Kraljevskom gradu prišli smo oprezno. Ovim sokacima nekada su koračali bosanski kraljevi, plemstvo i prvaci. Valja to poštovati. Valja se duboko zamisliti o značaju mjesta u kojem se nalazimo, njegovoj povijesti i besprijekorno čuvanom duhu. Ratove, zlo, godine nevremena i mraka – a Jajce i danas veličanstveno. Opstaje ušuškano u svoju lijepu svakodnevnicu srdačno dočekujući prijatelje sa svih krajeva svijeta. Posjetili smo ga i mi. Jedan dan nam je jedva bio dovoljan.

Pogled na jajačke ulice, FOTO: Bosnopis
Pogled na jajačke ulice, FOTO: Bosnopis

Uspravili smo se pred nizovima ljepota kojima ovaj grad, kao rijetko koji, može i treba da se pohvali. Ovdje se Pliva i Vrbas ljube nastavljajući zajedno put ka Savi kroz bajkovitu dolinu. Tu je najljepši gradski vodopad na čitavom svijetu. Tu su kosti posljednjeg bosanskog kralja, nekropole stećaka, tvrđave, crkve, džamije i cvijetni sokaci. Posebna tačka na trokutastoj mapi naše domovine. Grad koji vas lukavo uzima, a teško pušta dok pokušavate otići. Stigli smo i vrijeme je da ga upoznamo.

Prilazimo mu dolinom Vrbasa, sa donjevakufske strane. Dvadesetak minuta vožnje i vrijeme je za prvu pauzu. Lutanja su nas ponešto naučila: važno je pripremiti se dobro za grad u koji putujemo. Samo tako nešto nećemo propustiti ili neopravdano zaobići. Pred nama je nekropola stećaka u Vincu, prvi od tridesetak jajačkih nacionalnih spomenika. Ovaj grad, poslije ćemo saznati, godinama se na ovoj listi takmiči s hercegovačkim ljepotanom Stocem.

Proboj kroz stoljeća bogate historije

Nekropola je smještena uz sami put. Na strmom terenu je i okružena šibljem. Otkrivena je prije koju godinu, slučajno. Potom je izgrađen potporni zid kao privremena zaštita od klizišta. Nekoliko desetaka, možda i čitavih pedeset kamenih spomenika u nizovima. U ovo doba godine vegetacija ih je sakrila od puta. O lokaciji nema nikakvih podataka iz prošlosti i jedan je od onih krajeva koji tek trebaju biti istraženi. Fotografišemo i odlazimo prema gradu.

Jedan most pa posljednji tunel: stigli smo. Pred nama tvrđava, simbol grada. Pred nama je i mnogo upitnika, napisanih zadataka i posla koji ćemo s osmijehom obaviti. Želimo uživati upoznavajući jedan od najljepših gradova koje ova zemlja ima. Malo organizacije i prve od mnogih stepenica. A na vrhu – naši domaćini pred Medvjed kulom. Samed Žužić i Dragan Glavaš dočekali su nas kao rodbinu, imali su odgovore na sva naša pitanja i s njima je obilazak Jajca bio jednostavniji. Ko bi se, uostalom, bez stručne pomoći probio kroz stoljeća slavne historije jajačkog kraja.

Pogled na jajačke ulice, FOTO: Bosnopis
Pogled na jajačke ulice, FOTO: Bosnopis

Pričaju nam da je Medvjed kula koja dominira ovim dijelom tvrđave, nekad bila zatvor. Strašna tamnica u kojoj su medvjedi kažnjavali razbojnike. Tako kaže legenda. Ili je medvjed u njeno ime stigao kao metafora: debeli zidovi i impresivne dimenzije. Baš prema opisu naše najveće šumske zvijeri. Dvadesetak metara od kule, s lijeve strane glavnog starogradskog sokaka, nalazi se ulaz u katakombe. Katakombe usred jedne stare bosanske čaršije. Zanimljivo.

Podzemni objekat s karakteristikama crkve bez pouzdanih podataka o vremenu gradnje. Spuštamo se stepenicama na prvu etažu, razgledamo je, a potom prelazimo na drugu, stariju. Impresivno je, u mraku se ponekad sretnu interesantni ljudi. Mi danas nismo sreli nikoga iako spremni za samog Hrvoja Vukčića Hrvatinića koji je, prema predanju, katakombe izgradio kao grobnicu, za sebe i svoje.

