Dugogodišnji studentski aktivista iz Jajca Samir Beharić (27) početkom septembra prošle godine radio je u Američkom Kongresu. Bio je jedan od četvero mladih iz Evrope i SAD-a da u okviru prestižnog Lantos programa stažiranja.

Kao učenik pohađao je „dvije škole pod jednim krovom“ u toku svog osnovnoškolskog obrazovanja. U Jajcu je završio gimnaziju,a diplomske i postdiplomske studije pohađao u Sarajevu, Beču, Lajpcigu, Rimu, Istanbulu i Berlinu…

On je nedavno održao predavanje na Howard Univerzitetu u Washingtonu, a nakon toga i na Univerzitetu George Mason u Virginiji na temu „Segregacija u obrazovnim sistemima u Evropi“.

Na osnovu svog dugogodišnjeg iskustva u nevladinom i obrazovnom sektoru, govorio je o obrazovanju i kritičkoj svijesti studenata, univerzitetu kao svjetioniku kritičke misli, studiranju u inostranstvu, „odlivu mozgova“,fenomenu “dvije škole pod jednim krovom” kao i o NVO aktivizmu.

Tokom studiranja u Bosni i Hercegovini, Samir je bio uključen u skoro sve društvene procese, ali i ono revolucionarnog karaktera. Bez dlake na jeziku, sasvim otvoreno ukazivao na brojene probleme s kojima su se susretali sarajevski studenti. Za svoj rodni grad Jajce dosta toga uradio, pa tako je postao advokat za srednjoškolce i srednjoškolke koje tamošnje vlasti pokušaju da iscjepkaju po etničkoj osnovi.

Nekoliko godina bio je administrator veoma popularne Facebook grupe “Odliv mozgova” i veoma je glasan u promociji visokoškolskog obrazovanja van BiH.

 

Samir je vjerovatno jedini Bosanac koji je imao priliku lično tražiti objašnjenje od ministra vanjskih poslova Austrije Sebastiana Kurza povodom njegove izjave o tome kako su muslimanke u BiH plaćene da nose hidžab.

On je naprosto iskreni borac koji je ne posustaje u kreiranju boljeg bh. društva.

Izabrani ste među četiri mlade osobe iz Evrope i SAD da u okviru prestižnog Lantos programa stažirate u Kongresu SAD. Možete li reći nešto više o Vašim iskustvima, a i vremenu koje ste proveli u Washingtonu?

-Stažirati u Kongresu SAD-a predstavlja jedinstveno iskustvo koje mi je omogućilo da međunarodne odnose iz američke perspektive sagledam iz ugla koji je dostupan samo onima koji rade na Capitol Hillu.

Tokom rada u sjajnim timom u Komisiji za sigurnost i saradnju u Europi (Commission for Security and Cooperation in Europe) i pod supervizijom inspirativnog Roberta Handa, dugogodišnjeg savjetnika za Balkan pri Komisiji, imao sam priliku iz prvog reda učiti o kreiranju američke politike prema Balkanu, američkoj posvećenosti u borbi za ljudska prava, te društveno-političkim odnosima koje ova država kreira i oblikuje na globalnom nivou. Za vrijeme stažiranja sam blisko sarađivao s 18 kongresmena, članova Komisije, među kojima su i Alcee Hastings, Roger Wicker, Ben Cardin i Jeanne Shaheen, američki zakonodavci koji su već dugi niz godina involvirani u dešavanja na Balkanu.

Razgovori s kongresmenima, prisustvovanje i organizovanje saslušanja u Predstavničkom domu i Senatu su vrijedno iskustvo koje će biti od koristi i meni, a iskreno se nadam i Bosni i Hercegovini. U konačnici, zbog toga sam i otišao u Washington, da stečeno iskustvo i kontakte prikupljene tokom pet mjeseci provedenih u američkom Kongresu iskoristim za interese svoje domovine.

