U Bosni i Hercegovini razgovara se, raspravlja, prepire i svađa zbog raznih tema, ali ima i onih o kojima se priča potiho. Među njima su transrodne osobe, čiji broj u BiH niko ne zna.

Zbog izražene netrpeljivosti u okruženju, oni se uglavnom kriju i ne žele javno pričati o sebi.

Svjetska statistika pokazuje da se poremećaj rodnog identiteta kod muškaraca javlja na svakih 11.000, a kod žena ga ima jedna od 30.000. Transseksualnost je pojava koja nastaje za vrijeme razvijanja embriona, jer majka ne luči dovoljno testosterona, ako je beba muška, ili estrogena, ako je beba ženska, pa se razvijaju samo sekundarne osobine jednog spola, a mozak se razvija kao drugi spol.

Jedva čekam operaciju, porodica me podržava

Ljekari objašnjavaju da je transseksualizam kada osoba ima jedan identitet, a živi i osjeća se kao da je drugog spola, naprimjer, kada živi kao muškarac, a osjeća se kao žena.

Lara ima 37 godina, rođena je u Sarajevu kao dječak, ali, kako je rekla za „Avaz“, cijeli život je znala da je žena. Već sa sedam godina shvatila je da je žena zarobljena u muškom tijelu.

– Zbog toga sam prije nekoliko godina pokrenula proces. Stupila sam u kontakt s doktorom Žigićem iz Beograda. Super se osjećam i jedva čekam operaciju – rekla nam je Lara, koja trenutno živi i radi u Njemačkoj.

Kaže da postupak nije jednostavan. Da bi došla na operacijski sto, morala je proći razgovore sa psiholozima i psihijatrima, a potom i endokrinologom.

– Operacija je skupa. Košta oko 10.000 eura, ali vrijedi jer želim biti ono što jesam. Porodica je prihvatila to i imam njihovu punu podršku, ali sam se ipak odlučila da živim u Njemačkoj. Svi koji imaju isti problem, savjetujem im da kažu svojim bližnjima i da žive sretno, a ne da se pate i žive u pogrešnom tijelu jer je to patnja za čitav život. Naučila sam da negativne komentare ne primam k srcu i sada živim sretna – rekla nam je Lara.

Pravo na dostojanstven život

Psihologinja i psihoterapeutkinja Zvjezdana Savić za naš list kaže da transseksualizam ne spada u bolest ili mentalni poremećaj.

Savić: Transseksualizam ne spada u bolest Foto: (Arhiv)

– Ovi ljudi pojedinačno imaju svoju priču. U njihovim glavama se dešava slično kao i u našim glavama. Ne postoji jedinstven odgovor, formula ili recept. Samo nam oni mogu reći šta se tačno dešava kod njih i o čemu razmišljaju – kaže Savić.

Naglasila je da transrodne osobe imaju pravo na dostojanstven život.

– S obzirom na to da ovakve osobe obično imaju mnogo teškoća, traumatskih iskustava, prije će pokazati razumijevanje i suosjećanje za svoju okolinu nego bilo šta drugo. Bilo bi lijepo da i mi budemo takvi prema njima – dodala je Savić.

Da je bilo zahtjeva promjene spola u Bosni i Hercegovini, potvrdio nam je doktor Reuf Karabeg. Kako je rekao, na operacije nisu dolazili samo bh. građani nego i stranci.

– Nikad nismo prihvatili nekoga da uradimo kao početno liječenje, jer želimo da je osoba potpuno uvjerena u odluku. Za plan liječenja treba imati cijeli tim stručnjaka koji trebaju potpuno psihofizički ispitati zdravstveno stanje i najadekvatnije razumjeti pacijenta. Dolaze nam u nekoj fazi liječenja, uvjereni u pravu odluku, kada im mi možemo pomoći jer možemo ispuniti sve zahtjeve. Za nas je čvrsta odluka, kada je pacijent u nekoj fazi promjene spola, najvažnija da bismo izbjegli bilo kakve neugodnosti ili probleme. I za pacijente i za nas – kaže Karabeg.

Karabeg: Na operacije dolaze i stranci - Avaz, Dnevni avaz, avaz.ba

Karabeg: Na operacije dolaze i stranci Foto: (Arhiv)

Na pitanje kakve operacije traže transrodne osobe, doktor Karabeg navodi da su to uglavnom promjene u skladu sa psihološkim doživljavanjem vlastitog tijela.

Osiguranje ne snosi troškove liječenja

– Takve operacije promjene spola se mogu dobiti samofinansiranjem, iako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) transrodnost uklonila s liste mentalnih poremećaja i uvrstila u stanja vezana uz spolno i reproduktivno zdravlje. Dakle, socijalno osiguranje ne snosi troškove liječenja – kaže Karabeg.

Naglasio je da se radi o vrlo sofisticiranim operativnim zahvatima i osjetljivim profilima osoba. Uz izvanredne anesteziologe i hirurge različitih struka, a prije svega urologe, opće hirurge i plastično-rekonstruktivne hirurge, trebao bi i cijeli medicinski tim za psihološku podršku.

(avaz)