Uz gromoglasne aplauze i smijeh, Pejaković je iznosio surovu istinu današnjeg življenja u BiH.

Naglasio je da se jedino u Jajcu raduje što se zove Josip, dok u drugim mjestima to nije slučaj. Govorio je o konstitutivnosti, poredio ljude i životinje, govoreći o “ovcama i njihovom šišanju”. A onda dodao da se u šumi zna ko je “međed”, a da nigdje nema kao kod nas “3 međeda”.

foto: BUKA

“Ja sad mogu reći da se zovem izbjeglica, a izbjeglica je onaj kojeg svi izbjegavaju. Ja nisam ni znao da sam izbjeglica dok se nisam vratio. Ja sam pobjegao, a moj ćaća je bio najpametniji čovjek na svijetu. Rekao je je*eš kuću, važan je šator. I svima nam je kupio po šator. Svakog petka, subote i neđelje mi smo vježbali. Kad ti neko kaže eto ih, zgrabi šator i bježi. I 92. godine jedan moj komšija je zavikao eto ih i ja sam zgrabio i bježao. I ja bih i dan danas bjež´o da me šumar nije uhvatio”, poručio je Pejaković.

Pejakovićevom monodramom “Država” jučer je završeno obilježavanje dana AVNOJ-a u Jajcu, uz pjesmu i pozdrave hiljada okupljenih pionira i jugonostalgičara.

 

 

(Buka)