Program stažiranja nosi ime po pokojnom kongresmenu Tomu Lantosu, posvećenom borcu za ljudska prava, te jedinoj osobi koja je preživjela holokaust i izabrana u Kongres. Lantos je tokom agresije na BiH snažno zagovarao ukidanje embarga i uvođenje sankcija Srbiji i Crnoj Gori, a 2005. godine je bio jedan od potpisnika rezolucije kojojm se potvrđuje genocid u Srebrenici.

Veliki problem u našem društvu je odlazak mladih. Koji je glavni problem po Vašem mišljenju toga egzodusa?

-Bez obzira na to koje probleme da navedemo kao razlog odlaska mladih, skoro svi imaju mito i korupciju kao zajednički imenilac. Mito i korupcija su uzrok zbog kojeg će neko za par hiljada maraka kupiti diplomu pravnika u Travniku, Brčkom ili Kiseljaku, te će kasnije svojim zaposlenjem mjesto uzeti mladoj osobi koja je do diplome došla trudom, radom i zalaganjem.

Zbog mita i korupcije oni najbolji neće biti u prilici svoje znanje, vještine i kontakte primijeniti u institucijama iz kojih BiH možemo odvesti ili u prosperitetnu budućnost ili u propast. Bojim se da trenutni kurs kojim se BiH kreće ne obećava mnogo, posebno ne mladim ljudima.

Korupcija je u posljednjih 25 godine uništila na stotine firmi, a unarednih 25 godine će uništiti još toliko. Moji vršnjaci nemaju dodatnih 25 godina da se nadaju „boljoj budućnosti“ koja im je u prošlosti bezbroj puta obećana. Mladi ljudi odlaze zbog očite nepravde koja im se smije u lice otkad su aplicirali na prvu stipendiju, pa sve do nebrojenih prijava za posao.
Kada iskorijenimo mito i korupciju, te dvije društvene pošasti koje čine osovinu zla i problema i BiH, onda će kao domine pasti i nepotizam, lažne diplome, izborne krađe, namještanje tendera i nezakonita raspodjela našeg novca iz budžeta.

Šta bi trebao promijeniti svaki mladi čovjek u BiH kako bi se stvorio bolji ambijent življenja i spriječio očigledni politički feudalizam?

-Trebamo smanjiti očekivanja od države i razmišljati kritički. Možda zvuči pesimistično, ali mladim ljudima niko neće dati „prava koja im pripadaju“. Mladi će dobiti tačno onoliko za koliko se sami izbore. Političari u svojoj bahatosti i pohlepi neće sami stati, već ih je potrebno zaustaviti. Kad to shvatimo, onda ćemo i podići svoj glas do razine na kojoj će nas čuti – bilo to na ulici ili na izborima.

Općine, kantoni, entiteti i država nerijetko iz svojih budžeta izdvajaju više za vozne parkove, nego za omladinsku populaciju. Prije 10-ak godina sam napisao da su jedini mladi o kojima se političari brinu zapravo njihova djeca. To nikad nije ni bilo teško zaključiti, ali je porazno da je i nakon 10 godina stanje identično. Ako ne dignemo glas, situacija se neće promijeniti ni u narednih 10 godina.

Kod mladih ljudi moramo graditi kritičko mišljenje kojim će lakše i efikasnije analizirati političku situaciju, te na osnovu nje (politički) djelovati. Kritičko mišljenje, izlazak na izbore i politički aktivizam kroz vladin i nevladin sektor su preduslov da se dugogodišnji vlastodršci demokratskim putem svrgnu sa vlasti i drže odgovornim za načinjenu štetu.

Ne budemo li se sami izborili za ono što smatramo da nam pripada, djeca političara – naši vršnjaci – će uprkos lošem prosjeku, kupljenim diplomama i nedostatku praktičnog iskustva raditi u državnim institucijama, te od našeg novca ljetovati na Maldivima i zimovati u Cortini D’Ampezzo. Na nama je hoćemo li im lajkati fotografije na Instagramu ili se sami izboriti za prava za koja smatramo da nam pripadaju.

Pratite li dešavanja u Jajcu? Možete li ocijeniti iz Vašeg ugla političku, ali i ekonomsku i situaciju u našem gradu?

