U utorak Nikola Pilić slavi 80. rođendan. Rođeni Splićanin u svojoj karijeri je pet puta osvajao Davis Cup, i to s tri različite reprezentacije: Njemačkom, Hrvatskom i – Srbijom.

“Hajde na teren, napravi break!” To je bilo sve što je Nikola Pilić znao reći svojim igračima u pauzi. Minimalističke upute za sljedeći gem. Mnogi su se smijali stilu splitskog teniskog učitelja. Ali igrači, oni su u pravilu znali vrlo dobro što treba napraviti.

Svoje najveće uspjehe Niki Pilić, kako ga nazivaju Nijemci, nanizao je u Davis Cupu. „Ljubazni, ali rezervirani trener” (piše agencija SID) bio je šef najuspješnije njemačke Davis Cup momčadi u povijesti.

Momčadi u kojoj su nastupale igračke veličine poput egomana Borisa Beckera ili introvertiranog Michaela Sticha trijumfirale su u ovom natjecanju 1988., 1989. i 1993.

„Jednom u 500 godina”

Upravo je Becker 1997. i “srušio” Pilića nakon 16 godina na čelu njemačke reprezentacije. “Nikada nisam shvatio zašto je htio moj posao”, kazao je Pilić kasnije: “Jedan tako ekstrovertiran tip kao što je Becker uvijek želi biti u prvom planu. Ali u Davis Cupu su u prvom planu samo igrači.”

Izvor: Reuters

Beckera je kritizirao često, nikada nije štedio svog bivšeg štićenika. Ali nikada nije bilo ni trunke sumnje koliko poštuje sportski talent trostrukog osvajača Wimbledona:

“Jedan igrač kao što je Boris Beckerse rađa možda samo jednom u 500 godina.”

Pet puta su Pilićeve momčadi pobjeđivale u prestižnom natjecanju, on je najtrofejniji trener Davis Cupa. S Nijemcima je slavio tri puta, jednom kao trener Hrvatske i jednom na čelu Srbije.

“Niki” je znao uspješno raditi i s takvim “posebnim” tipom kao što je ekstrovertirani egoman Becker. Ili ozbiljni, hladni Michael Stich. Ili eksplozivni Goran Ivanišević kojeg je znao i “ukrotiti”. Ili još jedan od najboljih tenisača svih vremena i Pilićevo „otkriće” – Novak Đoković.

„Dobro usklađivao karaktere”

U portretima koji se mogu pronaći u njemačkom tisku, može se često pročitati kako je on „dobro usklađivao različite karaktere” – te da je od dva posve različita temperamenta (npr. Becker-Stich) znao napraviti odličan tim. Barem povremeno.

U Barceloni su 1992. Becker i Stich osvojili olimpijsko zlato u paru. Pilić je kasnije za list “Süddeutsche Zeitung” otkrio kako je u tim ljetnim danima na obali Mediterana morao voditi puno pojedinačnih razgovora sa svojim zvijezdama i da je morao “puno lagati kako se ne pokvarilo raspoloženje dvojice tenisača”.

„Niki” pritom ne voli biti u centru zbivanja, nikada to nije volio, u prvi plan je uvijek gurao igrače s kojima je radio. Čak je i njihove najveće “mušice” komentirao u pravilu s osmijehom – i tako “kreirao sasvim poseban momčadski duh”,napisala je agencija SID.

novak đokovićIzvor: BEN STANSALL / AFP

S velike teniske pozornice se povukao prije nekoliko godina, danas trenira nekoliko mladih tenisačica i tenisača u Hrvatskoj. Rođendan će provesti u Opatiji u krugu obitelji. A već sutra ponovno uzima reket u ruke. „Još uvijek u tome guštam, neki su stvarno talentirani!”

Priča iz minhenskog predgrađa

Upravo je i Novaka Đokovića „Niki” upoznao dok je današnji vladar teniskih terena bio dječak. Sreli su se u Pilićevoj teniskoj akademiji u Oberschleimu, u predgrađu Münchena. Đoković je tamo ispekao zanat – sazrio u vrhunskog tenisača. I kasnije s Pilićem (koji tada nije službeno bio šef momčadi) osvojio i Davis Cup 2010.

Upravo je Đoković 2007. “nagovorio” svog mentora da preuzme odgovornost u momčadi Srbije. “Oko podne me je to pitao, a već navečer sam pristao”, otkrio je kasnije Splićanin s pruskom disciplinom i mentalitetom, kako ga se u Njemačkoj znalo opisivati.

Mnogi mu u Hrvatskoj nikada nisu oprostili “srpsku epizodu” – iako je toj zemlji 2005. (momčad je predvodio Goran Ivanišević) podario jedan od najvećih sportskih uspjeha – prvi trijumf u Davis Cupu. Sportskog kozmopolita Pilića sve to nije opterećivalo:

“Ja sam sportaš, ne političar. Ja ne poznajem granice.”

 

 

(N1)