I pored suhog ljeta, suprotno svim očekivanjima zasnovanim na dugogodišnjem iskustvu starih Stočana, Bregava i dalje teče, nije potpuno presušila, što je donijelo produženu radost djeci sa rijeke. Šapat Bregave i cvrkut vrabaca i lasta u letu, uz jutarnju kafu, u rano jutro u Stocu, ljeti, dođe vam kao besplatan dodatak turističkom programu koji ste odabirali. Kumra na odrnji guguče, a kosovac kljuca grožđe. Još nije počeo zvizdan.

Tišinu prekidaju samo šleperi koji dan-noć cestom uz Bregavu tutnje put Bileće. Izgleda da je to najpovoljnija putna varijanta kojom svakovrsna roba stiže do Crne Gore i Albanije. Istim putem kamioni se, izgleda, najčešće prazni vraćaju, nekada i do deset njih, jedan za drugim. Put je propao i uzak za tako silni promet. Mali je raspoloživi prostor da bi se put kroz ovaj dio Stoca koji se zove Propa (kakva simbolika) mogao popraviti i proširiti. Čudno je to kako se ovdje svakodnevno susretnu dva šlepera kod Batanove mlinice, od kojih je jedan krenuo iz Frankfurta, a drugi iz Valone u Albaniji, gdje moraju vozači odlučiti kome je lakše da vozi unazad do prvog proširenja kako bi se uopšte mogli mimoići.

Pauza za ručak

Ljeto je na izmaku. Grožđe i smokve uveliko zriju. Vidi se to i po dijaspori koja polako odlazi – do sljedećeg nekog ljeta. Svi su bar jednom posjetili restoran Staru mlinicu (Old mill), vlasništvo Buzaljaka, gdje su se dobro ugostili. Neki su to uradili u Hanu kod Ese Obradovića, gdje se nudi prvoklasna hrana, od buredžika, begove čorbe, do smokvare. Tako dobro sigurno niko od njih neće ručati u zemljama gdje sada žive. Old mill i Han su postali toliko poznati da mnogi putnici na proputovanju za Trebinje, Herceg-Novi, Dubrovnik ili Slano ovdje prave pauzu za ručak.

Kao i svake godine otkako je Mak Dizdar, pjesnik stolački, umro, održano je Slovo Gorčina, Maku u čast. Stočani su ponosni na svog pjesnika i tu manifestaciju. Mladi ljudi koji su preuzeli organizaciju ovogodišnjeg Slova Gorčina unijeli su neke novine. Dodjela ovogodišnje nagrade za najbolju zbirku poezije izazvala je i neke polemike. Isto veče kada je manifestacija održana, u čaršiji je obilježeno 500 godina, pola milenijuma od izgradnje Careve, sultan-Selimove džamije (1519). Čaršija je bila mala da primi sve posjetioce, a na Radimlji, na otvaranju Slova Gorčina bila je nekolicina Stočana i gosti manifestacije. Koncert Darka Rundeka održan naredni dan bio je događaj za pamćenje. Bilo je posjetilaca koji su stigli čak iz Splita i Zagreba.

Prije tih događanja u organizaciji UG Iskra Stočane je svojim koncertom počastila Amira Medunjanin. Nekadašnja Gradska kafana bila je prepuna, a Amira je pjevala u neobičnom ambijentu, praćena orkestrom žaba sa Bregave. Jasmila Žbanić je završavala scene iz svog filma o Srebrenici. Statisti iz Stoca su kod nje zaradili svoje prve honorare. Jedan od njih je odbio da bude u ulozi Bošnjaka. Tražio je izričito da ima ulogu četnika, uz obrazloženje da će Bošnjak poginuti u prvoj sceni, a to je onda za njega samo jedna dnevnica! U Stocu je boravio i Parižanin Francis Bueb, koji svake godine uradi nešto novo za ovaj grad.

