Prošle su četiri godine od prethodne prestupne, pa ćemo u 2020. ponovo imati 29. februar. Ako se pitate zašto svake četiri godine imamo dan viška u kalendaru, postoji veoma dobro objašnjenje

Našoj planeti je potrebno 365,2422 dana da obiđe svoju os oko Sunca, što znači da na kraju svake godine ostane četvrtina dana viška. Kako bi naš kalendar i dalje bio u toku s godišnjim dobima, svake četvrte godine dodajemo čitav dan februaru. Animacija planetarnog astronoma Jamesa O’Donoghuea dočarava ovaj ciklus.

Ovu nepodudarnost su zapazili još drevni Egipćani, ali je današnja primjena prestupne godine zasluga pape Grgura XIII., koji je reformirao julijanski u gregorijanski kalendar.

Kada se odstupa od obilježavanja prestupne godine?

Ipak, iako svaku četvrtu godinu smatramo prestupnom, moguće je i odstupanje od ovog pravila. Razlog za to je činjenica da će naš kalendar nakon dužeg vremena, uprkos obilježavanju prestupne godine, izgubiti na tačnosti.

Prestupne godine koje su djeljive sa 100, kao što je 1900., naprimjer, se ne obilježavaju, osim ako nisu djeljive i s 400, kao što je to slučaj s 2000. godinom. To znači da će iduća prestupna godina bez svog 29. februara biti 2100., piše Vox.

Što bi se dogodilo ako bismo počeli zanemarivati obilježavanje prestupne godine?

Bez obzira na to što je ovaj sistem star više od pola milenijuma, on i dalje funkcionira. Ako bismo, pak, prestali dodavati 29. februar svake prijestupne godine, do 2100. bi naš kalendar kasnio 20 dana, pa bismo Novu godinu slavili tokom kasne jeseni, a do 2400., i tokom jesenske ravnodnevice.

Ne postoji način kako izbjeći dodavanje dana po ovom sistemu, jer će u suprotnom doći do mimoilaženja godišnjih doba s našim kalendarom. Ipak, to ne znači da ne postoji i alternativa.

Godina od 13 mjeseci s 28 dana kao adekvatna zamjena?

George Eastman, osnivač multinacionalne korporacije Kodak, iznio je svojevremeno prijedlog da se uvede takozvani Međunarodni ustaljeni kalendar. Ovaj kalendar bi se sastojao od 13 mjeseci s 28 dana. Dodatni mjesec bio bi smješten između jula i augusta, a nosio bi naziv sol. Osim ovih radikalnih promjena, postojao bi i jedan dan viška na kraju svake godine, a koji bi poslužio kao neka vrsta praznika.

Eastmanov kalendar također obilježava svaku četvrtu kao prestupnu godinu. Prema njegovoj zamisli, svaki mjesec bi se sastojao od četiri sedmice, ni više ni manje. Štaviše, zaposlenici u Kodaku su se pridržavali Međunarodnog ustaljenog kalendara sve do 1989.

 

 

(Klix)