Elvira Uzeirović živi i radi u Minhenu. Bavi se menadžmentom zaštite okoliša i provjere standarda kvalitete recikliranog električnog i elektronskog otpada.

– Vrijeme pandemije sam dočekala u Minhenu i nastavila sam raditi od kuće u home officeu. Pridržavam se restrikcije kretanja. Osim u trgovinu i jedan krug oko zgrade, ne idem nigdje. Kupovinu, također, obavljavam za roditelje. Vrijeme provodim čitajući knjige, koje do sada nisam stigla pročitati i tjelesnim online vježbama, a također se bavim i sadnjom cvijeća, salate i ostalog začinskog bilja na svom balkonu.

lvira Uzeirović živi i radi u Minhenu. Bavi se menadžmentom zaštite okoliša i provjere standarda kvalitete recikliranog električnog i elektronskog otpada.

– Vrijeme pandemije sam dočekala u Minhenu i nastavila sam raditi od kuće u home officeu. Pridržavam se restrikcije kretanja. Osim u trgovinu i jedan krug oko zgrade, ne idem nigdje. Kupovinu, također, obavljavam za roditelje. Vrijeme provodim čitajući knjige, koje do sada nisam stigla pročitati i tjelesnim online vježbama, a također se bavim i sadnjom cvijeća, salate i ostalog začinskog bilja na svom balkonu.

Rasema pomaže ljudima

Rasema Durić (Handukić), Ludwigsburg

– Rodom sam iz Bihaća. Po zanimanju sam medicinska sestra. U Njemačku sam došla 1991. godine, preko tadašnjeg Zavoda za zapošljavanje.  U Ludwigsburgu sam od 1995. godine i već 25 godina radim u Klinici Ludwigsburg, na istom odjeljenju, na zatvorenoj psihijatriji. S obzirom na situaciju u kojoj smo se svi našli i moje zanimanje, nastavila sam raditi, tako da nisam u potpunoj izolaciji. Klinika Ludwigsburg je kao i sve ostale bolnice u Njemačkoj, na vrijeme izvršila pripreme za ovakve situacije. Sigurnost je pojačana, a posjete bolesnicima su zabranjene.

Rasema Durić/ Privatni album

Moja porodica i ja pridržavamo se svih pravila i ograničenja vezano za pandemiju koronavirusa. Najteže mi pada socijalna izolacija od porodice i društva, te neostvarena, a planirana putovanja u domovinu. Vrijeme vraćanja u normalan život, bez izolacije, teško je predvidjeti, ali su očekivanja pozitivna i nadamo se tome što prije. S obzirom da nisam u potpunoj izolaciji i na povećan obim posla, pokušavam da se fokusiram na pozitivnije stvari i da ono što radim vodi ka poboljšanju trenutne situacije. Nadam se da ćemo iz ovoga što nas je snašlo izvući prave pouke – kaže gospođa Durić.

Rad sa djecom i razgovori preko ograde

Ismeta Handanović, Ulm

– Po zanimanju sam profesorica razredne nastave. Zaposlena sam u školi Gustav Werner i Bosanskoj dopunskoj školi u Ulmu. S obzirom na to da radim u školi, u vrijeme pandemije sam bila oslobođena nastave i vrijeme sam provodila kod kuće u krugu svoje familije. Ovu pandemiju sam jako ozbiljno prihvatila i odmah smo odlučili da se distanciramo. Naša djeca su plakala dva dana, jer to nisu mogla da shvate. Nakon nekoliko dana je nastupila i kompletna izolacija. Neki strah i neizvjesnost uvlačili su se sve više u mene. Dan za danom je postajao sve teži i teži… Želja za slobodom, druženjem, postajala je sve jača i jača. U teškim trenucima bih telefonirala sa meni dragim ljudima ili izašla u baštu i razgovarala sa svojim dragim komšinicima preko ograde.

image
Ismeta Handanović/ Privatni album

Muž i ja smo mnogo vremena provodili radeći s našim sinovima. Mnogo kreativnih stvari smo odradili s djecom, šetali, zajedno kuhali, gledali filmove i svi zajedno obavljali kućanske poslove. Sa svojom porodicom sam željela uraditi sve one stvari za koje nikada nisam imala vremena. Najteže mi od svega pada što ne znam koliko će sve ovo trajati, što ne znam kada ću opet otići u svoju dragu domovinu, kada ću ponovo vidjeti svoju familiju u Bosni, kada ću ponovo moći zagrliti ljude koji mi mnogo znače. Svaki dan postavljam sebi brojna pitanja. Kako će sve izgledati kad pandemija prođe? Hoćemo li stvarno ponovo biti isti? Da li ćemo i dalje bježati od ljudi ili će, možda, sve biti kao nekada ranije? Kad sve ovo prođe, napravit ću druženje sa meni dragim ljudima i prvom prilikom otputovati do moje drage Bosne i Hercegovine.

Zineta Kurbardović, Mannheim

– Rođena sam u Mostaru. Završila sam tekstilnu školu, a u Mannheimu sam radila u Theresienkrankenhaus, u kuhinji. Nažalost, ostala sam bez posla. Za vrijeme pandemije sam se našla kod sestre u Linzu. Ozbiljno sam sve shvatila i pridržavam se svih uputa i naređenja.


Zineta Kurbardović/ Privatni album

Teško mi pada majka stara u Mostaru, koja živi sama, i djeca i unučad koja žive u SAD-u. Kad ovome dođe kraj, pokušat ću život nastaviti normalno i posjetiti majku u Mostaru.