-Pratim, naravno. Živimo u dobu kada informacijama treba isto vremena da dođu na Volijak i u Washington. Jajce već godinama živi svoju političku otmicu od strane etnonacionalnih kleptomana koji na medijskoj sceni šire mržnju, u Općinskom vijeću složno rade u koaliciji, a iza pozornice zajednički proizvode nove političke krize kojima dodatno polarizuju društvo. Takav scenario ne samo da će zabetonirati njih na vlasti, nego će iz Jajca otjerati radno sposobno stanovništvo i mlade ljude koji bi za 10 ili 15 godina mogli biti nosioci društvenih i političkih procesa u Jajcu.

Osim toga, i Jajce je u raljama usko povezanih interesnih, stranačkih i porodičnih grupacija koje poslove dodjeljuju kome oni žele. Konkursi za zapošljavanje u javnim institucijama su postali samo puka formalnost, te su kao takvi predmet podsmijeha. Logično je da mladi ne žele živjeti u takvoj sredini. Bez rapidnog otvaranja radnih mjesta i razračunavanja sa mitom i korupcijom, što podrazumijeva i krivičnu odgovornost za pojedince, ne treba gajiti iluzije da će Jajčani nastaviti odlaziti iz svoga grada.

Vladajuće stranke preko 20 godina su na vlasti u našem gradu. Da li se treba napraviti neka nova politička opcija kako bi se poboljšala cjelokupna društvena slika Jajca?

-Nije samo problem što SDA i HDZ, kao dvije najuticajnije stranke Bošnjaka i Hrvata, drže politički primat u Jajcu preko 20 godina, već je izuzetno licemjerno što su to najčešće radile u koaliciji. Pomalo mi je neshvatljivo kako su jajački glasači dopustili da ih na skoro svakim lokalnim izborima nadmudre baš njihovi „politički zaštitnici“.

Prisjetimo se samo ovih proteklih osam godina. SDA i HDZ su u prošlom mandatu bili u koaliciji, da bi koalicija nekoliko mjeseci prije izbora naprasno pukla, što je ovim strankama stvorilo dovoljno vremena da izgrade narativ međusobne mržnje i netrpeljivosti, što im je u konačnici i donijelo glasove na prošlim lokalnim izborima.

Ove dvije stranke su zahvaljujući tim glasova iz 2016. godine formirali novu koaliciju, koja u Općinskom vijeću još uvijek traje, a koja će po svemu sudeći – kao i prošlom mandatu – puknuti nekoliko mjeseci pred izbore. Ono što će ovim strankama pomrsiti račune nisu već postojeće male stranke koje služe kao sateliti vladajućoj garnituri. To bi mogla biti jedna nova stranka (ili više njih) koja će na svojoj agendi prije svega imati nove, progresivne politike.

Politički pluralizam može biti samo pozitivan za svako društvo, pa tako i jajačko.
Promjena će se desiti pod uslovom ako se na političkoj sceni, pored novih političara i političarki, glasačima predstave i nove politike. Nije dovoljno da se u novim strankama pojave „preletači“ iz starih stranaka, što zna često biti slučaj u domaćoj politici. Isto tako neće biti dovoljno da se na političkoj sceni pojavljuju novi mladi ljudi samo zbog toga što su mladi.

U nacionalističkim strankama širom BiH imamo mlade ljude koji su zadojeni mržnjom, te su kao takvi veći nacionalisti od svojih političkih otaca. Oni kao takvi, bez obzira na to što su mladi, ne donose nikakvu promjenu našoj zemlji. BiH ne treba nove (mlade) političare, već nove i progresivne politike. Međutim, status vladajućih političkih stranaka neće uzdrmati ništa poput masovnog izlaska na izbore. Upravo to je odgovornost svakog punoljetnog pojedinca i pojedinke.

Bili ste uz jajačke srednjoškolce cijelo vrijeme. Da li su oni moralni pobjednici ili je njihova pobjeda samo mrtvo slovo na papiru?

-Jajački srednjoškolci su definitivno i moralni i politički pobjednici bitke koju su izvojevali protiv snaga koje već godinama profitiraju od etničkih podjela ne samo u Jajcu, već i šire. Naši srednjoškolci su uspjeli ono što nikome nije pošlo za rukom u poslijeratnoj BiH, a to je da direktno spriječe političku odluku o formiranju nove segregirane škole.

