Biste Veselina Masleše, Ive Andrića, Rodoljuba Čolakovića, Branka Ćopića, Maka Dizdara, Skendera Kulenovića, Meše Selimovića i Isaka Samokovlije predstavljaju značajno kulturno-historijsko naslijeđe BiH, ali kako naši sagovornici ističu ta činjenica se zapostavlja već godinama.

Gorčin Dizdaro direktor ‘Fondacije Mak Dizdar’ i unuk ovog velikana bh. pjesništva u razgovoru za portal Klix.ba se podsjetio kako posljednih nekoliko godina naročito u zimskom periodu bude svjedok neugodnih i uvredljivih postupanja sa bistama. Naime, spomenuo je brojne događaje koji se organizuju na Trgu oslobođenja-Alija Izetbegović kao što su Winter marketi, a ove godine je to Ice Garden.

Foto: FacebookFoto: Facebook

Dodao je kako je prije tri godine WC postavljen pored biste Maka Dizdara, godinu poslije gajbe piva, dok se ove godine biste nalaze u sjeni raznovrsnih ukrasa koji nisu adekvatno postavljeni.

”Prije nekoliko dana sam bio u Zagrebu koji je poznat po čuvenom Adventu, ali oni imaju pažljiv odnos prema bistama, ni slučajno na mjestima gdje se one nalaze nema nikakvih reklama, štandova i slično. Svako bi od organizatora pa do radnika koji postavljaju ukrase trebao imati osjećaj i biti svjestan da je sramota imati nemaran odnos prema kulturnom naslijeđu naše države. S druge stane, to grozno izgleda, ako biste slučajno upitali za mišljenje nekog turistu i sam bi rekao kako je to jedan aljkav odnos i meni nikako nije jasno kako se to može dešavati godinama, ali ne pronalaziti nikakvo rješenje”, rekao nam je Dizdar.

Postali smo društvo bez hrabrosti i konkretnog djelovanja

Naveo je kako smo postali društvo bez hrabrosti i konkretnog djelovanja te da mladima veću pažnju privlače nargila kafići, koji su nažalost smješteni u samoj jezgri grada, a da borba za zaštitu kulturnog naslijeđa zauzima posljednje mjesto u njihovim prioritetima.

”Kada sam se prvi put javno oglasio i rekao da WC-u nije mjesto pored biste Maka Dizdara i ostalih važnih bh. ličnosti, mnogo građana me je podržalo čak su se i organizatori događaja javili i riješili taj problem, naredne godine kada smo ponovo svjedočili nemarnom postupanju, bilo je ljudi koji su pružili podršku, ali njih je bilo znatno manje. Evo primjećujem ove godine da svima odgovara trenutni izled Trga oslobođenja i da se uopće ne pitaju da li su ovakvim ‘ukrašavanjam’ zapravo degradirali kulturnu baštinu BiH”, pojasnio je Dizdar i dodao, ”Javnost reaguje uglavnom na društvenim mrežama i na tome sve staje. Korak dalje se nikada ne napravi”.

Pasivnosti nadležnih svjedočio je i 2017. godine kada je prvi put pokrenuo inicijativu povodom stogodišnjice rođenja Maka Dizdara da se napušteni prostor nekadašnje Galerije IPC-E ustupi na korištenje porodici ovog bh. pjesnika.

”Molbu smo uputili Općini Stari Grad i od njih smo tražili samo prostor na korištenje bez traženja bilo kakvih finansijskih sredstava. Zamislili smo da tu bude Galerija Maka Dizdara, čak smo se dogovorili i sa Muzejom književnosti koji je podržao taj projekat i gdje se nalazi najveći dio ostavštine Maka Dizdara i oni bi nam vrlo rado ustupili originalne materijale i rukopise”, istakao je Dizdar.

Dizdar nam je ispričao kako je za taj projekat imao podršku predstavnika svih nivoa vlasti, ali da je ostalo sve na riječima. Dodao je i to kako nije ulagao prevelike nade u ta obećanja jer nekoliko puta nisu bila ispunjena.

”U tom kontekstu treba spomenuti i odnos Grada Sarajeva koji je 2012. godine osnovao nagradu Mak Dizdar kao pandan Meši Selimović u Tuzli, za najbolje pjesničko djelo na četiri naša jezika (bosanski, srpski, hrvatski i crnogorski). I ta nagrada je dodijeljena samo jedanput i više nikada poslije toga. Iako je ta odluka usvojena da se nagrada dodjeljuje svake godine bilo je i u Službenom listu. Međutim, od toga nema ništa”, rekao nam je Dizdar.

U Sarajevu ne postoji veliki broj bisti

O ovoj temi smo razgovarali i sa Tarikom Jažićem, vijećnikom u Općinskom vijeću Starog Grada i mladim aktivistom koji je naglasio kako prije svega mladi, a onda i ostali građani Sarajeva ne znaju zapravo čije se biste nalaze na Trgu oslobođenja.

”Kao društvo potpuno zanemarujemo prisustvo bisti u Sarajevu kao segment kulture koja nas treba podsjećati na jako važne i značajne događaje u našoj historiji i bitne osobe koje su obilježile historijski period naše države. Na Trgu oslobođenja-Alija Izetbegović nisu samo postavljene biste ljudi koji su rođeni u Sarajevu, nego ljudi koji su obilježile čitavo jedno poglavlje bh kulture i umjetnosti. U proteklih 10 do 15 godina u jednom trenutku one su bile jako zapuštene. Sredinom ove godine KJKP Rad je čistio te biste tako da je to bio jedan značajan pomak u pogledu samog njihovog održavanja, ali to su ipak mali pomaci”, rekao nam je Jažić.

Jažić smatra da se o bistama kao kulturnim spomenicima namijenjenim važnim kulturnim i historijskim bh. ličnostima treba govoriti i u obrazovnim ustanovama jer je ova tema najmanje zastupljena u našem društvu.

”Generalno, mislim da jako malo postoji bisti u glavnom gradu BiH i da je njihova izrada u potpunosti zapostavljena. Razlog u tome možemo pronaći i kroz sam proces edukacije s obzirom na to da postoji sve manji broj ljudi koji znaju napraviti bistu, sve se manje edukuju čak i studenti Akademije likovnih umjetnosti i zbog toga nemamo odnos prema važnosti njihovog kreiranja i postavljanja na javni prostor unutar našeg grada. Malo ih je postavljeno u poslijeratnom periodu iako to ne znači da ne postoje ljudi koji su zaslužni da im se na taj način oda počast”, poručio je Jažić.

(Klix)