Piše: Andrej Nikolaidis

Subota, 11. april 2020.

Čuli ste za to: bez slobodnih medija nema demokratije.

A sa ovakvom “demokratijom” nema medija. Preciznije: mediji moraju funkcionisati po pravilima pismenosti i razuma, ne po pravilima slobode ispoljavanja gluposti. Svaki čovjek jedan glas – naravno. Ali ne i svaki glas jedna istina. Politički i pluralizam medija – naravno. Ali ne i pluralizam istina.

U suprotnom dođemo u situaciju da glas dokonog, osionog kretena koji govori o stvarima o kojima ne zna ništa – o porijeklu korona virusa, recimo – ima više lajkova i šerova, dakle vrijedi više, od glasa vrhunskog ljekara.

To je tek dio problema. Ni sami takozvani stručnjaci ne mogu se složiti čak ni oko najprostijih stvari vezanih za virus. Oslušnite poruke medicinara: oni kao da se ne bave istom naukom, nego su neki od njih geografi, neki ljekari a neki obućari.

Virus je, tako, vrlo smrtonosan, ali nije osobito smrtonosan u odnosu na smrtonosne viruse.

Vrlo je zarazan, ali ne osobito.

Maske obavezno treba nositi, iako nisu od pomoći.

Treba stajati na dva metra od drugih ljudi, iako se virus, kašljem, prenosi u krugu od 40 metara od zaraženog, čak i ako vas od njega dijele rafovi u supermarketu.

Ubija starije, ali i mlađe.

Naročito ubija one koji imaju rak. A kada ih ubije, nije ih ubio virus. Nego rak. Koji ih ne bi ubio da nisu fasovali virus.

Dobro je biti vani, na svježem vazduhu. Ali ostanite kući, jer ako ne ostanete, biće pooštrene mjere, pa nikada više nećete izaći iz kuće.

Ako vam je izlazak iz kuće, u vremenu od 19 do 5 časova zabranjen odlukom vlade, koju je za to ovlastio parlament, to se zove “nužno ograničenje slobode kretanja” a vi živite u demokratiji. Ako, pak,  iz kuće ne smijete izaći u vremenu od 19 do 5, odlukom vlade koju za to nije ovlastio parlament, to se zove policijski čas, a vi živite u diktaturi.

Nedjelja, 12. april 2020.

Na ekranu telefona gledam naslovnicu Forbes magazina iz 1976. Na njoj piše: “Jugoslavija među najbogatijim nacijama u Evropi”.

Formalno, to je fake news. Forbes nikada nije izašao sa takvom naslovnicom.

Ali je istina. U jednom trenutku svoje istorije, Titova Jugoslavija je, to je lako provjerljiva činjenica, bila zemlja sa najvećom stopom razvoja na planeti – nakon Japana.

Sa druge strane, mediji, pa i oni “najpouzdaniji”, puni su informacija koje, formalno, nisu fake news.

Niti su istina.

Ponedjeljak, 13. april 2020.

Uočavate li razliku između teorije zavjere i raskrinkane zavjere?

Kada su, na početku epidemije, prominentni javni paranoici tvrdili da je korona virus proizveden u laboratoriji (zavisno od njihovog ideološkog profila  i fondova iz kojih su finansirani: američkoj ili kineskoj), takve su tvrdnje smatrane za teoriju zavjere.

Kada je Donald Tramp saopštio da su virus proizveli Kinezi, a njegovo mišljenje potvrdili eksperti, između ostalih i jedan nobelovac, zavjera je, smatra se, raskrinkana.

I jedni i drugi, i oni koji su zavjeru umislili i oni koji su je politički i naučno razobličili, iznijeli su identične dokaze za svoje tvrdnje.

Ako bih vam sada rekao kako je očito da je razlika između teorije zavjere i dokazane zavjere tek u društvenom položaju i moći onoga ko o zavjeri govori, rizikovao bih da budem proglašen promoterom teorije zavjere.

Utorak, 14. april 2020.

Ruski biolog Kiril Šaršov, čitam, upozorava da bi nas mogli pobiti drevni virusi koji se kriju u vječnom ledu. Zapravo, virusi koji su se krili u ledu za koji smo, sve dok se nije počeo topiti, mislili da je vječan.

Mnoge turističke ture, poput one po Parque Nacional Los Glaciares u Argentini, nude iskustvo ispijanja viskija sa komadićima glečera. Postoje firme koje iznimno skupi glečer-led dostavljaju imućnim kupcima širom svijeta.

Svaki čovjek koji u svoj viski, koji je neko vješt i strpljiv držao u bačvama deceniju ili dvije, ne bi li stvorio piće što bliže savršenstvu, uvali još vodurine, bilo sa česme ili sa glečera, zaslužuje svaki virus koji tom prilikom može progutati.

Desi li se da se sutradan virusom iz leda zarazi neki bogati papak, pa o jadu zabavi čovječanstvo, ta zaraza neće imati ništa sa našim odnosom prema prirodi. Njen će uzrok biti divljački odnos prema umjetnosti.