Izlazimo i nastavljamo našu malu avanturu. Desetak metara od ulaza u ovaj podzemni svijet, još jedna jajačka znamenitost. Burića kuća danas nije u svom najboljem izdanju. Zanimljiva je. Baš ovdje se koncem 1943. godine smjestio Josip Broz sa saradnicima. Ko zna kakve tajne kriju ovi zidovi.

Crkva svete Marije ili Fethija džamija, kako ko hoće. Nosi dva imena i bezbroj legendi. Nekad crkva, pa džamija, a danas ni jedno ni drugo. Mjesto neprocjenjive važnosti za svakog Bosanca i Hercegovca, FOTO: Bosnopis
Crkva svete Marije ili Fethija džamija, kako ko hoće. Nosi dva imena i bezbroj legendi. Nekad crkva, pa džamija, a danas ni jedno ni drugo. Mjesto neprocjenjive važnosti za svakog Bosanca i Hercegovca, FOTO: Bosnopis

Preko puta – Crkva svete Marije ili Fethija džamija, kako ko hoće. Nosi dva imena i bezbroj legendi. Nekad crkva, pa džamija, a danas ni jedno ni drugo. Mjesto neprocjenjive važnosti za svakog Bosanca i Hercegovca. Mjesto gdje su se dvije krajnosti spojile u jednu cjelinu koja i danas, toliko stotina godina poslije, tvrdo stoji prkoseći ljudima i nevremenima.

Vrijeme je za poslasticu

Poznata je po zvoniku ili minaretu, ovisno o tome da li govorimo o crkvi ili džamiji. Debelih zidova i zagonetne unutrašnjosti. Otvorena je i bez krova i samo Bog zna kako je opstala. Rušili su je ili, bolje reći, pokušavali su rušiti pa nisu uspjeli. Gorjela je, požari su gutali zgrade kojima je okružena, ali ona je opet odbijala umrijeti. Pokušavali su je iscrpiti našim sitnim nesporazumima, ali i to je izdržala ova ljepotica. Ponosna i prava, neka bude zauvijek.

Nastavljamo. Vrijeme je za poslasticu. Penjemo se do same tvrđave. Ko zna koliko godina ove zidine čuvaju slavnu unutrašnjost, ali nama izgledaju kao da su jučer napravljene. Besprijekorno očuvane i na temeljima čvrste. Sigurni smo da će dočekati i ispratiti mnoge koji, poput nas, žele upoznati i predstaviti našu jedinstvenu zemlju.

Tvrđava u Jajcu, FOTO: Bosnopis
Tvrđava u Jajcu, FOTO: Bosnopis

Kraljevska rezidencija s širokim pogledom na sve strane grada u dolinama dvije rijeke. Zamišljam, kako je bilo prije petsto ili šesto godina kada su bosanski kraljevi na ovom mjestu donosili odluke. S ovog mjesta na počinak je krenula srednjovjekovna država dobrih ljudi i tvrdoglavih vladara. Ovdje, na ovoj tvrđavi, zauvijek su nestali slavni dani priče s ljiljanima i krunom na barjaku.

Dijelom istog puta spuštamo se prema gradu ili bolje je to reći, novom gradu. Pred nama je još jedna posebnost – Ženska džamija. Bez munare je, na prvu podsjeća na običnu starobosansku kuću s bijelim vanjskim zidovima. Zašto ženska i zašto ovdje? Legenda kaže da ju je Sulejman efendija Kulenović dao izgraditi kao simbol sjećanja na svoje preminule kćerke. Druga, jednostavnije pojašnjava ime džamije: u njoj su se tradicionalno molile žene Možda baš zbog toga interesantan enterijer s cvjetićima iscrtanim po zidovima.

Nekoliko koraka dalje kroz tunel ispod sahat kule bez sata, pa blagi okret lijevo. Već smo kod Sinan-begove džamije. Krasi je drvena munara. Podsjeća nas na fojničku Atik džamiju, dimenzijama i načinom gradnje. U mahali je još zovu Okića džamija. Ispred je malena česma s natpisom. Prostor oko nje je uzak, toliko da skromno dvorište u dva koraka prelazi u ulazna vrata. Na tabli piše – Džikavac. Vijugavi sokak vodi nas do Kršlakove stare kuće koja se u ovo vrijeme koristi kao gradska galerija.

U ovoj muzici moglo bi se uživati danima

Mjesto je važno za historiju jajačke citadele kako to internet hroničari vole napisati. Starih kuća nagledali smo se i u ostalim dijelovima grada. A uz Kršlakovu i Burića kuću, kao simbol grada istakla se Omerbegovića kuća.

