnom i prepoznatljiv je simbol u životu efendije. Crvena boja je boja krvi i života, a bijela boja je simbol čistoće. Život čistoće!

Efendije su poseban millet, poseban establišment, poseban svijet. Predvodnici džemata, učitelji vjere. S ljudima su u dobru i u zlu. Ima ih dobrih i oni koji to nisu, ima ih učevnih i priučenih.

Za narod su uvijek na usluzi. Više vole da pričaju nego da nešto mijenjaju. Često se nađu između naroda i vlasti jer ni jedni ni drugi ne mogu bez njih. Most koji spaja ljudske svjetove!

Ne vole ih ni “veliki” vjernici a ni veliki grješnici.

Efendije su s mladima i sa starima, s djecom i s iznemoglima, na dan čovjekova rođenja i na dan njegove smrti. Oni su s džematlijama u radosti i u žalosti.

Kada ste s njima ili ćete dobro pojest’ ili dobro čut’! Oni su sa živima i s mrtvima. Neki bi htjeli da efendije ne žive i da ne jedu, samo da se Bogu mole.

“Trpe” mnoge ljude i njihove priče jer svako hoće da im sudi, da im određuje i da im n(a)udi. Stoga, upozorite one koji ne znaju ili ne haju, da dina i svoga dostojanstva ne daju, a mnogo toga mogu da osaburaju.

 

 

 

(Jajce Online/MIZ Jajce)