“Oće neko na basket ?”

Većina Vas koji pratite Hoopster vjerojatno je upoznata s onom objavom mladog Nikole Jokića „oće neko na basket“ iz 2011. Postala je popularna naravno kada je Jokić počeo pružati fantastične predstave u NBA ligi. Baš kao i što je Jokić zavolio košarku igrajući basket, uličnu košarku kako god želite, tako je i većina nas vjerojatno zavoljela ovaj sport.

Kad smo bili mlađi pa smo pokušavali kopirati šuteve najdražih igrača, crossoveri, ostali driblinzi pokušavalo se sve to naučiti kako bi mogli ostaviti bolji dojam na ljude iz kvarta koji su dolazili na teren na kojem se najviše igrao basket, a i naravno kako bi bili što bolji igrači. Na tom basketu moglo se susreti ljudi različitih dobnih skupina. Mladi su se pokušavali dokazati starijima, da mogu parirati protiv veterana, stariji bi se dokazivali mlađima i učili ih kako moraju „pojesti još pure“ kako bi došli do njihovog nivoa.

Sve nas je spajala ista ljubav, ljubav prema košarci. Svi pratimo NBA, Euroligu, nebitno, sve utakmice igrane na parketu i u dvoranama, ali na basketu, uličnoj košarci i dalje je zadržana ona ista, čista igra, čista ljubav prema košarci, prema toj igri, odakle su svi počeli. Svaki basket je imao nekog mladog talentiranog igrača koji bi bez obzira na svoju kvalitetu davao sve od sebe kako bi se dokazao na terenu, ne znam kako je kod vas slučaj, ali uvijek pretpostavljam da svatko na svom basketu  ima nekog „tetka“, stariji čovjek, koji unatoč svojim godinama ima košarku u malom prstu i bez obzira na to što je zbog godina bio ograničenih atletskih sposobnosti, u glavi je još  iskusni igrač koji je uvijek bio nekoliko poteza ispred svih.

“Rucker Park – mjesto susreta profesionalaca i legendi ulične košarke”

Sve u svemu to su bile sjajne prilike za naučiti o košarci, zavoljeti taj sport, izaći vani na druženje. Zbog toga ovaj tekst je na temu jednog od najpoznatijih terena za uličnu košarku, legendarni Rucker Park u New Yorku. Rucker Park se nalazi u naselju Harlem, New Yorku i dobio je naziv po Holcombeu Ruckeru, lokalnom učitelju koji je započeo košarkaški turnir u 50-im kako bi pomogao djeci da se maknu s ulica i da njihova budućnost bude usmjerena prema sveučilištu. Tijekom godina je taj turnir i legenda o terenu samo rasla i rasla. Mnogi NBA igrači su iz godine u godinu dolazili na ovaj teren kako bi zaigrali. Kako bi osjetili atmosferu. Igrači iz naselja su imali nevjerojatnu popularnost jer su bili legende Rucker Parka. Bio je to način za dokazivanje, a gledatelji su mogli uživati u fantastičnoj košarci. Na tom terenu ljudi koji nisu vidjeli Wilta Chamberlaina ili Juliusa Ervinga u Madison Square Gardenu, mogli su vidjeti te igrače u Rucker Parku. Igrali su protiv legendi ulične košarka Ealra Manigualta i Pee Wee Kirklanda.

Pee Wee je vjerojatno jedan od najboljih koji ikada bio na tim terenima. Imao je priliku igrati i u NBA-u. Tijekom 70-ih kada je on dominirao i kada NBA još nije imao svoju pravu popularnost Pee Wee je odlučio ostati u Rucker Parku. Zašto ? Pa više je novca zarađivao sa strane na uličnoj košarci, naravno još veći novac je bio od ilegalnih stvari, dilanja droge i ostalih takvih mutnih poslova zbog kojih je završio kasnije i u zatvoru, a poslije će reći da mu je tih deset godina bilo nešto najbolje što mu se dogodilo jer se uspio vratiti na pravi put. Sigurno bi popularnost NBA lige bila veća da je Pee Wee odlučio igrati u NBA-u, ali Rucker park je bio svetinja.

