Piše: Anto Domazet

I radnička (radništvo) i kapitalistička (poduzetnici) i politička klasa (država) su nezadovoljni  i traže reformu direktnih poreza koja se sada dovodi u fazu usvajanja zakona o porezu na dohodak i zakona o doprinosima. Duga je to aktivnost započeta 2015. godine, a trebalo bi da se finalizira na Parlamentu F BiH 9.listopada 2019.

Nezadovoljstva i aspiracije

Radnici imaju niske, neredovne i nesigurne plaće  jer im poslodavci dio prijavljuju i na njih plaćaju poreze i doprinose, a dio isplaćuju u gotovom. Tako izbjegavaju visoke poreze i doprinose koji iznose 70% neto plaće, ali radnici imaju niske penzijske osnove i netransparentan sistem plaća. Dostojanstvo radnika srozano je na participaciju u manje nelegalnim, a više nemoralnim radnjama zajedno sa poslodavcima.

Poslodavci se žale na visoke doprinose i poreze  zbog čega ne mogu povećavati plate i zapošljavati nove radnike. Plaćaju visoke bruto plaće, a radnici od njih dobiju 58,8%, a 41,2% ide državi. Zato pribjegavaju povećanju gotovinskih isplata i smanjenju prijavljenih plaća radnika. Tako čuvaju svoj profit, ali na račun penzija i socijalne sigurnosti radnika.

Država  se bori da reformom poreza osigura isti nivo javnih prihoda (neutralni fiskalni efekt) za glomazni javni sektor koji 2018. apsorbira 40,3% bruto domaćeg proizvoda (BDP) u F BiH, što je nešto više od 39,8% iz 2008. zlatne predrecijske godine. Javni sektor u F BiH daleko je od potrebne efikasnosti i kvaliteta javnih usluga pa poslodavci i građani prije poreskih tereta postavljaju pitanje šta dobijaju od silnih poreza koje daju državi. Zdravstvo je u dubiozama, rudnici traže konsolidaciju… Zabrinjavajući trend migracija dovodi  u pitanje održivost čitavog sistema javne potrošnje (starenje stanovništva, povećanje izdataka za penzije i zdravstvo i drugo).

I radnička (radništvo) i kapitalistička (poduzetnici) i politička klasa (država) su nezadovoljni  i traže reformu direktnih poreza koja se sada dovodi u fazu usvajanja zakona o porezu na dohodak i zakona o doprinosima. Duga je to aktivnost započeta 2015. godine, a trebalo bi da se finalizira na Parlamentu F BiH 9.listopada 2019.

Ekonomski položaj klasa

Za početak samo podatak da su ovi zakoni  teški  oko 3,9 mld. KM (doprinos za PIO 1.910 mil. KM, za zdravstvo 1.378 mil. KM, za zapošljavanje 159 mil. KM i prez na dohodak 457 mil. KM) ili 18,4% BDP F BiH u 2018. godini.

U odnosu rada i kapitala u bruto dodanoj vrijednosti F BiH bilježi se trend rasta udjela kapitala na teret rada. Tako je 2008. godine udio zaposlenih u BDV F BiH iznosio 59,6%, a udio dobiti iz kapitala  20,6%. U 2018. udio zaposlenih je pao na 55,5%, a udio dobiti iz kapitala se povećao na 28,1%.

Dakle, položaj radničke klase se pogoršava, a kapitalističke poboljšava. Radnička klasa je u čeličnom zagrljaju, s jedne strane,  političke klase koja visokim nametima onemogućava rast primanja radnika i, s druge strane kapitalističke klase koje braneći svoje profite dovodi radnike u besperspektivan položaj. Pri tome, kapitalistička klasa u traženju rješenja bliža je radnicima, nego političkoj klasi. Kapitalistička klasa je i najaktivnija u pripremama zakona, dok je glas radničke klase skoro nečujan.

Novi zakoni i nova rješenja

Osnova novog modela zakona je da se proširuje osnovica za doprinose i oporezivanje dohotka tako da se u nju uključuju i ranije neoporeziva osobna primanja (topli obrok, regres, prijevoz na posao i slično), a kod oporezivanja dohotka i isplaćene dividende i kamate na oročenu štednju, te dobici u igrama na sreću. Kao rezultat toga predlaže se smanjenje stope doprinosa na bruto plaće sa postojećih 41,5% na 31,5% prema amandmanima Vlade F BiH. Kod poreza na dohodak predlaže se podizanje iznosa godišnjeg neoporezivog dohotaka sa sadašnjih 3.600 KM na 9.600 KM godišnje. Stopa poreza na dohodak sa sadašnjih 10% predlaže se na 13%, a za dividende  i kamatu na oročenu štednju  10%.