Međutim, kako bi njihova borba imala smisla i izvan Jajca, sada je na redu da se iskustvo srednjoškolaca multiplicira i prenese njihovim vršnjacima širom BiH. Dio premije od 50.000 eura koju su srednjoškolci dobili zajedno sa nagradom Max van der Stoel će ovog ljeta biti utrošen na omladinski ljetni kamp. Centar za obrazovanje i druženje (COD Jajce) će tim povodom u Jajcu okupiti srednjoškolce iz cijele BiH, a koji će upravo od jajačkih srednjoškolaca čuti više informacija o borbi protiv segregacije i mirnom otporu protiv odluka vlasti.

Ne zaboravimo da oni u svojoj borbi nisu bili sami. Njihove profesorice i profesori poput Amele Kavazbašić, Josipe Bogić, Zorana Ljubičića i još nekolicine drugih su im poslužili kao istinska podrška i primjer drugim prosvjetnim radnicima kako biti iskren saveznik svojim učenicima. Strane ambasade i međunarodne organizacije su također odigrale značajnu ulogu u podršci učenicima da se poraze retrogradne i diskriminatorne ideje koje je civilizovan svijet davno ostavio iza sebe. Vrijeme je da koncept etničke segregacije i podjela u obrazovanju i mi ostavimo iza sebe, te ga pošaljemo na otpad historije zajedno sa onima koji ga sve ove godine održavaju u životu.

Koji su Vaši planovi za budućnost? Možemo li se nadati da ćete se vratiti u svoj grad?

-Za vrijeme stažiranja u Kongresu SAD-a sam imao priliku prisustvovati sastancima na kojima se razgovara o podršci i napretku stanja u Bosni i Hercegovini. Upravo sam na tim sastancima shvatio da državna politika koju kujemo unutar BiH ima relativno ograničen domet, te da je vanjski uticaji oblikuju više nego što to možemo primijetiti iz same BiH. Koliko god bilo bitno da imamo sjajne, kvalitetne ljude na lokalnom i državnom nivou, još je bitnije da imamo mlade, sposobne ljude koji se u Berlinu, Briselu i Washingtonu bore za interese Bosne i Hercegovine.

Ovo sve govorim ne iz razloga što želim reći da se vidim u inostranstvu – baš suprotno – već da BiH treba graditi razgranatu mrežu onih koji će raditi na poboljšanju pozicije BiH na međunarodnom nivou, a samim time i poboljšanju stanja u BiH. Jajce će me kao grad uvijek privlačiti, to je nesporno, ali smatram da čak i za Jajce često možemo uraditi više van Jajca nego u njemu. Nerijetko su progresivne ideje vezane za napredak grada Jajca bile sputavane baš u Jajcu. Ako analizirate kako i na koji način se dolazi do posla u općinskim strukturama i državnim ustanovama u Jajcu, bojim se da Općina Jajce još nije spremna da prihvati mlade ljude koji su se školovali u inostranstvu, govore više stranih jezika, te su kao takvi nosioci radikalnih ideja za unaprjeđenje našeg društva.

Kad su u pitanju moji planovi vezani za blisku budućnost, u martu se selim za Brisel, gdje ću u narednih pet mjeseci raditi kao stažista u Europskom parlamentu. Nakon Kongresa SAD-a, ovo će biti sjajna prilika da međunarodne odnose sagledam iz perspektive još jednog globalnog političkog aktera.

 

Glasom mladih

Na koji način mladi iz BiH mogu otići studirati u inostranstvo, na koje programe i gdje se to mogu uključiti kako bi saznali više, možete čuti u novom izdanju podcasta Glasom mladih od četvero mladih ljudi koji su imali priliku studirati na univerzitetima širom Evrope. Pronađite nas u nedjelju u 18:30 na: https://bit.ly/2TaRYay

Posted by Radio Slobodna Evropa on Petak, 28. Februar 2020.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

(Jajce Online)