, Image: 3741597, License: Rights-managed, Restrictions: A minimum fee will apply for licensing exclusively. Please contact your Corbis Account Representative. Not available for use in Corbis Merchandise., Model Release: yes, Credit line: Profimedia, Corbis

Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

Nedjelja/ponedjeljak, centar Jajca, 01:45 sati poslije ponoći, gluho doba. Trebalo bi biti da je gluho doba i tišina, ali nije, čuje se muzika iz kafane pomiješana pjesmom koja se ne uklapa u kafanski ritam.

Ustanem do prozora i vidim raspjevanog prosjaka, poznat Jajčanima, sjedi na zidiću pored glavne čaršijske ulice do džamije Esme sultanije, sam je, pjeva i jače i ljepše od ovih iz kafane.

I kada god pojačaju muziku iz kafane, on počne glasnije pjevati. Pjeva pjesmu za pjesmom, o ljubavi, o životu, sav sretan kao da ima stotinu slušaoca. Puno ljepše pjeva, srčanije.

Ovi u kafani pjevaju za pare, on pjeva onako.

Kao da se takmiči!?

Navikao, pjeva ujutro, danju i eto počeo i noću, pjeva u svako doba.

Stojim na prozoru 15-tak minuta, gledam, slušam i razmišljam: “Zašto prosjaci i zaljubljeni pjevaju pjesme”?

Ko pjeva, zla ne misli, kaže poslovica.

Za osobu koja je zaljubljena kažu da je zbog ljubavi u svome svijetu. Ne misli ni o čemu drugom, ni o dobru, a kamoli o zlu, samo misli o ljubavi.

Prosjak nema kuće, nema imetka, nema hrane.

Prosjak prosi hranu.

Zaljubljeni prosi ljubav.

Žive za koricu hljeba i dašak ljubavi. Posmatrajući njihove svjetove, oni su posebni, žive izvan našeg, običnog svijeta. Pjevaju zbog drugih, pjevaju zbog sebe. Nadaju se! Žive svoje svjetove.

Za nas je njihov svijet neobičan. Možda je njima naš svijet još neobičniji. Mi ih žalimo jer žive od danas do sutra. Možda oni žale nas jer mi planiramo i za prekosutra a ne bude kako planiramo.

Niti znamo normalno živjeti, niti lijepo pjevati. Oni makar iskreno, iz srca i ljubavi, pjevaju.

 

 

 

(Jajce Online)