Za svaki kućni posao uglavnom može da se pronađe kakvo-takvo opravdanje, da uvidimo njegovu svrhu i zato mu se prepustimo sa osmjehom. To, međutim, ne važi za pranje sudova – tvrdi Den Karlson sa Univerziteta u Juti.

Psihološki trik

On smatra da je to radnja koja u nama ne izaziva ni trunku euforije, jer je doživljavamo kao beskorisnu, a pritom troši naše vrijeme i energiju. Dok peremo sudove, ne možemo da budemo entuzijastični kao kada, recimo, uređujemo terasu i baštu ili kuhamo.

U tim radnjama vidimo konkretan rezultat – lijepo uređen prostor za nas ili ukusno pripremljeno jelo. A pranje sudova je samo rutina bez primamljivog cilja, a uz to mora da se ponavlja svakog dana.

Pranje sudova je samo rutina bez primamljivog cilja FOTO: ILUSTRACIJA

– Zbog toga uglavnom “kupujemo” vrijeme dok se konačno ne nakanimo da to uradimo. Stalno pronalazimo nešto pametnije što možemo da uradimo ili nesvjesno ostavljamo komad hrane u tanjiru i šerpama, kako bismo imali opravdanje zašto ih još nismo oprali. To je neki psihološki trik, a zapravo čista samoobmana – kaže Karlson.

Vrijeme odmora

Razumljivo je, naravno, da se ne radujemo kada nam poslije ručka ostane hrpa sudova za pranje, baš onda kada tijelo proizvodi serotonin i mozgu šalje informaciju da je vrijeme za drijemku. A, ukoliko smo čistunci, odustat ćemo od odmora i ipak prionuti na posao, koji će nam unijeti nervozu. Ali šta da se radi kad se sudovi, prije ili kasnije, moraju oprati.

 

 

(avaz)