Robert Decešin, bh. avanturista, prije sedam dana vratio se s jednog od svojih najuzbudljivijih putovanja. Na Kubi je proveo 25 dana, gdje je boravio kod svoje prijateljice. Iako je na početku sve bilo u najboljem redu, pojava pandemije koronavirusa pokvarila je zabavu i njegov povratak u rodnu Banju Luku pretvorila u gotovo nemoguću misiju.

Iako su prvi dani na Kubi bili fantastični, uz muziku i ples na svakom ćošku stvar se počela mijenjati kada se od 21. marta sve počelo zatvarati preko noći od restorana do granica, a kartu za let bilo je nemoguće osigurati.

“Na Kubi ne postoje marketi kao kod nas, vrlo je ograničen izbor hrane. Kada su zatvorili restorane, koji su strancima jedina opcija kada je riječ o hrani, jer stanovništvo hranu dobija iz nekih drugih izvora, postalo je veoma teško. Potom su strancima zabranili kretanje, a vlast je zabranila lokalnom stanovništvu da u svojim kućama drži strance. Zbog toga su mnogi spavali po ambasadama i karantinima”, rekao nam je Robert.

Kada je saznao da se granice na Kubi uskoro zatvaraju, počinje njegova avantura povratka u rodnu Banju Luku.

“Čekao sam čarter let koji je Vlada Srbije trebala poslati u Havanu. Iz Havane smo trebali sletjeti u Moskvu pa u Beograd. Međutim, kada sam stigao na aerodrom, kazali su mi da ja ne mogu ići ovim letom jer imam pasoš Bosne i Hercegovine. Na sve načine pokušao sam im objasniti da mi je ovaj let jedina opcija da se vratim kući”, kazao je.

Budući da su cijene za preostale letove bile oko 1.500 eura, morao je smisliti neki način da se vrati svojoj porodici. U Kubi je ostao sam, a porodica kod koje je živio mu je kazala da može kod njih ostati još nekoliko dana te da će ga uspjeti skrivati.
Budući da interneta na Kubi ima vrlo malo, morao je ići u park za internet kako bi pokušao naći let za Sarajevo. Tada je saznao da Turkish Airlines ima let iz Havane za Istanbul, pa za Sarajevo.

“Poslao sam poruku na Facebook čovjeku kojeg nikada ranije nisam vidio u životu. Pitao sam ga da mi pomogne i on mi je rekao da mu pošaljem mail i sliku pasoša. Nisam odmah shvatio zašto mi to traži. Ubrzo mi je stigla nova poruka u kojoj mi je poslao kartu za posljednji let s Kube za Sarajevo iz Istanbula. Da nije bilo Jusufa, pitanje je kako bih se uopće vratio kući. Puno mi je pomogao. Mislim da pola članova moje porodice ne bi takvo nešto uradilo za mene. Pri tome nije tražio ništa zauzvrat”, rekao je i dodao kako mu ovakve stvari vaćaju nadu da u Bosni i Hercegovini još uvijek ima dobrih ljudi.

Robert se u Banju Luku vratio prije sedam dana i trenutno se nalazi u karantinu. Kaže nam kako sumira utiske s Kube, uređuje svoj blog, trenira jogu, te uči i radi na sebi.

“Kubu ću pamtiti po malim stvarima. Ljudi na Kubi žive u nematerijalnom svijetu. Mislim da dosta pouka naš narod može da nauči od njih. Oni uživaju u malim stvarima, uživaju u cvrkutu ptica, sladoledu koji će pojesti jednom u pet-šest dana. Kada sjednete s Kubancima, ljudi razgovaraju o životu, nema mobitela, igraju domine, karte, asocijacije i onda shvatiš kako ti ne treba dosta materijalnog da bi bio sretan. Iako je Kuba siromašna zemlja u kojoj je prosječna plata 20 dolara, u kojoj ljekari imaju platu 50 dolara, ljudi su sretni i zadovoljni. Mnogo nas mogu naučiti o ljepoti življenja”, rekao je na kraju našeg razgovora Robert Decešin.

 

 

(Klix)