Piše: prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce

Dokle više prepadati narod i ići na njihove emocije? “Bio sam u ratu…”, “Ako mi ne pobijedimo oni će nas…”, “Ako nas ne podržite din-dušmani će nas…”, “Zbog nacionalnog interesa…”, s ovakvim rečenicama najčešće počinje pravdanje nesposobnih ljudi koji, umanjujući vrijednost iskrenih boraca i skrnaveći nacionalni i vjerski identitet, obezbjeđuju sebi opstanak na poziciji.

S druge strane narod riječima “Rat je prošlost, šta ga više spominju” “Nije bitno koje si vjere i nacije” ide u drugu krajnost i nepotrebno dodvoravanje drugima. Zašto ljudi imaju potrebu da spominju zasluge rata ako su branili život, vjeru, imetak, porodicu i čast?

Kako kaže jedan borac: “Čast izuzecima ali kad vidim ko nas je sve vodio u ratu dobro smo prošli, ali i kad vidim ko nas sve vodi u miru ne mogu se Bogu našučurati na trenutnom stanju. Neki su koliko spominju ratne zasluge sve benefite rata potrošili, a opet drugi koji su se časno borili a ne spominju rat, ratnog priznanja uskraćeni ostali”!

Nije mi jasno zašto neki dramatizuju svoju ili tuđu pripadnost vjeri, narodu i naciji? Zašto je problem ako je neko dobar musliman ili katolik, Hrvat ili Srbin? Ili ako se bori za svoj identitet, ne omalovažavajući identitet drugih.

Zašto u jednom momentu iskorištavaju vjerski i nacionalni identitet a u drugom momentu ga se odriču? Kad zatreba onda niko nije veći patriota i vjernik, a kada zagusti niko nije veći liberal?

Dokle mislite vrijeđati inteligenciju?

Dokle mislite iskorištavati nečije zasluge u ratu, šehide, Srebrenicu, vjeru, domovinu, i narod?

Možete li ista uraditi stručno?

Zato što ste plaćeni?

Uradite nešto odgovorno i stručno a ne da se pravdate iniciranjem emocija ljudi o ratu, vjeri ili naciji. Ne vidim ništa loše u tome kada neko drži do svoje vjere, nacije, a poštuje tuđe. Ali da neko iskorištava svoj identitet a ne doživljava ga, ne bori se za njeg, a poziva se na njeg kada treba podršku ili opravdanje, to ne prihvatam.

Također, da neko za svoje greške i nesposobnost, koje najčešće koštaju zajednicu, krivi Boga, tj. sudbinu ni to ne mogu halaliti, ili da svoje propuste pravda postojanjem dva druga naroda jer su oni faktor nestabilnosti i rušenja Bosne i Hercegovine, ni to ne prihvatam kao alibi za nečiji nerad i nesposobnost.

Dokle više!?

I za kraj prenosi se da je Poslanik, a.s., poslije pobjede na Bedru, kazao da iz male bitke idemo u veliku. Koja je naša velika bitka i da li je svi dostojno vodimo?

Da li umijemo i imamo li mudrosti voditi različite bitke sa različitim sredstvima!?

Rahmetli Alija je 1996. godine pozvao Krajišnika da siđe sa brda s kojeg je gađao Sarajevo da pokušaju zajedno da grade državu!?

Dokle?!

 

(Jajce Online)