Život koji sam živjela u ovisnosti u stvari nije bio pravi život, to je bilo bježanje od stvarnosti, ne bih se ponovo u to upustila, jer život koji sada živim bez obzira na njegove izazove i borbu je život koji pulsira i koji mi donosi radost.

Ispričala je u ispovijesti za “Nezavisne” oporavljena zavisnica od heroina povodom Međunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe droga. Četrdesettrogodišnja C.H., koja živi u Sarajevu, kaže da je sve krenulo s marihuanom kad je imala 14 godina.

“Sve je počelo više kao zabava, taj prvi džoint mi je donio moj najbolji prijatelj. U tom momentu sam shvatila da postoji način da ovu realnost koju živimo zamijenimo nekom imaginarnom i to je činilo tu razliku. Dugo vremena sam pušila samo marihuanu, konzumirala alkohol, cigarete, a povremeno ekstazi i spid. To je trajalo čitav moj tinejdžerski, srednjoškolski period, te je to postao moj način nošenja sa životom, izazovima i problemima koje život donosi”, ispričala je C.H.

Ona kaže da umjesto da se suočavala sa životnim problemima i da ih je rješavala, ona se odlučivala za bijeg od toga, u čemu joj je droga pomagala.

“Sa 25 godina dolazim do heriona i to je na neki način bio moj čin svjesne predaje. Do tada sam imala susreta sa ljudima koji konzumiraju heroin i mislila sam da je to nešto što nikada neću uraditi. Međutim, došao je i taj momenat da sam trebala nešto jače, tako da je sljedećih 10-11 godina herion bio moja stvarnost, sve do 36. godine, kada sam krenula sa oporavkom”, rekla je ona.

Kako kaže, najteži momenat joj je bio gubitak ljudskog dostojanstva.

“To je najteže u čitavoj priči, zato što poslije izvjesnog vremena uhvatite sebe da radite stvari koje ste rekli da nikada nećete, da idete preko svih vaših uvjerenja. Sve ono što ste mislili da ste vi u stvari, spremni ste pogaziti. Bilo je mnogih teških situacija, ali mi je najgore što sam tada pogazila samu sebe”, ističe C.H u ispovijesti za “Nezavisne”.

Ona je dodala da dolazi iz dobrostojeće porodice, pa zbog droge nije imala dodira s kriminalom.

“Najveće posljedice su bile na međuljudskim odnosima. Imala sam zaista neopisivu sreću da me moja porodica nikada nije odbacila, da su bili uz mene i da su podržavali moj oporavak, jer da njih nije bilo, vjerovatno ovdje ne bih bila danas, tako da to zaista cijenim i vrednujem. S druge strane, što se tiče prijatelja, mnogi, nažalost, od njih više nisu s nama upravo zbog droge”, kaže C.H.

Ističe da je uloga porodice u oporavku ključna i da je bitno da se porodica edukuje kako da pruži ljubav, te podršku bliskoj osobi koja je u problemu zavisnosti.

“Da krenem s oporavkom, podstaklo me je to što je s jedne strane tu bila neka vrsta odgovornosti prema ljudima koji me vole, koji me nikada nisu napustili i koji su ispaštali zbog moje ovisnosti. S druge strane, željela sam da pobjegnem u smrt, ali prosto to nije bilo tako lako. Onda sam se odlučila da živim i mislim da je ta odluka ključna, kada se u srcu probudi ta želja za životom, poslije toga dođu i pravi ljudi koji vas izvedu na pravi put, time dođe i snaga i sve što je potrebno da se izvučete iz toga”, ispričala je oporavljena zavisnica od heroina za “Nezavisne”.

Napomenula je da izlaz iz svega postoji, kao i druga šansa, te koliko god to zvučalo kao fraza, to je ono što je istina i u šta se uvjerila u životu.

“Niko ne može sam da se oporavi i za to je potrebna pomoć. Nije sramota tražiti pomoć i obratiti se nekome ko je već prošao taj put, odnosno onome ko zna koje korake ka oporavku treba preduzeti. Oporavila sam se prije sedam godina, a proces oporavka je trajao 15 mjeseci”, rekla je C.H.

Kako kaže, oporavila se uz Božju pomoć i ljudi koje joj je on poslao, a najvažnija je u svemu odluka da je čovjek spreman na promjenu.

“Ne radi se samo o tome da čovjek prestane da uzima određenu supstancu, radi se o tome da je potrebno izgraditi karakter koji može da izgradi novi život u kome nema droge. Treba promijeniti ponašanje, način razmišljanja, stavove, to iziskuje spremnost na rad i posvećnost, rad i upornost”, poručila je C.H.

Ona dodaje da je pored ljubavi i podrške porodice potreban i određan program i pomoć, te je preporučila besplatnu anonimnu telefonsku liniju Udruge “Proslavi oporavak” 0800 28 000, na koji se javljaju osobe koje su prošle put zavisnosti i oporavka.