Sva ova rješenja trebalo bi da imaju neutralan efekt po javne prihode i na opterećenja poslodavaca, a trebalo bi da omoguće blagi rast plaća za pojedine kategorije radnika, što je svakako i u interesu i kapitala. Sve ovo važi pod uvjetom da se svi efekte smanjivanja doprinosa i poreza na plaće  po automatizmu prenesu na rast plaća.

Predlagač je dao rješenja zakona, ali nije obavio ozbiljniju simulaciju makroekonomskih efekata njihove provedbe po nivo i dinamiku fiskalnih prihoda, potrošnje, zaposlenosti i investicija. Čak se jasno kaže da se ne mogu procjeniti efekti uvođenja poreza na dohodak po osnovi isplaćenih dividendi. To sve budi sumnje u opravdanost poreske stope od 13%, koja bi uključivanjem poreza po osnovi dividendi mogla pasti i do 10%.

Promjenjene u položaju klasa

Radništvo će imati sigurniji položaj jer se bitno transformira obuhvat plaća na nivo svih isplata koje su radnici primali. Ali,  rast plaća je neizvjestan. Zakonskim rješenjima se blago obnavlja dostojanstvo radnika, ali je put do njegovog afirmiranja put političke borbe. Čak i kod kategorija radništva kod kojih se smanjuju izdaci poslodavaca, rast plaća koji bi osigurao bolje penzijske osnove i budućnost radnika, neće ići po automatizmu, nego se za njega valja boriti. Zakoni stvaraju bolju osnovu i za određivanje najniže plaće i za rast plaća kao posljedica odnosa na tržištu rada u korist ponude rada zbog efekata migracija. Kroz taj mehanizam treba rješavati i pitanje plaća radnika u IT industriji.

Poslodavci će u načelu imati neutralne efekte u svom poslovanju, ali će biti dodatno opterećeni kao fizičke osobe kroz plaćanje poreza na dividende. Međutim, oni koji su primjenjivali visok udio neoporezivih primanja za svoje radnike naći će se sa pravom u nepovoljnijem položaju.prevođenjem tih primanja u plaću. Općenito, visoka cijena rada u BiH će se i dalje zadržati, jer će se smanjenjem doprinosa na 32,5% iz bruto plaće i uz neoporezovani dohodak od 9.600 KM godišnje  i poresku stopu od 13% nameti na prosječnu neto plaću u F BiH i dalje iznositi oko 56%, sa progresijom što se ide ka višim plaćama.. Dovoljno stimulativno za visoku poresku evaziju i dosta ograničavajuće za rast zaposlenosti i jačanje konkurentnosti ekonomije. Neprihvatljivo je obmanjivanje javnosti da se oporezivanjem dividendi povećavaju porezi za poslodavce.

Poslodavci su izloženi djelovanju fenomena moralnog hazarda. On se odnosi na neizvjesnost da li će poslodavci formirati nove plaće prema intencijama zakona, ili će nastaviti sa starim praksama gotovinskih isplata. Ali, to će nakon usvajanja zakona biti zabranjeno  i takve pojave trebat će oštro sankcionirati.

Država nema jasan izračun svog položaja nakon usvajanja zakona.Sa dozom opreza može se govoriti o rastu njenih prihoda, posebno zbog toga što porezi na dividende nisu uključeni u procene. Stvoreni su uvjeti za eliminaciju sive ekonomije u oporezivanju plaća, ali poreski efekti ovise i kapacitetu Poreske uprave F BiH koju treba i stručno i digitaliziranom bazoma osposobiti za provedbu zakona.

Dodatna pažnja

Relativno visok nivo neoporezovanog dohotka i uvođenje dividendi i prinosa na ulaganje kapitala  u oporezivi dohodak će dovesti i do primjene progresivnog oporezivanja u specifičnim formama. Veća progresija u oporezivanju dohodaka imat će smisla nakon što se sagledaju efekti primjene zakona u određenom periodu.

U odnosu na predložena rješenja treba insistirati na tome da se izjednače poreske stope za dohotke iz rada i kapitala, da se osigura održivost penzijskog sistema i zdravstva i osiguraju potrebna sredstva za aktivne politike zapošljavanja, čiji značaj raste u uvjetima migracija.

Sve ove promjene podrazumjevaju dinamiziranje ekonomskog rasta, što znači potrebu odledjivanja čitavog niza reformi. Zemlja bez vlada, uz prijetnje recesije u europskim razmjerama mora biti svjesna da i ove reforme mogu biti samo kozmetičke ako iza njih ne krene set strukturalnih reformi koje će voditi ubrzanju i transformaciji ekonomskog rasta.

Stavovi izraženi u ovom tekstu autorovi su i ne odražavaju nužno uredničku politiku portala.

 

 

(Al Jazeera)