S globalnim zatopljenjem, rastućem otporu cjepivima protiv bolesti koje se mogu spriječiti i sveprisutnom prijetnjom nuklearnog rata, podrazumijeva se kako postoji dobra šansa kako će si čovječanstvo samo presuditi, uzrokujući vlastito uništenje.

Naučnici su proučavali vjerojatnost izumiranja ljudi kroz godine u budućnosti, temeljene na riziku prirodnih katastrofa, bez našeg sudjelovanja, a otkrili su kako su šanse podosta visoke – čak jedan naprema 14 hiljada.

Od svih vrsta koje su ikada postojale, preko 99 posto njih je izumrlo.

Iako ljudska aktivnost povećava stope izumiranja za mnoge vrste, ono je ipak oduvijek postojalo, bilo da su ih uzrokovali postupne promjene u okolini ili pak sama evolucija, kao i veća masovna izumiranja zahvaljujući prirodnim katastrofama poput udara asteroida koji je “potamanio” dinosaure.

Istraživači Instituta za budućnost čovječanstva na Univerzitetu u Oxfordu bili su znatiželjni mogu li izračunati gornju granicu vjerovatnosti izumiranja čovječanstva u bilo kojoj godini, ono što su nazvali “prirodnom pozadinom stope izumiranja ljudi”.

Takođe, željeli su otkriti vjerovatnost uništenja čovječanstva zbog prirodne katastrofe te otkriti je li rizik za ljude veći od prirodnih ili antropogenih uzroka. Da bi to učinili, isključili su antropogene rizike poput klimatskih promjena i nuklearnog oružja,fokusirajući se na prirodne rizike s kojima se homo sapiens već suočio i preživio ih tokom naših 200.000 godina postojanja, od erupcije super vulkana do udara asteroida i sl.

Prvo je važno istaknuti kako su naučnici utvrditi gornju granicu vjerovatnosti izumiranja, najveći mogući izračun, koji se temelji na određenim specifičnostima – koristeći moderne ljude koji su se pojavili prije oko 200.000 godina kao zapis o preživljavanju. Kako objašnjavaju u studiji, ako premjestimo te varijable – na primjer, ako pogledamo fosile za koje se smatra da su ostaci homo Sapiensa u Jebel Irhoudu stari 300 hiljada godina kao početak modernih ljudi, tada gornja granica postaje jedan naprema 22.800.

Ako se pak osvrnemo 2 miliona godina unatrag i prvo pojavljivanje roda Homo, tada brojka za godišnju vjerovatnost izumiranja zbog prirodnih uzroka postaje 1 naprema 140 hiljada.

Iako je precizno računanje naučna fantastika, jedan od 14 hiljada znači da imamo 99.993 posto šanse da nećemo izumrijeti svake godine.

No, s druge strane, to su isti izgledi da se od 100 hiljada komercijalnih letova aviona koji postoje svakog dana, bilo kojeg dana njih sedam može srušiti. Naravno, postoje upozorenja za ovu analizu. Ona samo gleda na vjerojatnost izumiranja od prirodnih pojava uz jednake rizike koje smo imali u proteklih 200 hiljada godina, i naravno ne uzima u obzir ljudski faktor u priči.

“Činjenica da 200 hiljada godina nismo izumrli zbog nuklearnog rata ne govori puno, kad nuklearno oružje imamo tek 70-ak godina”, rekao je autor studije, Tobi (Toby) Ord.

Ali razumijevanje pozadinske stope izumiranja za čovječanstvo bez antropogenog sudjelovanja ima svoje prednosti. Ono nam omogućuje identificiranje i određivanje prioriteta s najvećim rizicima s kojima se susrećemo.

Istraživači zaključuju kako njihov rad otkriva da vjerovatno nećemo izumrijeti zbog prirodnih uzroka na koje je čovječanstvo bilo ranjivo otkako postojimo.

Međutim, ne mogu se dati slične garancije za rizike s kojima se nisu suočili naši preci, poput antropogenih klimatskih promjena ili nuklearnog, odnosno biološkog biološkog rata.

Zenit.ba