Na putu ka ovom prekrasnom objektu prolazimo pored Džamije Esme sultanije ili kako je ovdje češće zovu – čaršijske džamije. Zanimljiva je i po imenu. Jedina je džamija u Bosni i Hercegovini koja nosi ime jedne žene. Vrijeme je molitve pa je posmatramo izvana. Rijeke ljudi ulazi u harem pa dalje u prostranu unutrašnjost ove prelijepe džamije. Skoro će podne, ezan odjekuje među gradskim bedemima. U blizini se čuju i crkvena zvona. U ovoj muzici moglo bi se uživati danima.

Znameniti franjevački samostan s bogatim muzejom. Na ovom mjestu crkva i samostan su od 1885. godine, a tokom stoljeća se na ove zidove stigao potpisati i čuveni Karlo Paržik tokom jedne od rekonstrukcija kroz koje su zgrade prolazile, FOTO: Bosnopis
Znameniti franjevački samostan s bogatim muzejom. Na ovom mjestu crkva i samostan su od 1885. godine, a tokom stoljeća se na ove zidove stigao potpisati i čuveni Karlo Paržik tokom jedne od rekonstrukcija kroz koje su zgrade prolazile, FOTO: Bosnopis

Nastavljamo prema epicentu jajačke čaršije i kući koju uskoro prepoznajemo: vidjeli smo je na razglednicama. S prozora pozdravljaju korpe procvalog cvijeća, a ispred žubori tanki mlaz s kamene česme. Kuća se savršeno uklapa u čaršijski mozaik. Kao da je ovdje otkako ja grada i kao da će biti dok Jajca bude. Žao nam je što ovakve više ne grade.

Nismo sigurni da li i ovdje važi sarajevska legenda o ispijanju vode i vječnom ostanku u gradu, ali ispijamo i umivamo se za svaki slučaj. Doduše, ne treba nam nikakva voda jer već odavno nam je jasno da ćemo se ovdje još mnogo puta vratiti.

Sunce je već na onoj strani neba i vrijeme je da ubrzamo korak. Idemo prema još jednoj znamenitosti, u ovo vrijeme široko poznatoj i popularnoj – velikom plivskom vodopadu u centru grada.

Susret Plive i Vrbasa najavljuje najljepši gradski vodopad na svijetu. Tako kažu stranci, a stranci se ovdje slušaju. Na inim je listama ljepotana i pravi ponos Jajca. U sva jednaka slapa Pliva se strmoglavo spušta ka većem bratu. Kapljice nam smetaju dok pokušavamo fotografisati ovu ljepotu. Ovdje se u ljetne mjesece izvode skokovi, a sada, u ranu jesen stotine turista dive se ljepoti ovog bisera. Engleski, španski, kineski, ruski, italijanski. Za ljubav nam ne trebaju jezici, razumijemo se pogledima.

Hram Boga Mitreja, dokaz da su ljudi ovdje živjeli mnogo prije nama poznatih civilizacija, FOTO: Bosnpois
Hram Boga Mitreja, dokaz da su ljudi ovdje živjeli mnogo prije nama poznatih civilizacija, FOTO: Bosnpois

Vraćamo se na gradske ulice i žurimo na onu stranu grada. Tamo je hram Boga Mitreja, dokaz da su ljudi ovdje živjeli mnogo prije nama poznatih civilizacija. Domaćin pojašnjava: hram je slučajno otkriven prilikom kopanja temelja za gradnju kuće. Ko zna šta se krije ispod ranije izgrađenih kuća. Čudno je kako preživi sva stoljeća, tu je, stručnjaci tvrde, od 4. vijeka. Ispred su ostaci stubova i maleni kameni lav. Kao da smo u Egiptu, a ne usred Bosne.

Crkva Presvete Bogorodice u Jajcu pamti i bolje dane

U blizini je još jedan nacionalni spomenik. Zgrada u kojoj je održano Drugo zasjedanje AVNOJ-a. Ovdje je udaren temelj jugoslovenskoj državi, a zgrada je i danas u odličnom stanju. Obnavljanja i njegovana, lijepa i značajna. Ulazimo. Bogat muzej za godine dugo sjećanje na ovaj važan datum. Ispred lokomotiva i Moša Pijade, revolucionar.

U nekoliko koraka preskačemo decenije i vraćamo se bliže sadašnjosti. Kroz gradski tunel idemo prema najznačajnijem pravoslavnom hramu čitavog jajačkog kraja. Crkva Presvete Bogorodice u Jajcu pamti i bolje dane. Najavljujemo ih, uskoro će ponovo zablistati.

