Inicijator i rukovodilac projekta te idejni tvorac i urednik studije čije dijelove feljtoniziramo je akademik dr. Muris Čičić. Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine institucionalno je provela ovaj interdisciplinarni projekat, a participirali su eksperti iz više naučnih disciplina Univerziteta u Sarajevu, uključujući ekonomsku, pravnu i sociološku oblast. Autori su akademik dr. Muris Čičić, prof. dr. Adnan Efendić, doc. dr. Mirza Emirhafizović, prof. dr. Melika Husić-Mehmedović, akademik dr. Miloš Trifković i doc. dr. Lejla Turulja.

Vlada Federacije BiH je inicirala i podržala izradu Studije, čiji je izdavač ANUBiH.

Namjere iseljenja mogu se posmatrati u različitim formama, kao što su želja za napuštanjem matične države ili stvarni planovi i pripreme za iseljenje. Izražena želja za napuštanjem može biti indikacija ili mjera koja pokazuje opšte nezadovoljstvo trenutnim stanjem, dok planovi i pripreme obuhvataju konkretne aktivnosti te daju uvid u razloge zbog kojih se potencijalni migranti odlučuju za promjenu životne sredine (Migali i Scipioni, 2018). Na ovaj način možemo identificirati dvije kategorije potencijalnih migranata, s obzirom na to da je opravdano očekivati da pojedinci koji su poduzeli konkretne aktivnosti napuste državu u kratkom ili srednjem roku, dok je manje vjerovatno da će se to desiti kod onih koji samo izražavaju želju za odlaskom, ali ne čine konkretne radnje za ispunjenje tih namjera.

Individualni faktori

Loschmann i Siegel (2013) smatraju da analiza emigracijskih namjera ima prednost u odnosu na analizu historijskih podataka o emigraciji s obzirom na to da motivi i namjere emigracije pružaju bolje strukturalno razumijevanje razloga napuštanja matične države te pomažu identificirati politiku koju je potrebno provesti kako bi se iseljavanje spriječilo ili umanjilo prije nego što dođe do značajnijeg rasta emigracijskih tokova (Simmons, 1986). To je posebno važno jer, uz primarne socioekonomske efekte koje uzrokuje, emigracija također može značajno izmijeniti starosnu strukturu stanovništva (Dalen, 2005) te tako indirektno utjecati i na obrazovni sistem, tržište rada i ukupnu socioekonomsku aktivnost, o čemu se više diskutira u demografskom poglavlju Studije. U nastavku dajemo prikaz osnovnih determinanti koje utječu na intencije napuštanja zemlje vodeći računa o specifičnostima istraživanja koje se radi s fokusom na Bosnu i Hercegovinu.

Odluke o migraciji koje donose pojedinci najčešće su povezane s individualnim faktorima (Bahna, 2008) i osobinama ličnosti (Berry, 2001). Mnogi autori pronalaze različite individualne utjecaje kao potencijalne pokretače intencija i migracija, najčešće uključujući starost, spol, obrazovanje i bračni status ispitanika (Brockerhoff i Eu, 1993). Brojna istraživanja navode da su godine starosti najčešće identificirana karakteristika koja sistemski utječe na namjere emigriranja (npr. Kennan i Walker, 2011; Dalen, Groenewold i Schoorl, 2005). Jednostavno kazano, dominiraju nalazi da su mlađi pojedinci skloniji emigriranju. Ovaj efekat, naravno, nije izoliran, već je uglavnom pojačan s drugim karakteristikama domaćinstva, pojedinca ili društva. Na primjer, Dalen i Henkens (2008) navode da je namjera iseljavanja mnogo veća među mlađim ljudima koji za sebe smatraju da su dobrog zdravlja. Gibson i McKenzie (2011) tvrde da je percepcija lokalnih uvjeta rada u kombinaciji s nedostatkom mogućnosti za razvoj ključni pokretač migracije za mlade ljude.

Ukoliko su ispitanici mladi, nezaposleni i obrazovani, povećava se inicijativa za razmatranje selidbe u inostranstvo (Kennan i Walker, 2011; Dalen et al., 2005). Bosnu i Hercegovinu karakterizira visoka nezaposlenost koja prema ILO (International Labour Organization) metodi procjene iznosi oko 18% (BHAS, 2018), a koja je mnogo veća kada se posmatraju samo mladi na tržištu rada. Samim tim, nezaposlenost mladih predstavlja pogodno tlo za razmatranje alternative u vidu napuštanja države u potrazi za socioekonomskim prosperitetom.

Porodične veze

Posebno interesantan fenomen koji susrećemo u literaturi jest migracija kvalificirane radne snage iz zemalja u razvoju. Obrazovani i kvalificirani pojedinci pokazuju snažniju želju za emigriranjem u poređenju s onima koji su manje obrazovani (Akee, 2010; Duval i Francois-Charles, 2016; Gibson i McKenzie, 2011). Jedno od objašnjenja ovog fenomena jeste da viši nivo kvalifikacija među potencijalnim migrantima povećava vjerovatnoću pronalaženja bolje plaćenog posla u stranoj zemlji (Haug, 2008), pružajući tako i veći motiv za odlazak. Thissen et al. (2010) potvrdili su da su posebno obrazovani mladi ljudi skloni napuštanju domovine (brain drain efekat), što može biti u vezi s nezadovoljstvom trenutnom situacijom ili percepcijom budućih prilika. U značajne individualne karakteristike koje utječu na namjere iseljavanja uključujemo i bračni status. Krieger (2005) nalazi da se ljudi koji nemaju partnera lakše odlučuju za iseljavanje.

U skladu s tim, veće porodice češće razvijaju jake veze s djecom i supružnicima, što ih često ograničava u iseljeničkim namjerama. S druge strane, proširena porodica može uključivati brojne članove porodice u proces emigriranja, a ponekad i cijele zajednice, putem “lančane migracije”, kao što je bio slučaj s ratnim i poslijeratnim valom migracija iz BiH (Halilovich, 2012; 2013a; 2013b).

 

 

(Moja BiH)