Debitantski dugometražni film „Pun mjesec“ bh. reditelja Nermina Hamzagića osvojio je nagradu žirija na „Cottbus Film Festivalu“ u Njemačkoj. Ostvarenje progovara o ličnoj drami koja je prikaz savremene bosanskohercegovačke stvarnosti. Hamzagić je za „Avaz“ prenio utiske i otkrio koliko je ovo važno priznanje za njega i našu kinematografiju, te koliko bio težak put ove priče do projekcije na platnu.

Berlinski zid 

Koliko je ovo značajno iskustvo za Vas? 

– Jako je važno da je jedan bh. film prepoznat i nagrađen u konkurenciji s drugim filmovima s obzirom na naš razvoj kinematografije i malog broja filmova koji mi godišnje produciramo. Meni je u tom kontekstu drago što će na neki način nagrada skrenuti pažnju na naš film i omogućiti nam poziv i na druge festivale. Posebno mi je drago za Albana Ukaja što je naš glumac prepoznat kao najbolji.

 Festival se održava u Njemačkoj a obrađuje teme i filmove s Istoka. Koliko su i danas prividno podignuti zidovi između nas?

– Festival je jako značajan s obzirom da se već 29 godina fokusirao na istočno – evropski film, za sve zemlje tog bloka je jako važno da film imamo priliku prezentirati publici sa zapada. Obilježavamo 30. godišnjicu pada Berlinskog zida a i dalje živimo u Evropi koja nije ujedinjena u smislu kako je simbolično taj pad Berlinskog zida sugerirao. Bojim se da živimo u trenutku kada bi mnogi podizali zidove. Postoji netrpeljivost istoka prema zapadu i obrnuto, tako da u tom kontekstu ovaj festival je značajan jer omogućava susrete i komunikaciju.

 Kroz film ste nastojali preispitati pitanje promjene.

– Nastojali smo da govorimo o promjeni koja prije svega treba da se desi, da je pokrene svaki individualac za sebe. Da smognemo snagu, jer mijenjajući sebe, mijenjamo društvo u kojem živimo. Radujem se što će naša publika pogledati ovaj film.

 Relevantne priče

Zajedno s Eminom Omerović napisali ste scenario. U čemu ste našli inspiraciju?

– Krenuli iz svakodnevnih životnih priča koje u zbiru oslikavaju stvarnost u kojoj živimo . Odabrali smo policijsku stanicu kao metaforu, jedan mikrokosmos u kojem se odražava sve ono što se reflektira i na naše društvo u cjelini, pričama koje su relevantne za nas.

 Film je u potpunosti bh. produkcija. Kako komentirate stanje u našoj kinematogfafiji?  

– Imao sam mogućnost da radim u uvjetima koje imam ili da provedem određeni period godina čekajući bolje uvjete. Kad poredite uspjeh koji imamo i nesrazmjerno ulaganje u film, tu nešto nije u redu.

 Ideja zajedništva

– U najgorim trenucima mi smo kao društvo imali osjećaj za kolektivitet. Sada bi bilo dobro kad bi to njegovali. Ideju zajedništva treba njegovati, ne trebamo podrazumijevati. Mi živimo u jednom sistemu vrijednosti koji individuu stavlja na prvo mjesto a kolektiv na neki način potiskuje. Važno je da se ne amnestiramo odgovornosti, već da budemo svijesni da mi oblikujemo stvarnost u kojoj živimo – poručuje Hamzagić.

 

 

(avaz)