Piše: Mirza Kapetanović

Ograničen čovjek misli da je istina apsolutna i da pripada samo njemu, odnosno da sud o istini u ljudskom rodu, pored svjesnosti o postojanju Boga, samo on posjeduje. Ograničen čovjek ne sumnja, on se ne pita, niti preispituje. On usvaja postojeće norme, ali toga nije svjestan. Misli da je to njegova spoznaja. On ne stvara, već podržava.

Ograničen čovjek je stoga i plašljiv čovjek. On osjeća strah. Strah rađa mržnju prema različitosti. Različitost njega ugrožava. Čini ga nesigurnim, jer on ne posjeduje snagu. Prazan je.

Svaka nova ideja mu je strana. U njoj ne zna da se snađe, jer ne posjeduje izraženu samosvijest.

Spas traži u svom ličnom komforu i komoditetu. Ne želi da se preispituje da ne bi pokvario tu svoju udobnost. Bježi od svake promjene i pokušava da zadrži postojeće stanje. Ne želi da se mijenja.

Kako pobijediti sam sebe, svoju ograničenost?

Promijeni sebe! Svoju isključivu prirodu. Potrebno je srušiti podignute bedeme u sebi. To se postiže učenjem. Stalnim učenjem.

Zreo čovjek nije isključiv čovjek. Njegovo iskustvo mu daje neophodno potrebnu širinu i tolerantnost. Zreo čovjek različitost doživljava kao izazov, kao slobodu koju treba da sam dosegne. Različitost mu pomaže da svijet shvati u njegovoj cjelovitosti. Različitost mu pomaže da se mijenja. Mijenjajući sebe spreman je da promijeni svijet oko sebe.

Zajednica ne može da opstane s ograničenim ljudima. Osrednjost hrani ograničenost. Nema napretka i razvoja zajednice ukoliko su ljudi ograničeni. Konvencionalnost je forma ograničenosti. Slobodan čovjek ne može da se smjesti u usku formu ograničenosti.

Problem ograničenosti kod čovjeka je što ne dopušta razvoj njegove ličnosti. Ne dopušta mu da prevaziđe sebe i da osvoji slobodu. Samosputava se i krije se u isključivosti. Ubija u sebi radoznalost, zatvorenog je uma, zatvara oči pred životom; ne želi nikakvu muku, patnju, bol, bježi od odgovornosti i traži autoritativnu ličnost koja će ga voditi.

Ograničen čovjek ne smije da ostane sam, upitan, zamišljen, neodlučan, podijeljen… Podložan je svemu što je veće i moćnije od njega. Državu, religiju, naciju ili klasu doživljava kao nešto uzvišeno, veće od njegove spoznaje. Ograničen čovjek je čovjek rituala. U ritualima nema neizvjesnosti i rizika, nema sloboda i sve je unaprijed poznato i određeno.

U borbi suprotnosti pomjeramo granice sloboda zajednice. Kada počinjemo svi da se slažemo, onda ugrožavamo samobitnost zajednice. Kada smatramo da je sve izgubljeno, to je tek novi početak. Novi izazov. U poniranju ograničen čovjek vidi katastrofu, slobodan čovjek novu mogućnost. Novu nadu za izgubljeno čovječanstvo. Nešto se događa, mijenja, preobražava, pomjera i to može da izazove promjene i u nama samima.

Oslobodite svoju kreativnost.

Doba u kojem živite je vaše doba. Porazmislite dobro o sebi. Tamo ćete pronaći sva rješenja.

 

 

(Mirza Kaptanović, 27.07.2020 godine/Jajce Online)