Svi koji prvi put dođu ili prođu kroz Stolac, imaju dojam da je to još uvijek tužan grad. U samom centru grada, na Bentu, gdje se Bregava razdvaja čineći Adu, vidjećete hotel Bregavu, ostatke remek-djela sjajnog arhitekte Zlatka Ugljena, zarastao u šikaru, samo vire nagorjeli zidovi. Malo dalje su Kupalje, nekadašnje kupalište brojnih Stočana, gdje su mnogi naučili plivati, zapuštene, bez vode i žive duše. Niže Kupalja, Duhanska stanica (Stočani kažu Dogana), gdje se nekada vršio otkup duhana iz ovog dijela Hercegovine, napuštena samuje u tišini. Iza kapije, u parku, zapušteni vodoskok i rijetke sorte drveća još odolijevaju vremenu i govore o staroj slavi hercegovačkih duhana. Prekoputa je autobuska stanica na koju dođe i ode poneki autobus, dok je stanični objekat zapušten i prerastao u odlagalište smeća. Krenete li preko podgradske, Donje ćuprije i skrenete desno prema Polju, naići ćete na ogroman devastirani kompleks nekadašnje Bolnice za koštano-zglobna oboljenja (u Stocu poznata kao Koštana) na kojoj stoji tabla da su tu u proteklom ratu mučeni i zvjerski ubijani Stočani. Doima se tužno i jezivo, nekada su se ovdje liječili ljudi iz čitave bivše zemlje, a okolni park je nadaleko širio miris prekrasnih ruža. Rupa iz koje je nekada odzvanjao moćan časovnik, sada zjapi prazna. A, ni učitelj Kemal Joldžo, koji ga je uvijek podmazivao, podešavao i činio tačnim i zvučnim, nije više među živima.

Dva svijeta

U centru Stoca gdje se nalazio spomenik Mustafi Golubiću u izgradnji je spomenik poginulim šehidima. On će nići prekoputa već urađenom spomeniku hrvatskim braniteljima, samo ih semafor dijeli. Od spomenika revolucionaru Mustafi Mujki Golubiću, koji je Staljinu u Moskvu iz Stoca nosio duhan za lulu, kao dijela istorije ovog grada, ostao je samo mermerni postament. Njegova bista i spomenik palim borcima antifašističkog rata ispred zgrade osnovne škole završili su negdje kao dobra stara bronza za biste i spomenike nekih novih idola novih pobjednika.

“Prašnom eno cestom klizi limuzina plave boje i na dvoje dijeli svijet”, rekao bi pjesnik Mak. Grad je uistinu podijeljen u dva svijeta, umjesto prašne, dijeli ga asfaltna cesta, dvije su škole pod jednim krovom, dva su doma zdravlja, na jednoj strani su hrvatski kafići, na drugoj bošnjački. Rijetki su Hrvati, stari Stočani, koje ćete sresti da sjede u kafani ispred Careve džamije, a nisu brojni ni Bošnjaci i poneki Srbin da sjede u “njihovim” kafićima.

Možete danima da hodite ulicama Stoca, a da ne sretnete prvog čovjeka ovoga grada. On dolazi na posao limuzinom crne boje već treći mandat, stoluje u općini, nekadašnjoj opštini. Šta on radi, običnim građanima nije znano. Ponekad limuzinom dođe do nekadašnjeg Doma kulture koji je pretvoren u restoran Sam Pijero, gdje se okuplja HDZ elita koja je vlast u Stocu.

Ako se zimi zadesite u čaršiji u podne, prenuće vas jaka zvona sa zvonika izgrađenog na mjestu nekadašnje robne kuće. Ezan sa munare će krenuti čim zvona utihnu, jer oboje ne mogu u isto vrijeme. U vrijeme ljetnog računanja vremena razlika je jedan sat.

Stolac zadnjih godina oživljava i kao turistička destinacija. Često se vide grupe turista i pojedinci kako organizovano ili neorganizovano tumaraju okolo. Stolac se reklamira kao paradigma cjelokupne istorije Bosne i Hercegovine. Ništa se u ovoj našoj domovini kroz njenu cjelokupnu istoriju od praistorije do danas nije dogodilo a da nije zakačilo Stolac i okolinu, počevši od pećine Badanj (12.000 g. pr.n.e), gdje je neki naš predak u stijeni ostavio gravuru konja, zatim megalitskih zidova ilirskog grada Daorsona, rimskih mozaika, srednjovjekovnih kamenih stolica i stećaka, pa preko turskog i austrougarskog perioda i svih Jugoslavija do dvije škole pod jednim krovom i dva doma zdravlja danas (zna se već koja).

Perspektiva Stoca je u turizmu i proizvodnji zdrave hrane. Ovo nije floskula, ovo je realnost.

Miris juga se širi dolinom Bregave. Mirišu ruzmarin, kadulja i lavanda. Ima nešto posebno što privlači ovom jedinstvenom gradu koji dočekuje raširenih dlanova i čije su kapije stalno otvorene.