Wilt Chamberlain bio je redovan gost u Rucker Parku, dolazio je iz Philadelphije kako bi vidio kako se igra košarka u New Yorku. A to je još bilo tijekom 60-ih kada je Wilt bio u profesionalcima. Svi su oni dolazili tu kako bi se dokazivali protiv glavnih imena ulične košarke u New Yorku. Mjesto gdje su susretali NBA igrači s običnim smrtnicima.

Vjerojatno jedan od najlegendarnijih nastupa bio je dolazak Juliusa Ervinga. Rucker je tijekom ljeta imao turnir i mnogi nisu poznavali ovog legendarnog igrača. Dr. J. je na tom turniru radio nezaboravne stvari. Atleta kakva je bio, zakucavanja koje je imao, jednostavno letio je po terenu, a ljudi su to prepričavali i prepričavali i pretvorilo se u legendaran događaj. Erving je i na tom turniru dobio nadimak Dr. J. Kada je on bio na tom terenu ljudi se po okolnim zgradama gledali utakmicu, oni koji nisu mogli ući na teren, ljudi su gledali utakmicu s okolnih mostova, penjali su se na drveća kako bi vidjeli bar nešto od legende. Na toj utakmici igrao je Joe „The Destroyer“ Hammond. Nije igrao često srednjoškolsku košarku, ali je obožavao uličnu košarku.

Odbio je ponudu od 50,000 dolara od Los Angeles Lakersa i odbio je trogodišnji ugovor ABA lige. Vjerojatno lošiji potezi u njegovom životu, ali to su njegove odluke, no vjerojatno nije zažalio kada je ubacio 50 peona protiv Dr. J-a u dvostrukom produžetku. Mnogi veterani smatraju kako je to jedna od najbolji uličnih utakmica odigranih ikada.

Inače Julius Erving je imao nadimak „The Claw“, ali koji god su nadimak dali njemu se nije svidio. Onda je jednostavno spikeru rekao da ga zovu Doktor, jer ga tako prijatelju zovu i tako je počela legenda, Dr. J. Tko god je napravio neki potez protiv Ervinga, odmah je bio legenda u Ruckeru. Isto kao što je Andres Iniesta postao legenda jer mu je Mario Brkljača poslao loptu kroz noge.

[embedded content]

“Entertainers Basketball Classic”

Tijekom 70-ih košarka je malo stala. Zbog ozljeda neki NBA igrači nisu više tako često dolazili na ovaj teren. Neka velika imena su odlučila krenuti dalje, Pee Wee je završio u zatvoru. Ali onda u 80-im počele su promjene. Hip-hop je zavladao, a spojen s košarkom osvojio je sve u New Yorku. Greg Marius, koji je bio DJ osnovao je Entertainers Basketball Classic, prvo službeno spajanje košarke i hop hopa 1982., a pet godina je to držao prije nego što su se premjestila na ikonski park 1987. Turnir je promijenio ime i nije više bio Rucker Park turnir. Lokalni talentirani igrači su se vratili na teren i turnir je opet oživio. Pogotovo tko je privlačio publiku bio je Malloy Nesmith kojeg su zvali „The Future“. Tribine su redovno bile pune kada je igrao „The Future“.

Bio je legenda Harlema, legenda Rucker Parka. Mnogi igrači koji su bili talentirani, dobri nisu završili u NBA-u, ali su bili uzor mnogim igračima koji su završili u NBA-u, a da su iz New York, kao što su Stephon MarburyRafer Alston. Ali tijekom 90-ih osjetio se još više utjecaj hip-hoprap kulture koji je ostavio traga na uličnoj košarci, basketu. Uključili su se poznati likovi kao što su Sean „Puffy“ili P. Diddy kako god želite, Fat Joe, a oni su svojim utjecajem pozivali poznate igrače, slagali su moćne momčadi koje su bile dio turnira.

Poslije se uključio Jay-Z koji je imao rivalstvo s Fat Joeom. Dolazio je tu i predsjednik Bill ClintonDavid SternAllen Iverson, a vjerojatno jedan od luđih nastupa bio je i onaj Vincea Cartera. Tog dana bila je kiša i zbog toga su utakmicu prebacili u dvoranu. Oko 2000 ljudi bilo je u toj dvorani. Vince Carter je osvojio nagradu za rookie igrača godine prije toga. Carter je i kao većina NBA igrača mislio kako se može tek tako pojaviti i da će dobiti poštovanje navijača, samo zato jer je on u NBA-u. Ali jedan igrač u drugoj momčadi iamo je sjajnu predstavu i postizao je poene na razne načine.

