Piše: Rasim Belko

Dječije zimske radosti poput sankanja mogle su proteklog vikenda na Bjelašnici dovesti do fatalnih posljedica. Devetogodišnja djevojčica na sankanju je doživjela povrede zbog kojih je hitno morala biti prebačena u medicinsku ustanovu u Kantonu Sarajevu.

E, to hitno je problem. Hitna pomoć kasni, zimska sezona na Bjelašnici kasni, sistem kasni. Obično reaguje se posljedično. I tako u nedogled.

Na svu sreću, povrede djevojčice nisu joj ugrozile život, pa je medicinska intervencija iako se čekala pola sata, stigla na vrijeme.

A čekala se, jer na Bjelašnici, jednom od rijetkih područja s čistim zrakom u Kantonu Sarajevo nema medicinske ustanove, niti nekog medicinskog punkta. Isto bi bilo da je nekome zatrebala hitna pomoć na Trebeviću.

Iz Vlade Kantona Sarajevo reagovali su hitno, ali da saopćenjem poprave ono što zabrljali svojim djelovanjem.

“Pozivamo građane na oprez…Sezona na Bjelašnici nije počela…”. Tako iz Vlade Kantona Sarajevo pokušavaju očistiti savjest što je jedno dijete moglo platiti cijenu njihovog neznanja.

A mogla je ta Vlada, koja posljednjih sedmica rasipa novac u marketing i najavljuje helikoptere, tramvaje i koješta, dio sredstava od marketinga i dio sredstava od helikoptera usmjeriti na formiranje dva medicinska punkta, na Bjelašnici i Trebeviću.

Recimo u dane vikenda, kada hiljade ljudi posjećuju te planine, jer ta ista Vlada dozvoljava da divlja arhitektura utječe na zagađenost zraka i ubija život u Sarajevu.

Zagađen zrak otjerao je ljude na Bjelašnicu. Vrlo vjerovatno i porodicu djevojčice koja je povrijeđena. A gore nema sezone. Saopćenje iz Vlade KS moglo bi se protumačiti u stilu “nemojte na Bjelašnicu, gore nije počela sezona”. Na Trebeviću nikada nije sezona, šta u tom slučaju?

Kantonalno javno preduzeće ZOI’84 još nije otvorilo sezonu, za razliku od recimo Jahorine, gdje skijaši i sankaši uživaju od 4. decembra. Džaba ti priča o topovima, vještačkom snijegu i svim drugim čudima, ako ti dođu hiljade ljudi, a ti ni marku ne zaradiš, a još im zdravlje ugroziš.

A ponavljam, pobjegli su iz zagušenog Sarajeva da spase zdravlje.

Slična stvar desit će se svakom ko doživi neku nesreću na širem području planine Bjelašnice, ili podnožju Jahorine u dijelu koji pripada Federaciji.

Dom zdravlja KS ima svoju isturenu jedinicu, smještenu u Trnovu FBiH. Taj jedinica Doma zdravlja ima svoje ambulante. Ali ima loše raspoređeno radno vrijeme. Kao da je zdravlje pitanje povremenog medicinskog djelovanja, a život – tehničko pitanje!

U ambulante raspoređene po trnovskim selima doktori dolaze dva puta sedmično. A kada se desi neki hitan slučaj, na teren dolaze doktor i tehničar, koji naizmjenično dežuraju u Trnovu ili Dejčićima.

“Znali smo ih čekati i po sat vremena kada se nekom desi nešto. Nedjeljom i praznikom dežuraju tehničar i doktor, nekad u Trnovu, nekad u Dejčićima. Ako su dežurni doktori s našeg kraja, oni odu kući da ručaju i slično. Onda ih ne možeš nikako dobiti”, kaže za Patriju  jedan od stanovnika Trnova, pod uslovom anonimnosti.

Dom zdravlja Trnovo subotom radi od 7.30 do 18.00, za razliku od ostalih centralnih domova zdravlja u općinama KS, koji rade do 20.00 sati. Svi centralni domovi zdravlja u Kantonu Sarajevo nedjeljom i praznikom rade od 7.30 do 20.00, dok u Trnovu nedjeljom radi od 8.00 do 15.00 stati, a praznikom od 7.30 do 16.00.

Načelnik Općine Trnovo ne prestaje s propagandom o izgradnji ove općine, o novim infrastrukturnim projektima. Sva ozbiljnost najave da će Trnovo jednog dana, uz Bjelašnicu biti skijaški centar Evrope, kao recimo Madonna di Campiglio, urušava se u činjenici da vam nedjeljom u 16 sati, na Bjelašnici i u okolini nema ko izmjeriti pritisak, pružiti pomoć u slučaju padova i slično.

Neimari u Kantonu Sarajevo i mega neimar u Općini Trnovo primarno bi trebao razmisliti o izgradnji i opremanju punkta za hitno medicinsko zbrinjavanje, koji bi radio cijelu godinu, a vikendom posebno.

Jer, posjetitelji na Bjelašnicu ne dolaze samo tokom sezone. Šta ako, primjera radi, posjetitelja na Bjelašnici ujede zmija. Da čeka smrt ili hitnu pomoć? Pa šta prije dođe.

Isto pitanje i isti odgovor vrijedi i za Trebević. Prezentuju se projekti, hvali se uspjesima… I neka. Tako i treba. Ali, u ozbiljnoj zemlji bi zabranili posjete i Bjelašnici i Trebeviću, jer niti jedan svjetski centar, skijaški ili ne, ne može funkcionisati bez prisustva signornosnih službi, medicinske i spasilačke jedinice.

Zato, umjesto letačkih maštarija, prizemljimo se i osigurajmo ove na zemlji, pa tek razmišljajmo o nebu i pticama. O evropskom nivou usluga u BiH ni ne pokušavajmo misliti.

 

(NAP)