U Čerkazovićima kod spomen-obilježja šehidima održan je prigodan program u znak sjećanja na stradanje Bošnjaka ovog kraja i naselja Ljoljići.

Pored velikog broja mještana i gostiju iz drugih gradova na obilježavanju 27. godišnjice stradanja Bošnjaka nije niko prisustvovao iz javnog i političkog života iz Jezera i Jajca, osim potpredsjednika u skupštini opšine Jezero Ševala Ribića (SBiH) i odbornice SBB-Fahrudin Radončić Mubere Šabić-Žužić.

Prema riječima mještana, koji su ogorčeni na određene političke elite, za njih je to ništa novo, jer ionako dolaze samo po potrebi. Nije izborna godina pa tako da se tradicionalno nastavlja zapostavljanje Bošnjaka u RS.

-I ove godine smo se okupili na ovom mjestu kako bi posvjedočili istini koje se dogodila prije mnogo godina. Ovo mjesto je većini prisutnih rodna gruda i ne smijemo je zaboraviti. Po bilo kojoj osnovi čovjek se vraća tamo gdje je počeo. I mi se na ovakve načine vraćamo obilježavajući ovaj dan i sjećajući se na naše šehide koji su ubijeni toga dana, mnogi od njih da su danas s nama Allahovom voljom, imali bi svoje nasljednike i potomke. kazao je imam Jezera Semin ef. Česo.

Jezero i Šipovo političari rijetko posjećuju, glavna spona s Federacijom BiH odvija se preko Medžlisa Islamske zajednice Jajce. Još uvijek nije zabilježna niti jedna posjeta političara iz bilo kojeg resora.

-Učenjem Jasina i dove danas smo se sjetili i sjećamo šehida Čerkazovića i Ljoljića, sjećamo zločina koji se desio u ovom mjestu. Međutim, kako god smo prisutni i sjećamo se naše bolne prošlosti i izvlačimo i poruku budućim generacijama, tako isto u budućnosti trebamo da povučemo paralelu, kako se god sastajemo radi žalosti i sjećanja tako i zbog radosti plana na ovom prostoru. Danas je ovo mjesto najveće za građane Jajca, Jezera i Šipova. Danas niko ko nije u mezarjima i groblju niko ko nije u bolnici nema opravdanje što nije došao ovdje bez obzira kojem establišmentu pripada. Da li on bio vjerski, politički, privredni ili kulturni, rekao je prof. Zehrudin ef. Hadžić, glavni imam MIZ Jajce.

Glavni imam poslao je poruku mira, da se gradi suživot i nilkad da se ne dogodi bilo kakav zločin niti jednom narodu.

-Danas je ovo najveće mjesto, mjesto istine i pomirenja za Bošnjake i Srbe Jajca, Jezera, Šipova i drugih mjesta. Sve dok ne prihvatimo istinu nećemo normalno živjeti ovih mjesta. U odavanjem počasti ili učenjem dove i fatihe te priznavanjem zločina ma kome se desio ili gdje se desio bit će grant da će u našim mjestima biti Bošnjaka, Srba i dugih koji žive na ovim prostorima. Moramo prihvatiti šta se ovdje desilo, kako se god mora mrijeti, tako se mora i živjeti ovdje s našim komšijama. Šehide Ljoljića i Čerkazovića ne smijemo zaboraviti niti ćemo. Uvijek ćemo ih se sjećati na ovaj i na druge dane. Želim poslati poruku da se nikad nikome ne dogodi bilo kakav zločin, ovdje u Jezeru i ostalim bh. gradovima, da živimo u miru sa svojim komšijama sve do Sudnjeg dana, istakao je Hadžić.

Traže pravdu

Porodice ubijenih traže da konačno budu pronađeni preostali posmrtni ostaci, a istovremeno traže pravdu i kažnjavanje zločinaca.

Pripadnici rezervnog sastava milicije RS 10. septembra su okupili mještane sela Ljoljići i Čerkazovići, te ih odvela do mjesta Tisovac, gdje su ih strijeljali. Tada su ubijena 23 civila, 4 povrijeđena, a kasnije su ekshumirani iz jame Draganovac nedaleko od Čerkazovića.

Zajednička dženaza klanjala im se u Vincu 12. maja 1999. godine, gdje je ukopano 19 tijela, dok se još uvijek traga za Adnanom, Adamom i Selvedinom Karahodžićem.

  1. Bajramović (Ibre) Mujo 1927.
  2. Bajramović (Muje) Latif 1959.
  3. Bajramović (Alije) Mustafa 1946.
  4. Bajramović (Mustafe) Irhad 1971.
  5. Bajramović (Latifa) Ekrema 1939.
  6. Bajramović (Šemse) Sabahudin 1979.
  7. Balešić (Ibre) Mustafa 1950.
  8. Balešić (Avde) Faza 1918.
  9. Balešić (Muje) Fahra 1928.
  10. Mutić (Osme) Nedžib 1936.
  11. Mutić (Neđiba) Ramiza 1936.
  12. Mutić (Hadže) Derviša 1933.
  13. Mutić (Huse) Fatima 1963.
  14. Zobić (Arifa) Fikreta 1956.
  15. Zobić (Tahira) Fikreta 1957.
  16. Zobić (Nurije) Asmer 1977.
  17. Zobić (Nurije) Adis 1983.
  18. Zobić (Subhudina) Adnan 1979.
  19. Zobić (Avde) Đula 1924.
  20. Karahodžić (Latifa) Zarifa 1928.
  21. Karahodžić (Ale) Ibrahim 1933.
  22. Karahodžić (Omera) Senad 1968.
  23. Malkoč (Ibre) Šećo 1934.

Za ovaj zločin, Vijeće Suda BiH, u aprilu 2008. godine, osudilo je: Pekez (Špire) Mirka na 21 godinu zatvora, Pekez (Mileta) Mirka na 29 godina i Savić (Ljupka) Milorada na 21 godinu zatvora, dok organizator ovog nemilog zločina Jovo Jandrić nikad nije uhvaćen niti procesuiran.

 

 

(Jajce Online)