Ljudi su tražili od Vincea ono što je učinilo njega sjajnim, da pokaže zašto je uspio doći u NBA. Carter je imao prvo lagano alley-oop zakucavanje i publika je naravno bila oduševljena. Ali nakon toga došlo je ono što su svi tražili. U jednoj kontri Carter je dobio dobio alley-oop, a on je iao windmil zakucavanje. Naravno publika je eruptirala od oduševljenja i neki ljudi su izašli na teren, Carter je također bio malo pod dojmom zbog reakcije ljudi, ali napokon je pokazao ono što se od njega tražilo.

[embedded content]

Jedan od tužnijih dana Rucker parka bila je utakmica koja nikada nije odigrana. U ljeto 2003. Jay-Z i njegova ekipa trebala je igrati protiv Fat Joea i njegove ekipe. Za igrače naravno tu nije bilo nikakvog novca naravno, ali navodno je između ova dva glazbenika bilo u igri oko 250,000 dolara u okladi. Nažalost utakmica nikada nije odigrana. U New Yorku taj dan cijeli grad je bio bez struje. Cijelu noć nisu mogli u gradu popraviti kvar, a tada su počela mnoga nagađanja oko toga koji bi igrači zaigrali taj susret.

Neki su smatrali kako bi tu zaigrao i Shaquille O’Neal, ali nažalost to ne nismo nikad saznali. Mnogi igrači koji su postali zvijezde u NBA ligi vraćali su se i odigrali utakmice na ovom terenu. Kobe Bryant nakon osvojenog trećeg naslova došao je u Rucker Park. Igrač koji je osvojio tri prstena zaredom, koji igra pred cijelim svijetom, svaku večer pred 18,000+ ljudi došao je u Rucker Park. Dobio je nadimak „The Lord of the Rings“. Kobe je tu utakmicu samo poluvrijeme jer je počela kiša. Ubacio je 24 poena, ali svejedno bilo je impresivno vidjeti jednog od najboljih na tom terenu.

[embedded content]

I za kraj spomenut ćemo još samo Kevina Duranta koji je došao 2011. Nema tu out linije, vani si kada pođeš gaziti ljude po nogama kad te netko odgurne u ljude koji sa strane gledaju utakmice. Ne igra se tu za novac, a bilo je fantastično vidjeti jednog Kevina Duranta da igra svim srcem i da se trudi igrajući uličnu košarku. Atmosfera je divlja, čista, ludnica i zbog toga mnogi velikani vole doći na ovaj teren. Kevin je na toj utakmici ubacio 66 poena. Došao je pokazati tko je, što je i kako je uspio doći do NBA. U tom naumu je i uspio, a publika je mogla uživati u povijesnom nastupu Kevina Duranta.

[embedded content]

Nemaju oni nikakve direktne financijske koristi od ovoga, ali svejedno odlično je doći i igrati, uživati u igri s velikanima iz ulice i pružiti ljudima uživo pravu predstavu, slobodniju, kreativniju igru nego što smo mi možda navikli pred malim ekranima. Allen Iverson je dolazio na ovaj teren, mnoge zvijezde prije njega, poslije njega su uvijek dolazili u Rucker Parku.

Velikani ulične košarke ostat će glavni samo u svojim kvartovima, svojim naseljima kako god želite, ali velikani NBA lige znaju da možda ne bi bilo njih na malim ekranima da nisu upravo započeli svoj košarkaški put na basketu. I zato se oni svaki put vraćaju, na neki način tako pokazuju svoju zahvalnost. Mnoge velike zvijezde su dolazile na ulične terene i nastavit će tako dolaziti jer i sami znaju odakle su došli. Nama se približava ljeto, toplije vrijeme, vrijeme za basket. Nadajmo se da će ovo s koronom što prije završiti kako bi mogli uživati u svim čarima basketa. Ne moramo vikati Šaaaaarić kada postignemo poene, ali svakako će netko pokušati neki novi potez svog omiljenog igrača. Basket nije nešto što će donijeti slavu kao što će donijeti NBA ili Euroliga, ali je sigurno odskočna daska, prekretnica za mladog čovjeka da zavoli ovaj sport. I zato će basket uvijek ostati čista ljubav prema ovome sportu…

(hoopster.hr)

kkvodopad.com