Na ovom je mjestu od tridesetih godina prošlog stoljeća. Nacionalni je spomenik Bosne i Hercegovine koji prolazi kroz važnu epohu svog opstanka: temeljita obnova i izgradnja oštećenih dijelova ovog neprocjenjivo značajnog objekta.

Sarkofag posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, FOTO: Bosnopis
Sarkofag posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića, FOTO: Bosnopis

Stotinjak metara dalje, tamo prema rijeci, nalazi se znameniti franjevački samostan s bogatim muzejom. Na ovom mjestu crkva i samostan su od 1885. godine, a tokom stoljeća se na ove zidove stigao potpisati i čuveni Karlo Paržik tokom jedne od rekonstrukcija kroz koje su zgrade prolazile.

Ovdje se čuva sarkofag posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Istog onog što Turci i sahraniše na brežuljku iznad grada da se i u smrti pati – zaklonjenog pogleda na grad koji je volio najviše na svijetu.

Odlazimo na mjesto gdje je prema predanju, kralj ubijen. Put nas vodi prema Carevom polju, desetak minuta uspona vijugavom cestom i stigli smo. Metalna ploča pored omanjeg kamenog spomenika koji podsjeća na stećak. Baš ovdje su pronađene kosti našeg posljednjeg kralja. Pitamo se, koliko o tome djeca danas uče u školama. Pitamo se, koliko je mjesta u bogatoj historiji Bosne i Hercegovine važnije od ovoga? Teško nam je sjetiti se…

U Podmilačju

Vraćamo se prema gradu, ali ne do kraja. S malenog vidikovca gledamo stari grad. Tri zgrade u nizu, na samom srcu gradine, simbol su austrougarskog prisustva u gradu. Ima ih još, ali ove su najpoznatije. Tek sada vidimo da su isturene na mjestu kojim smo već prošli. Nema veze, vratit ćemo se.

Idemo ka selu Bistrica. U dvorištu crkve nalazi se nekropola stećaka. Zanimljivo je to: nekoliko atipično malenih spomenika u redovima. Bore se s vegatacijom i evo pobjeđuju je. Ne znamo zbog čega su ovi kameni spomenici neobičnih dimenzija. Nastavljamo. Već je skoro mrak.

Preporučena ruta na putu od Sarajeva do Jajca (klik za punu rezoluciju)

Stižemo do crkve u Podmilačju. Ovo sveto katoličko mjesto, tako poštovano u svim krajevima Bosne i Hercegovine. Jednom godišnje, ovdje se u desetinama hiljada skupljaju vjernici poštujući Svetog Ivu i tradiciju ovog, neki kažu, najstarijeg katoličkog svetišta u čitavoj zemlji. Veličanstveni kompleks omeđen je gustom šumom sa svih strana osim jedne – one uz put koji povezuje Jajce i Banjaluku.

Tim putem vraćamo se gradu. Za sliku utisaka trebao bi nam kakav napredni uređaj za pomoć. Bilježnice su pune gusto složenih rečenica. Ovaj septembarski dan u kraljevskom gradu pamtit ćemo dugo. Ostalo nam je da obiđemo Plivska jezera i drvene mlinčiće. Sutra ćemo, danas više nemamo vremena.

Jajce kroz brojeve

Bosna i Hercegovina, Federacija
Udaljenost od većih gradova: Sarajevo 160 km, Banjaluka 72 km, Mostar 164 km, Bihać 151 km
Površina općine: 339 km2
Stanovništvo: (2013): 30.758 (općina), 8.087 (grad)
Rijeke: Pliva, Vrbas, Komotinski potok, Šedinac, Lučina, Raševik, Rika
Planine: Ćusina, Bukovica, Hum, Dnolučka planina, Kik, Ranče
Jezero: Plivska

Savjeti

Općina zauzima relativno malen prostor koji obiluje kulturno – historijskih znamenitostima i prirodnim ljepotama. Jajce je uz Stolac grad s najvećim brojem nacionalnih spomenika. Za potpuni doživljaj, preporučujemo dvodnevnu posjetu. Turistička zajednica u ovom gradu iznimno kvalitetno je organizovana pa vrijedi preporuka komunikacije ukoliko želite posjetiti sve ljepote ovog kraja. Mjesto je atraktivnije za posjetu tokom proljetnih i ljetnih mjeseci kada u grad stižu desetine hiljada turista iz svih krajeva svijeta.

 

(Bosnopis.ba)