I kršenje zapovijesti koja kaže: Respect The Craft.

Srijeda, 15. april 2020.

Kibera, slum u Najrobiju.

Pola miliona do milion ljudi koji žive u barakama, uglavnom bez vode i struje. Njihov prosječni dnevni prihod je manje od dolara. Ne postoji zdravstvena zaštita. Radi svega nekoliko škola. Ogroman procenat stanovnika Kibere ima AIDS. Silovanja su, takoreći, svakodnevna. Prosječni životni vijek stanovnika Kibere je 30 godina.

CNN prikazuje nemire koji su u Kiberi izbili zbog korona virusa. Praktično niti jedna od mjera zaštite koje preporučuje WHO u Kiberi nije moguća. Termini kao socijalna distanca i samoizolacija tamo ne znače ništa. Usudiću se pretpostaviti da je stanovniku Kibere apsolutno svjedno da li ću, nakon što odgledam prilog globalne mreže o njihovom jadu, nasuti sebi viski ili pozvati na “solidarnost” i “borbu za pravedniji svijet”. Uostalom, čemu ili-ili, kada može i-i: i piće i poziv na borbu za bolji svijet. Pri čemu, mada tome možda nije vrijeme i mjesto, valja naglasiti da viski, za razliku od svijeta, postoji. Hoću reći: ne postoji svijet, samo svjetovi. Kapitalizam, naročito ne u svojoj globalizacijskoj varijanti (koja, uzgred, to znamo ako smo čitali Le Gofa, traje još od srednjeg vijeka), ne znači ukidanje, nego fortifikaciju granica između tih svjetova.

Četvrtak, 16. april 2020.

Apokalipsa, kao i svaka druga genijalna ideja, prolazi kroz tri faze. U prvoj, nailazi na ignorisanje. U drugoj, na nasilni, uzaludni otpor. U trećoj, na prihvaćanje, kao nešto što je samo po sebi razumljivo, kao nova realnost.

Ono što se nama danas zbiva nema, nažalost, veze sa apokalipsom. Niti sa bio čim genijalnim ili izuzetnim. Nikakva nova realnost. Tek stara, ogavna, loša beskonačnost. Kojoj smo se, kao i obično, ćutke povinovali. Ako smo i progovorili, učinili smo to ne bismo li istakli “više” i “etičke” razloge svoje pokornosti.

Petak, 17. april 2020.

Veliki je petak. Pravo vrijeme za priču o jednome kojega jednako tuđim smatraju i pravoslavci i katolici (i muslimani, dakako) – no jednome koji nije tek pričao o Isusu, nego je doista učinio kako bi Isus.

Godina je 1527. Mjesto je Vitenberg: jeste, tamo gdje je Luter, junak naše priče, napisao i na vrata Schlosskirche zakucao svojih 95 teza.

Kuga je stigla u grad. Zatvoren je univerzitet, radnje, čak i crkve. Stanovnici Vitenberga bježe u prirodu, u osamu, vjerujući da će, odu li što dalje od drugih ljudi, njihove šanse za preživljavanje biti veće.

Princ Saksonije naređuje Luteru da i sam napusti grad. Ovaj to odbija i svoju kuću pretvara u bolnicu, u kojoj ljude oboljele od kuge opslužuju on i njegova trudna žena Katarina.

U otvorenom pismu Luter tih dana piše: “Ovo dobro znam. Da bolesni leže Hrist ili njegova majka, svi bi bili tako brižni i rado bi ih služili i pomagali. Svi bi u tom slučaju htjeli biti hrabri, neustrašivi; niko ne bi bježao, nego bi svi dotrčali k njima… Ako želiš služiti Hristu, odlično, tvoji bližnji su bolesni, tu kraj tebe. Idi i služi im, a u njima ćeš naći Hrista…”

Eto, zato su bolnice u kojima umiru oboljeli od korona virusa, od Beograda, preko Podgorice, Splita, Banja Luke do Zagreba, pune sveštenika koji njeguju bolesnike… Ispunjeni voljom da u oboljelima pronađu Hrista, popovi lete bolničkim hodnicima noseći respiratore i antimalarike, odmjenjuju umorne bolničarke i čistačice. Idite doma, djeci, mi ćemo ovdje sve dovesti u red, govore tim ženama i svoje živote stavljaju na kocku da bi one mogle biti sa svojim porodicama. Episkopi, mitropoliti i biskupi na rukama u svoje domove unose starice na samrti, presvlače im pelene i peru noge. Zato su ovih dana prazni tržni centri i stambeno-hotelski kompleksi u vlasništvu crkve. Zato popovi nemaju ni volje ni vremena da kašičicom za pričest usmrćuju ljude, nego su  umjesto toga na prvoj liniji odbrane od zaraze.

Jer znaju da je raskolnik Luter barem u jednom bio u pravu: “ Sveštenici moraju ostati nepokolebljivi pred smrću. Imamo jasnu zapovijed od Hrista – ‘Dobar pastir položiće svoj život za ovcu’”.

 

(zurnal.info)